Irene Calvo Mata: U Zadar doselila zbog ljubavi, ponijela emocije i ritam Andaluzije

Za jednog Andaluzijca, flamenko je mnogo više od plesa – to je način života i osjećanja, započela je svoju priču Irene Calvo Mata iz Španjolske, točnije Córdobe u Andaluziji, gdje oduvijek postoji snažna veza čovjeka, glazbe i pokreta – flamenka. Flamenko je glazbeni žanr kojeg karakterizira snažan, ritmički ton, popraćen podjednako izražajnom pjesmom, koji se često izvodi zajedno s jednako strastvenim stilom plesa kojeg karakteriziraju snažna i graciozna izvedba s često složenim radom ruku i nogu. Upravo tu zahtjevnu tehniku, ali i strast koju pobuđuje ovaj ples, Irene na tečaju flamenka prenosi na Zadrane, u gradu u kojem živi zadnjih pet godina.

Dovela je ljubav

Zašto Zadar? Zbog ljubavi, koja joj je kako kaže, dala snagu da pobijedi strah i napusti svoj posao i domovinu kako bih započela novi život sa suprugom Markom. Ljubav prema plesu i kulturi u kojoj je odrasla, potaknula ju je da u novi dom donese dašak Španjolske.

– Počela sam plesati kada sam imala sedam godina, zajedno sa svojom starijom sestrom, u maloj kvartovskoj akademiji Santa Ana. Učio nas je divan učitelj i njegov asistent, a svakog svibnja nastupale smo na nekim od najljepših mjesta u gradu. U to vrijeme, vjerojatno sam bila više usredotočena na to da pošaljem poljubac svom djedu u publici nego na ples, kazala je Irene objasnivši kako su djed i majka bili strastveni zaljubljenici u flamenko.

– Ples odražava našu kulturu, to je način na koji se međusobno povezujemo i kako shvaćamo život. Flamenko se rađa iz duše: on je i bol i radost, emocija i istina. Zato nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kroz flamenko možeš izraziti apsolutno sve, ne postoje granice. To je i transkulturna umjetnost, ističe Irene koju smo morali upitati kako se snašla u Zadru te kako gleda na kulturološke razlike dvaju naroda.

– Glavna razlika leži u načinu na koji se ljudi druže i slave život. U Španjolskoj je svaki povod, bilo tuga ili radost, razlog za okupljanje, a ta okupljanja često traju satima. Volimo sve vrste utjecaja, ali odrastamo uz flamenko, on je u našim obiteljima, na ulicama. Mnogo vremena provodimo na otvorenom, dijeleći obroke i razgovore s različitim ljudima svakog tjedna. Ipak, Zadar ima svoje divne strane: kvalitetu međuljudskih odnosa, svježinu domaćih proizvoda i nevjerojatnu ljepotu krajolika. Duboko me dirnulo to kako se ljudi ovdje okupljaju kad je nekome u obitelji potrebna pomoć, kao, na primjer, kada dođe vrijeme za berbu maslina svi priskaču u pomoć, rodbina i susjedi, ne očekujući ništa zauzvrat, govori Irene koja je godinama podučavala flamenko u Njemačkoj, a sada i u Hrvatskoj, što u svom rodnom mjestu nikad nije činila.

Osjećaj slobode

-Tamo sam još uvijek učenica svojih izvanrednih učitelja, Yolande Osune i Jorgea del Pina. Upravo su me oni ohrabrili da počnem predavati, govori Irene.

– U početku sam bila nesigurna, ali su me uvjerili da imam dovoljno znanja i iskustva da drugima približim ovu umjetnost. Naravno, ako neko želi ozbiljno se bavi flamenkom, uvijek preporučujem odlazak u Andaluziju, gdje postoje specijalizirani plesni konzervatoriji i gdje je flamenko dio svakodnevnog života, tamo ga možeš disati, mirisati i osjećati posvuda. Moji učenici ovdje uvijek reagiraju s velikim oduševljenjem i radošću. Ove godine, ako budu željeli, voljela bih pripremiti ih da nastupe na godišnjoj plesnoj manifestaciji u Zadru u svibnju, otkriva Irene koju smo pak upitali za najvažnije značajke flamenka koje prenosi na svoje učenike.

– Držanje tijela je osnova, od njega sve počinje. Na toj osnovi gradimo ples. Zatim dolaze stopala, ruke, dlanovi… i na kraju- »el arte«. Taj posljednji dio je najvažniji, jer predstavlja emociju koju svaka osoba unosi u ples, a ona je uvijek autentična. Ne dolazimo ovdje da bismo nešto dokazali, već da bismo se povezali sa sobom, da sebi poklonimo malo vremena i pažnje. Kreativnost nas čini predivno raspoloženima, a naravno, i odlično se fizički razgibamo, govori nam Irene kroz smijeh dodajući kako je u današnjem stresnom okruženju, najteži dio pomoći ljudima da se se osjete slobodno – da se izraze kroz flamenko.

To su nam potvrdile i polaznice tečaja dok su hvatale predah i odmor od brojanja koraka.

– Vazno je da naučimo kako se osloboditi svojih svakodnevnih briga, kako se isključili i prepustiti plesu i glazbi. Fokusiramo se često samo na korake, na brojanje i koordinaciju, ali u biti se trebamo prepustiti i osjetiti glazbu, kazala je Jelena. Marija nam je otkrila kako se pridružila tečaju jer želi u sebi otkriti – plesačicu.

Cipelice i ritam

Inače, tečaj je započeo u travnju, a prva grupa polaznika već je uhvatila i korake i ritam, sad im, kako nam kažu, preostaje izazov da usklade pokrete ruku, nogu uz glazbu. Primjećuju i niz benefita za svoje tijelo i um.

– Tko god ima problem s držanjem, ovo je tečaj za njega. Jako je zahtjevno, imamo jako zahtjevnih položaja, osobito za noge, za kvadricepse, kazala nam je Svjetlana koja pleše dugi niz godina, ali tek od proljeća flamenco.

– Mislila sam da je tango zahtjevan, ali flamenko je nešto drugo, treba dosta vremena dok se uhvati pokret. Iako, kad Irene pleše, to izgleda tako lako… ali, treba vremena da se koordiniraš. Međutim, osjećaj je prekrasan, kazala je Svjetlana.

Prekrasne haljine naručene su iz Španjolske, kao i cipelice posebno izrađene za ovaj ples. Udaranje cipelicama u pod, pomaže im da čuju svoj ritam, kako bi se što bolje mogle pratiti.

Kada napustiš svoju zemlju, napominje Irene, postaneš nostalgičniji prema vlastitoj kulturi. Zato je i nastavila svoje profesionalno usavršavanje jer plesati i podučavati dvije su sasvim različite stvari. Priznaje kako to vjerojatno ne bi učinila da je ostala u Španjolskoj, a s obzirom na to da uskoro započinje poseban tečaj za učitelja, na putu je da to bude i službeno.

– Život ovdje također me učinio svjesnijom univerzalne snage umjetnosti – nastojim da bol koji je svaki narod u nekom trenutku doživio pretvorim u izraz, u umjetnost. Za plesanje flamenka potrebno je samo se prepustiti, zaključila je Irene.