Gimnazijalci »Barakovića« proslavili 25 godina mature

Ispred Gimnazije Jurja Barkovića okupila se generacija maturanata iz generacije 1981./82. kako bi proslavili 25. obljetnicu mature, a školsko dvorište oživjelo je kao nekoć veselim žamorom, smijehom, i pokojom suzom radosnicom. Neki su pristigli čak iz inozemstva kako ne bi propustili ovaj poseban dan.

Imali više izbora

Anamarija Bilan, prisjetila se kako je to izgledalo u vrijeme njihova školovanja.

– Tek smo 2000-ih počeli koristiti mobitele, prije toga ih nismo imali. Ostali smo u kontaktu. Predivno je sada ponovno vidjeti ljude koji su se odselili, neki su danas u SAD-u, diljem Europe, ili u drugim gradovima Hrvatske. Ipak su uspjeli doći i to nam puno znači, kazala je Bilan.

Prisjetila se i vremena kada su upisivali gimnaziju, ratnih okolnosti te tadašnjeg života u Zadru.

– Upisali smo gimnaziju 1996., a završili 2000. godine. Školovanje nam je bilo uredno, grad je osjećao posljedice rata, ali to nas nije sprječavalo u izlascima i druženjima. Bilo nam je zaista lijepo. Izlazili smo u Kult, koji još i danas postoji; također Saturnus, Gotham, Forum (koji se danas zove Podrum), kazala je Bilan dodavši kako vjeruje da su imali više izbora nego današnja mladež.

Ivan nam je ispričao kako se tada prepisivalo.

– Pisali bismo šalabahtere ultra sitnim fontom po rubovima klupa. Danas valjda imaju mobitele. A što se tiče spački… to neka ostane među nama, rekao je uz osmijeh.

S druge strane, Nebojša Milošević se osvrnuo na to kako su prethodno okupljanje imali za 15. godišnjicu, dok su 20. morali preskočiti zbog pandemije.

Anamarija Bilan

Posebna generacija

– Ovaj put se odazvao zaista veliki broj ljudi. Stiglo nas je više od sto. Jedva čekamo nastaviti druženje uz večeru. Sve nas vežu lijepe uspomene na školu, profesore, prijateljstva. Ostali smo dobra klapa, i to se vidi po odazivu, istaknuo je.

Na pitanje kakav je osjećaj ponovno vidjeti kolege iz školskih klupa nakon toliko godina, odgovora kako su se neki promijenili, a neki gotovo uopće nisu.

– Sve u svemu, s odmakom vremena, osjećaj je zaista lijep. Inače bih mogao pričati satima, ali sada sam pun emocija jer nam se okupilo ovoliko, kazao je Milošević.

Među okupljenima našao se i jedan od omiljenih profesora Neven Barbaroša, koji se prisjetio anegdota.

– Neću ih ogovarati, ali bili su najbolji! Bili su posebna generacija – jubilarna, 2000. Evo, pogledajte njega, njemu se trebale dvije klupe, nije mogao sjediti u jednoj, noge su mu bile do moje katedre. Kako ne voljeti takvog učenika? A gdje je onaj koji mi je ukrao rum-kolu u Španjolskoj, pa mi je rekao: »Profesore, vi ne smijete piti.«. Kako ih ne biste pamtili? Gledajte ih – ima li boljih? Tu vam je i naš matematički genije… Zapravo, svi su manje-više genijalci, zaključio je Barbaroša.

Nebojša Milošević

Neven Barbaroša