LJUBAVNE PRIČE IZ DOMA NA SFINGI 'Od maturalnog plesa zajedno plešemo, a u 63 godine nikad se nismo posvađali'

Pitajte što god hoćete, ja sam sad neozbiljna cura. Bila sam dijete pa – žena, udala se s nepunih 17 godina, pa sad, s 82 godine, proživljavam mladenačko doba, to sam propustila, započinje Lenka Božić kroz smijeh razgovor o ljubavi i Valentinovu, u Domu za starije i nemoćne na Sfingi.

Uz simpatičnu Lenku, savjete o ljubavi, ali i sjećanja kako je bilo prije, kada se Valentinovo nije slavilo, ali su se pisala ljubavna pisma, podijelili su s nama i Ante Miočić iz Ražanca, bračni par Rozalija i Vinko Korparić te Marijana.

Svatko od njih ima priču vrijednu filma, filma koji bi nosio poruku o strpljenju, poštovanju, podršci, ali i ustrajnom putu ka sreći. Ljubav nikad nije bila jednostavna, ali za nju se od pamtivijeka (ipak) vrijedilo boriti.

Boja Ikić, Vinko i Rozalija Korparić, Lenka Božić, Ante Miočić

Sve prebrodili

Rozalija i Vinko upoznali su se na maturalnom plesu, izvlačili su brojeve tko će s kim plesati. Od tog prvog maturalnog plesa pa sve do danas plešu kroz život zajedno, blagoslovljeni sa šestero unučadi i sedmero praunučadi. U braku su već 63 godine i nikad se, ističu, nisu svađali.

– Bila je to ljubav na prvi pogled. Mi smo u obitelji svi vjernici, naučeni smo ne svađati se, nije kod nas nikad bilo problema. Oboje dolazimo iz obitelji s puno djece, naučeni smo na razumijevanje. Dogovor za sve, i poštovanje, govori Vinko držeći Rozaliju za ruku.

Oboje su iz Slavonskog Broda, a u Zadar su došli kako bi bili bliže djeci, iako, priznaje Vinko, kao mladić je govorio da neće nikamo iz Broda. No, nedaće rata u kojem je i sam branio domovinu su učinile svoje, Slavonija nije kao prije. Nije ih život mazio, no sve su skupa prebrodili.

S druge strane, Lenka se rastavila s 22 godine, nakon što se zbog ljubavi doselila u Zadar iz Vrboske na Hvaru, kako kaže, najljepšeg mjesta, male Venecije.

– Pa mislim da sam bila prva iz Vrboske koja se rastavila, da, tada to nije bilo toliko popularno. No, ja sam ostala u Zadru, ne znam kako je moja mama iz Zastražišća to preživljavala. Ma, ja u tim godinama nisam razmišljala što tko misli, nije išlo i rastavili smo se, prepričava Lenka.

Sve u znaku ljubavi

Pisma u kaputu

Planirala je tada biti slobodna, no radila je kao dadilja, upoznala svog drugog muža koji joj je u kaputu ostavljao ljubavna pisma…

– To je trajalo mjesecima, pisao mi je pjesme. Bio je 23 godine stariji od mene, ali malo po malo zaljubili smo se. Otišli smo živjeti skupa kao podstanari u Arbanase, bili smo u braku 45 godina, preminuo je s 89 godina. Ali, zamislite, nijedan mi muž nije znao plesati, ja ostala željna plesa, a više ni ne mogu, kaže Lenka kroz šalu.

Da, više nisu najpokretniji, no današnjem se tradicionalnom plesu itekako vesele, nastupit će bend Zaratino, zabavit će se i družiti. Svi s nestrpljenjem iščekuju večer, no ipak posebno Marijana i Vinko Klarić koji su se upoznali i zaljubili upravo u Domu na Sfingi.

– Vinko i ja se baš fino slažemo. Masiram ja njega, on mene, jedno drugome pomažemo i volimo se. S 19 i po godina sam se udala za prvu ljubav, no dobila sam rak, on je otišao s drugom, ali slažemo se, ostali smo dobri, svatko ima svoj brak, ne miješamo se jedno drugome. Onda sam se udala za Srbina iz Novog Sada, za vrijeme rata je otišao tamo, govorio je da ne može ostati ovdje, da će ga ubiti. Vratio se, nađen je ubijen. Ja sam se sebi zaklela da neću biti sama, priča Marijana.

Marijana je ljubav pronašla i u Domu

Kasnije je upoznala čovjeka iz Drniša koji je tražio ženu, on je živio u Americi, bili su u braku 18 godina, bilo im je jako lijepo.

– Umro je prirodnom smrću, ja sam se sebi opet zaklela da neću biti sama. Upoznala sam Vinka koji mi je pomagao u Domu, vjenčali smo se, kaže 82-godišnja Marijana koja piše lijepe pjesme, stihovima je zabilježila kako im je lijepo u Domu i kako se vesele glazbi.

Nova vremena

Koliko im je lijepo družeći se zajedno, ističe i Ante iz Ražanca koji se prisjetio kako je s prvom ženom hodao godinu dana, pa su se vjenčali. Ipak, vremena su bila drugačija, primjerice, roditelji joj nisu dozvoljavali da ide sama s njim, morala bi ići i sestra.

– Onda bi mi došli u grad, sestri platili kartu za kino i mi bi lipo bili sami, dodaje snalažljivi Ante.

No, oboljela je i otišla na onaj svijet, 10 je godina bio udovac, ponovno se zatim oženio, a preminula je i druga žena.

– Sad zabavlja nas u domu, ima uvijek neke smiješne riječi, izvrće uobičajene riječi u neke smiješne, ističe Lenka.

Zabave ne nedostaje, u ovim našim sugovornicima je više života nego u brojnim mlađima. Ipak, neke im se moderne stvari previše ne sviđaju. Misle da su pisma bolja nego SMS-ovi, da su mladi prilično pasivni, a nisu baš ni zadovoljni što nosimo rasparane hlače. Možda stare, ali oko sokolovo ostaje.

– Gledam ja te mlade u kafiću, muški za jednim stolom, ženske za drugim, ja mislim da to ne valja, mudro će Lenka.

Nova vremena, kažu, pa možda ni njihovi savjeti ne bi puno pomogli. Ipak, poštovanje, uvažavanje, kompromis i ljubav recept su za sreću, uz ogromnu napomenu da život nije romantični film, s rozom mašnicom, nego stalna borba, prije svega za vlastitu radost.