Istaknuti političar i diplomat o stanju u svijetu: "Svijet je na rubu rata, vrijeme je za zagovornike mirnih rješenja"

Božo Kovačević predstavio je u Zadru svoju knjigu »Izvanredno stanje: povijest, pandemija, panslavizam« koju je 2023. godine izdao KruZak. Božo Kovačević završio je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te ima bogatu političku i diplomatsku karijeru. Naime, on je istaknuti vanjskopolitički komentator i analitičar međunarodnih odnosa te jedan od osnivača HSLS-a. A od 2003. do 2008. godine bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji.

»Izvanredno stanje: povijest, pandemija, panslavizam« njegova je peta knjiga u kojoj se bavi suvremenim aspektima izvanrednih stanja u svijetu. Nakladnik KruZak ističe kako u ovoj knjizi Kovačević analizira izvanredno stanje koje nije vezano za određenu državu, već globalno pogoršanje stanja u mnogim zemljama. Ukazuje na trajno urušavanje međunarodnog poretka i pogoršanje međunarodnih odnosa uz malo naznaka o skorom poboljšanju.

Da nije bilo kuge…

Tom zabrinjavajućem stanju pristupio je iz nekoliko različitih perspektiva.

– Prvo poglavlje odnosi se na pandemiju. Dio knjige napisan je tijekom pandemije, prije nego što je pronađeno cjepivo. U tom dijelu sam istraživao utjecaj pandemija na povijesne društvene događaje i zaključio da je, primjerice, Justinijanova kuga u 6. stoljeću spriječila širenje Bizantskog Carstva na zapad. Da nije bilo te kuge, možda bismo danas bili dio Bizantskog Carstva. Također sam u istom poglavlju govorio o velikoj kugi u Europi tijekom 14. stoljeća koja je ubrzala nastanak kapitalizma. U drugom poglavlju bavio sam se budućnošću kapitalizma, potaknut izvještajem Trilateralne komisije o budućem razvoju kapitalizma. Iako se u knjizi bavim kapitalizmom, ključna tema je zapravo kriza demokracije, istaknuo je Kovačević te dodao kako je u knjizi ukazao da su isti oni koji danas predlažu socijaldemokratski odnos između države i ekonomije prije pedesetak godina zagovarali neoliberalizam i vidjeli do čega je to dovelo.

– Treći dio knjige posvećen je idejama prvog panslavista u povijesti, Jurja Križanića, koji je primijetio da u Europi postoji Njemačko Carstvo, talijanske pokrajine, španjolska država, Francuska i Engleska, ali da nema slavenske države. Kao zagovornik protureformacije, vjerovao je da bi se u borbi protiv protestanata i islama postigli uspjesi ujedinjenjem pravoslavaca i katolika. Križanić je kao katolički svećenik otišao u Moskvu u 17. stoljeću kako bi nagovorio ruskog cara da postane car svih Slavena pod uvjetom da prijeđe na katoličanstvo. Međutim, njegova misija nije bila uspješna te je 15 godina proveo u progonstvu u Sibiru. Na kraju, u posljednjem i najkraćem poglavlju bavim se poviješću Izraela. Napisao sam ga povodom 75. godišnjice osnutka države Izrael, rekao je Kovačević.

Neproglašeno izvanredno stanje

Odgovorio je i na pitanje je li imao u fokusu operativno izvanredno stanje, nešto o čemu je govorio Snowden, ili na izvanredno stanje koje je, pak, bliže političkoj teoriji Agambena.

– Dakle, ja se ne bavim ustavno-pravnom definicijom izvanrednog stanja koja bi označavala privremeno uskraćivanje određenih ljudskih prava zbog okolnosti koje se mogu otkloniti jedino privremenim oduzimanjem tih prava. Ne govorim o izvanrednom stanju u tom smislu, nego o nezdravom i nenormalnom stanju u suvremenom svijetu i u prošlosti, s time da su neka stanja u prošlosti bila povezana s istim uzrocima kao naša nenormalna stanja. Recimo, epidemije i pandemije. Pravi odgovor na pandemiju bio bi proglašavanje izvanrednog stanja. Prema našem ustavu, izvanredno stanje proglašava parlament dvotrećinskom većinom. No, kako tadašnja Vlada nije htjela da nijedna njezina odluka ovisi o pomoći opozicije u parlamentu, donošenje odluka o uskraćivanju temeljnih prava i sloboda prepustila je tijelu bez legitimiteta, jednom povjerenstvu koje po ustavu nije ovlašteno uskraćivati temeljna ljudska prava. Utoliko smo mi bili u izvanrednom stanju koje nije bilo proglašeno na Ustavom predviđen način, objasnio je, Kovačević te se osvrnuo i na to koliko su mu veleposlaničko iskustvo i spoznaje koje je stekao za to vrijeme pomogli prilikom pisanja.

– Osim što sam bio veleposlanik, dvadesetak godina sam se bavio politikom. Ta iskustva su mi pomogla pri pisanju ove knjige, ali i pri pisanju prethodne knjige »Promišljanje politike« u kojoj sam analizirao neke suvremene fenomene, od rasizma do populizma. Nedvojbeno da je to iskustvo olakšalo pisanje knjiga i nadam se da je omogućilo da bude sadržajnije u odnosu na one koji pišu o tome bez iskustva, već samo na temelju čitanja drugih autora, kazao je Kovačević te odgovorio i na pitanje o utjecaju Trilateralne komisije na međunarodne odnose.

Prevlast SAD-a

– Trilateralna komisija je neformalno međunarodno tijelo sastavljeno od ljudi čiji je osnovni cilj osigurati prevlast SAD-a u sustavu međunarodnih odnosa. Iako je prvotno sastavljena uglavnom od američkih intelektualaca i političara, danas među više stotina članova ima ljudi iz mnogih država. Bez obzira na promjene u članstvu, cilj te organizacije ostaje isti kao i prije pedeset godina. Prije pola stoljeća ta organizacija je predlagala reduciranje demokratskih prava kako bi kapitalizam bio efikasniji. Međutim, danas, uočivši da je primijenjeni neoliberalni model doveo do krize suvremenog demokratskog društva, sada predlažu socijaldemokratska rješenja. Prijedlozi uključuju da poduzeća ne donose odluke samo na razini uprava i dioničara, već da uključe i zaposlenike te druge koji mogu imati utjecaj na funkcioniranje poduzeća. Također se predlaže da poduzeća budu društveno odgovorna u smislu zaštite okoliša te u primjeni informacijskih tehnologija i umjetne inteligencije, naglasio je Kovačević dodajući kako se u tom poglavlju u prvom redu bavi tom kontradikcijom.

Podijelio je i svoje viđenje budućnosti društva u kontekstu međunarodnih odnosa, uzimajući u obzir sve navedene izazove, poput pandemije, migrantske krize, ratnih žarišta te inflacije.

– Svijet je na rubu rata sudeći po mnogobrojnim ratnim žarištima. Ali u osnovi ključni problem današnjeg svijeta je nespremnost političkih elita SAD-a da se pomire s činjenicom da ne može Amerika vječno biti lider u svemu. U međuvremenu, Kina je u ekonomskom pogledu gotovo dostigla SAD, a u tehnološkom pogledu na nekim područjima i prestigla. Vrlo vjerojatno se i u vojnom pogledu Kina približava SAD-u. Umjesto da politički lideri SAD-a razmišljaju o tome kako povećati konkurentnost privrede i poboljšati međunarodne odnose, oni su si dali za zadaću da onemoguće daljnji razvoj Kine koristeći pritom sva sredstva. Naravno, najraširenije su ekonomske sankcije, ali i neprestano jačanje vojne napetosti, kazao je Kovačević te dodao kako Amerika stvara nekoliko sigurnosnih saveza s ciljem onemogućavanja širenje kineskog utjecaja u pacifičkoj regiji.

Svaki mir ima svoju cijenu

– Također, na američki prijedlog, NATO, čija je misija obrambena, angažiran je u pacifičkoj regiji, čime se vjerojatnost izbijanja oružanih sukoba dodatno povećava, istaknuo je Kovačević, osvrćući se na pitanje kolika je zapravo vjerojatnost izbijanja novih sukoba imajući u vidu suvremenu američku međunarodnu politiku u odnosu na onu iz 90-ih godina prošlog stoljeća.

– SAD očito nije odustao od tih planova unatoč činjenici da se ti planovi ne mogu ostvariti. Čini se da je došlo vrijeme da zagovornici mirnih rješenja u svim državama svijeta počnu vršiti pritisak na svoje vlade da, osim što razvijaju vojne strategije i obrane, počnu razmišljati i o jačem diplomatskom angažmanu čija bi svrha bila izbjegavanje ratova. Naravno, svaki mir ima svoju cijenu. Pritom, ne želim zaboraviti činjenicu da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, na način koji nije prihvatljiv za rješavanje međunarodnih problema. Budući da to nije jedina kriza u svijetu, angažman usmjeren na ostvarivanje preduvjeta za mir trebao bi nadilaziti ovu lokalnu europsku krizu, zaključio je Kovačević.