Groblje Belafuža osnovali i vodili mještani, Nasadi sada najavljuju proširenje

Iako na prvi dojam »tanka«, knjižica o groblju Belafuža u Zadru, koja je iz tiska izašla u izdanju zadarskih Nasada, vrijedna je publikacija o velikom groblju u ovoj zadarskoj četvrti. Na neki način uvijek »posebno«, groblje na Belafuži tek je od 2013. godine pod upravom Nasada, a postoji punih stotinu godina. Što ga čini posebnim?

Specifičnost i autohtonost

– Nakon glavnog Gradskog groblja, ovo na Belafuži drugo je po veličini u Zadru i točno je da se uvijek s nekim posebnim prizvukom znalo za nekoga kazati: »On ima grobnicu na Belafuži«. Cijela priča o njegovom nastanku i dugogodišnjem održavanju je specifična, dugih 88 godina o cijelom groblju brigu su vodili mještani koji su ga i osnovali. Tvrtka »Nasadi« preuzela ga je prije 13 godina i tada smo, želeći sačuvati njegovu specifičnost i svojevrsnu autohtonost, nastojali da na tom groblju rade radnici koji su obiteljski vezani za ovo područje, objašnjava direktor zadarskih Nasada Josip Krnčević.

Od početka pokapanja na groblju Belafuža (a prvi ukop bio je veljači 1925. godine), postoji tzv. kasa uzajamne pomoći. Stanovnici ovog zadarskog područja i danas su solidarni i imaju svoju zajedničku blagajnu koju vodi Miroslav Milo Babin.

– Preimenovana je, nakon što su Nasadi preuzeli upravljanje grobljem, u »Posmrtna pripomoć Belafuža 1925.«, no sve je ostalo isto. »Nasadi« su posljednjih 13 godina napravili brojne radove na groblju, od uređenja mrtvačnice do hortikulturnog uređenja, no naša uzajamna pomoć traje, evo, već 101 godinu. Dakako, i ja sam obiteljski i osobno povezan s cijelom pričom o čuvanju i vrednovanju našeg groblja, za primjer ću vam reći da je moj pradjed ovdje pokopan 1936. godine, kaže predsjednik udruge »Posmrtna pripomoć Belafuža 1925.« Miroslav Milo Babin.

Ustvrdio je da valja izdvojiti pet osoba koje su dale najveći doprinos u dugogodišnjim naporima da ovo groblje, prije nego što su ga preuzeli Nasadi, učine lijepim, neprekidno radeći na njegovom održavanju. To su Josip Bepo Šimunov, Mate Petrić i Bruno Babin s Belafuže, potom Šime Antišin s Brodarice, te Serđo Mičić s Puntamike. Svi oni su danas pokojni, kaže Milo, no o groblju su brinuli upravo na taj način da su ga u Zadru, i pored drugih groblja, učinili na neki način posebnim.

U planu otkup zemljišta

Dvije su novosti koje će odrediti budući izgled ovog groblja, koje su nam otkrili direktor Krnčević, te Teodora Mašina, voditeljica službe na Gradskom groblju Zadar i autorica publikacije »Groblje Belafuža Zadar«.

– Cilj nam je da se s vlasnicima okolnih zemljišta dogovorimo o otkupu, kako bismo mogli proširiti groblje. Uz to, otkup bi podrazumijevao i uređenje parkirališta, koje ovdje nedostaje i to predstavlja veliki problem, kazala je Mašina, dok je direktor Josip Krnčević najavio uređenje polja s pretincima za urne.

– Namjera nam je i taj projekt napraviti na groblju Belafuža, za što također tražimo odgovarajuću lokaciju, rekao je Krnčević.

Groblje Belafuža u sadašnjim gabaritima od 20.000 četvornih metara površine i 1.542 grobnice više nema, bez dodatnog otkupljivanja zemljišta, mjesta za proširenje. Zanimljivo je da je prvotno groblje imalo svega tri tisuće kvadrata te se očigledno, uz dobro organizirano vođenje, značajno proširilo.

– Već kad su »Nasadi« preuzeli upravljanje grobljem Belafuža, više nije bilo kapaciteta za proširenje, napomenuo je Krnčević.

Miroslav Milo Babin s knjigom o groblju

Grobljanski turizam

– Mi smo u proteklih 13 godina, osim ulaganja u sve popratne objekte i hortikulturno uređenje, proveli i digitalizaciju groblja na Belafuži. Putem aplikacije, jednostavnim unošenjem imena i prezimena pokojnika, pronađete položaj grobnog mjesta i put kojim se do njega dođe. Sve to nalazi se i na panou na ulasku u groblje, naglasio je Krnčević.

– Uređenje groblja je odraz kulture jednog naroda. Nama je pojam grobljanskog turizma još uvijek neobičan, no osobno sam već vodila turiste koji su željeli vidjeti zadarska groblja. Uz to, čest je slučaj da dolaze ljudi iz raznih krajeva svijeta, ni ne znaju hrvatski jezik, no dolaze na groblje tražeći svoje pretke. Ulažemo uistinu puno truda da Zadar, osim po svim drugim parametrima, bude dostojno prezentiran i po tome kako nam izgledaju groblja. Ovo na Belafuži, drugo po veličini u gradu, zorno pokazuje da smo, preuzimajući upravljanje, napravili jako puno na njegovom izgledu i prezentaciji, istaknula je Teodora Mašina.

Prvi ukop 1925.

Poznato je da je priča o groblju Belafuža zapravo priča o otočanima. Mahom s otoka Ugljana, u početku iz mjesta Sutomišćica, Poljana i Lukoran, mještani su dolazili u Zadar, gdje su, na području Belafuže, imali poljoprivredne posjede. Od sredine 19. stoljeća počeli su i živjeti na tim prostorima te se vremenom pojavio problem pokapanja pokojnika. Tako je 1924. počela priprema terena za izgradnju groblja na Belafuži, a pokapanje je počelo već godinu kasnije. Sve te povijesne činjenice, uz popratne fotografije i nacrte, detaljno su iznesene u publikaciji »Groblje Belafuža Zadar« kojoj je autorica Teodora Mašina.

Fotografije su preuzete iz Državnog arhiva Zadar, uz one koje su napravili autorica Mašina, te Željko Karavida.

Glavni izvori kod pisanja autorici su bili knjiga »Belafuža« autora Bernarda Paleke, te materijali zadarskog Državnog arhiva.

– Groblje Belafuža Zadar ima svoju specifičnu priču. Stotinu godina postojanja ovog groblja obilježili smo stoga tiskanjem ove publikacije, kako bismo skrenuli pozornost na posebnost ovog groblja i njegove povijesti, zaključio je direktor Krnčević.