Fra Pavle Ivić: Svoju veliku obitelj smatram roditeljicom svoga poziva

Član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Pavle Ivić se u razgovoru za emisiju „Od Krista pozvani“ Hrvatskoga katoličkog radija osvrnuo na važnost svoje obitelji u prvim iskustvima vjere, kao i na svjedočanstvo svoga redovničkog i svećeničkog poziva.

„Kao dijete gledao sam i uživao njihovu supružničku i roditeljsku ljubav. Odrastao sam u obitelji koja je svake nedjelje pohađala svetu misu, često molila krunicu u kući za obiteljskim stolom, o Bogu je rado govorila svima. Gledao sam kao dijete kako su roditelji uvijek radili i poticali na ljubav prema bližnjima. Od njih sam naučio što znači oprostiti, što znači ponovno nekome dati priliku jer su sve to činili iz ljubavi prema Bogu i duboke obiteljske pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji – Majci Letničkoj. Odrastao sam uz ostalu braću i sestre i naučio da se sve mora dijeliti i svakome u svemu pomoći“, istaknuo je fra Pavle, prenosi hkm.hr.

Kao dijete je, dodao je, naučio puno toga raditi jer su se roditelji bavili poljoprivredom. „Kao ozbiljni domaćini moralo se znati da se šest dana posao mora dobro organizirati kako bi nedjeljom svatko počinuo od svoga rada i bio u službi Bogu i obitelji. Posebno se sjećam kako smo subotom svi zajedno uređivali kuću i dvorište. Sestre su radile kolače za nedjelju, a kada bi nedjelja došla – budući da nas je bilo puno djece – dvorište bi poslije mise u selu postalo veliko igralište različitih sportova. Tada nije bilo ni ograda u dvorištima i svatko je svakome mogao slobodno doći. Stvarno vrijedi ona narodna: ‘Što čovjek ima manje na računu, više ima u srcu’. Danas svjedočimo velikoj otuđenosti čovjeka od Boga, obitelji, prijatelja i tako redom. Danas svjedočimo različitima krizama među kojima su kriza vjere, razrušene obitelji i zatvorenost novom životu“, rekao je fra Pavle te dodao takvi trendovi zarobljuju čovjeka i odvlače ga od odnosa s Bogom.

Redovničku formaciju započeo je 2013. u Samostanu sv. Frane u Zadru i to prvom godine odgoja koji se naziva postulatura.

„Tada sam kao maturant prešao iz zadarskog sjemeništa Zmajević u Samostan sv. Frane gdje su mi se pridružili još četvorica kandidata. Oni nisu ostali, tako da sam jedini otišao u novicijat na riječkom Trsatu zajedno s braćom iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Novicijat je godina kušnje gdje smo nas jedanaestorica zajedno sa svojim odgojiteljem – bez mobitela i bez izlazaka iz samostana – trebali intenzivnije razmišljati jesmo li pozvani biti franjevci ili ne. Poslije godine novicijata na Trsatu, upisao sam Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i bio na bogosloviji s braćom iz Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. To je bilo vrijeme studija i pripremanja za svete službe oltara. Braća iz hercegovačke provincije su me lijepo čuvali i pomagali mi u svemu i na tome im od srca zahvaljujem“, rekao je fra Pavle.

Cijeli razgovor pročitajte na ovom linku.