Foto: MISLAV KLANAC
Diljem Jadrana glavni je izazov tijekom turističke sezone pronalazak adekvatne radne snage, a pridodamo li tome problemu odgovornost koja je glavni čimbenik posla spasioca na plaži, nameće se pitanje postoji li dovoljan interes, tj. jesmo li na plažama i u kojoj mjeri – sigurni.
Primjerice, kako prenose mediji, u Makarskoj i ove godine, baš kao i prethodne, suočavaju se s nedostatkom interesa mladih koji bi, usprkos itekako zadovoljavajućim uvjetima, obavljali ovaj humani posao, odnosno kako sami spasioci kažu – poziv. Grad Makarska osigurao je stoga smještaj, a plaća spasioca kreće se od 1.500 do 2.000 eura. No, i dalje su uspjeli osigurati tek četvero spasioca.
– Pomanjkanje radne snage je sigurno faktor, no postoji još nešto, tu je faktor odgovornosti, ovo nije samo posao već i poziv. Dojam je da današnji mladi ljudi takvu vrstu odgovornosti žele izbjeći, kaže Gloryan Grabner, ravnatelj Crvenog križa Makarska.
Makarska nije izoliran slučaj, u obližnjima Baškoj Vodi, Brelima i Tučepima nema niti jednog spasioca.
Veteran Dorijan
Kako bismo provjerili kako »dišu« Zadrani i kakvo je stanje na našim plažama, napravili smo đir do gradske plaže Kolovare.
– Evo ih, tu su, zlata nam vrijede, kažu nam dvije starije gospođe pokazujući nam na spasioce u žutim majicama, dok bezbrižno uživaju u carstvu hladovine.
– Ma samo da oni imaju što manje posla, to im od srca želim, ali isto mi je lipši osjećaj kad su tu, za ne daj Bože situacije, dodaje gospodin s velikim šeširom.
– Oni su gledali Baywatch, Pamelu i Mitcha, kad su bili mali, sad ostvaruju svoje snove, našali se mladić.
Najprije smo porazgovarali s, kako ga na plaži u šali zovu, veteranom Dorijanom Marinom koji odrađuje već petu sezonu kao spasilac. Dvadesetdvogodišnji Dorijan bavio se plivanjem 12 godina što ističe kao najveću prednost prilikom polaganja tečaja i prilikom obuke koju provodi Crveni križ.
– Nama koji se bavimo plivanjem ili nekim drugim vodenim sportovima, kao što je npr. vaterpolo, lakše je položiti tečaj nego drugima. Za nekoga tko nije potpuno fizički spreman to može biti dosta teško, postoji norma koju treba isplivati kako bi se uopće pristupilo tečaju, prijavi se jako puno ljudi, ali odmah odustanu, započinje Dorijan koji već poznaje sve lokalce s plaže.
Zadovoljan je ovim poslom i sretan što može pomagati ljudima, kada je to potrebno, svojim vještinama, znanjem i – pribranošću.
– Bilo je par većih intervencija tijekom godina, npr. utapanja, srčani udar, sunčanica… Sve smo uspješno obavili. Kada je u pitanju veća intervencija, treba ostati smiren, usredotočiti se na osobu kojoj je potrebna pomoć, nikako ne smijemo paničariti, osoba mora osjetiti da je u sigurnim rukama, ističe Dorijan i dodaje u šali, dok njegov kolega Roko pokazuje turistu gdje je kafić, da često posluže i kao turistički informativni centar.
Dobra ekipa i plemenit cilj
Roku Grgiću je ovo prva sezona, a na prijavu ga je potaknuo brat koji je prije radio ovaj, kako ga Roko opisuje, častan posao kojim pomažu ljudima u nevolji.
– To je najvažnije, pomoći, zato mi se sviđa ovaj posao. Ali i kolega mi je odličan, općenito su mi skoro svi poznati, trenirali smo plivanje skupa godinama, kaže osamnaestogodišnji Roko koji nam je ispričao kako izgleda njihov radni dan.
– Radni dan počinje nam u 10 sati ujutro, ako treba pomognemo, damo ruku svima na plaži, bez obzira na to što je u pitanju. Najprije prošetamo po plaži, snimimo situaciju, provjerimo jesu li izrasle alge po škalama jer od toga škale budu skliske i stariji kupači mogu se jako ozlijediti prilikom ulaska u more. To, kao i provjera ima li nekakvog smeća, spada u prevenciju. Nakon toga stanemo na svoju nadzornu točku, dogovorimo se za plan rada, imamo patrole, šetamo, promatramo kupače… Na Kolovarama je i invalidski lift, provjeravamo i to, pomognemo ako je nekome pomoć potrebna, ali veći su problem oni kojima taj lift nije potreban, nego ga koriste za npr. skakanje, priča nam Roko i kao najveći izazov posla ističe vremenske (ne)prilike, prejako sunce.
Roko je zasad imao samo sitnije intervencije kao što su ogrebotine i ubod ježa, a ista je situacija i na bazenu koji je pod budnim okom Lee Ikić.
– Ovo mi je prva sezona, a radim ovo jer volim pomagati ljudima. Bilo je izazovno proći selekciju, no bavila sam se plivanjem 11 godina pa sam uspjela. Odlično mi je, najviše mi se sviđaju ljudi, ovdje na bazenu su uglavnom starosjedioci, lokalni ljudi, uvijek dobro raspoloženi, kazuje Lea.
U jednako dobrom raspoloženju napuštamo i mi plažu, mirni znajući da će naši sugrađani, posebno oni stariji, ako bilo što zatrebaju, imati nekoga tko će im pružiti ruku, doslovno i metaforički. Ponosni jer mladi Zadrani ne bježe od odgovornosti i jer su iznimno sretni što uopće imaju priliku raditi ovaj posao. A novac, kojeg ni ne spominju, vjerojatno im je potpuno sporedan.
najnovije
najčitanije
Plodovi zemlje i mora
korisni savjeti
Preporučuje se obaviti jesensku gnojidbu tla
Zadar
crpna postaja maestral
Odvodnja uputila javni poziv stanovnicima dviju zadarskih ulica
Plodovi zemlje i mora
Prognoza FAO-a
Kava, kakao i čaj podižu troškove uvoza hrane u 2024.
Hrvatska
hrejting
Milanović i dalje vodi, najveći protivnik Primorac
Vinske kronike
poznata sorta
ZADAR VS. SVIJET Regionalne specifičnosti cabernet sauvignona širom svijeta
Županija
SILBA
FOTO Katamaran Jadrolinije udario o obalu Božave
Kultura
Alba Miočev
Mlada zadarska slikarica osvojila Grand Prix: “Bitno je da svaki dan uđem u atelje, čak i ako ne slikam…”
Županija
TUŽNI ODLAZAK
VIŠE OD BRODA Šarini su živjeli s ‘Princem Zadra’: ‘Godinama smo radili s njim, živjeli, dizali…’
Scena
IRIS PETRAČ
Tko je supruga Novice Petrača? Bivša zadarska novinarka i glasnogovornica Grada Zadra
Županija
POTPORE