[FOTO] Tisuće Zadrana na Trgu dočekalo Sigurdssona, Klaricu i Tomaševića

Foto: Luka Jeličić

Uz vijorenje hrvatske i islandske zastave s glavnog zadarskog trga, poslana je još jedna lijepa, slavljenička sportska poruka, koja je opet u prvi plan stavila uspjehe hrvatskih, ali i zadarskih sportaša. Nakon godina suše, dolaskom ljevorukog bombardera s Brodarice – Luke Lovre Klarice, Zadar napokon ponovno ima rukometnog reprezentativca. I to srebrnog, a tek su mu 23 na leđima. U pratnji mahera s dalekog sjevera – Dagura Sigurdssona i kondicijskog trenera Šime Tomaševića, naš se zadarski pulen u vatrenoj atmosferi zahvalio zadarskim navijačima. Iako ne onako silovite kao proslave dočeka nogometaša nakon srebra iz Rusije i bronce iz Katra, ali s istom žestinom i ljubavlju, koja je u Donatovu gradu do sada uvijek bila rezervirana za košarkaše, dočekana je zadarska rukometna delegacija. Čvrsta je spona koja veže Zadar i sport, od dvostruke medalje naših nogometaša, do prošlogodišnje dvostruke krune naših košarkaša, da ne idemo dalje u povijesti.

Ubrzo novi izazovi

Klarica, Tomašević i uskoro novi počasni Zadranin Dagur “Hrvatsson”, a nećemo pogriješiti ako kažemo “Zadarsson”, koji suvereno vlada klupom reprezentacije, pozdravljeni su gromoglasnom zabavom kakvu su i zaslužili. Okupljati su se zato Zadrani počeli i prije službenog početka programa, malo po malo zagrijavajući glasnice spremajući najljepše pozdrave. Grad ima nove miljenike, a zovu se rukometaši.

– Malo sam umoran, ali kad sam došao ovdje, kad sam vidio ove ljude sam se probudio i svaka vam čast svima. Sanjao jesam da će me nekad netko dočekati u Zadru, ali da sam znao da ću ovakvo nešto doživjeti, ne baš. Baš sam očaran, nisam očekivao da će doći ovoliko ljudi, da me uopće poznaje ovoliko ljudi – rekao je mladi, ali veliki LLK okupljenom mnoštvu na Trgu koje je s velikim žarom klicalo njegovo ime, a nije nedostajalo niti legendarnog “javi se” pa je tako Klarica gotovo cijelo vrijeme i mahao te se nada kako ovo nije bilo prvi i posljednji puta da se u čast rukometa organizira ovakav doček.

Turnir pred domaćom publikom u Areni Zagreb bio je ispunjen uspjesima.

– Bilo je stvarno jako puno vrhunskih trenutaka. Prvo ta druga grupa kada smo prvo pobijedili Island, pa Slovenija, onda Mađarska… Stvarno se išlo iz utakmice u utakmicu i svaki put nam je bilo da je upravo to ono najviše što se može dogoditi. Tako smo pomicali granice. Polufinale je ipak nekako najveći uspjeh, zasluženo se slavilo protiv Francuske. Sada je to gotovo, ostavljamo u uspomenama. Idemo doći k sebi nakon svega ovoga, vraćamo se u klubove. Dogodine je već novo prvenstvo, tako da. Malo je zeznuto u rukometu jer je veliko natjecanje svake godine, stoga moramo ponovno biti na razini – zaključio je Klarica.

Zadarsson

Ponovno vidno šokiran novim velikim dočekom bio je izbornik Sigurdsson koji je očekivao potpuno nešto drugo kada stigne u “svoj” Zadar.

– U grad sam došao na piće i frizuru i uputio se na glavni trg. Nisam ni u snu mogao očekivati ovakvu reakciju. Luda i nadrealna atmosfera. Ponovno! – priznao je Islanđanin, kojemu smo malo vremena dali da se oporavi nakon velike fešte u Zagrebu.

– Ovo je stvarno nevjerojatno! Rekao sam i u Zagrebu, vi ste lud narod. Hvala svim navijačima na potpori koja nas je pratila kroz prvenstvo i ovih dana nakon osvajanja medalje. Od srca vam hvala na svoj ljubavi i gostoprimstvu koje ste mi ukazali. Što ste me prihvatili kao svojega u vašem gradu. Najljepša hvala, poručio je Sigurdsson – poručio je Islanđanin sa zadarskom adresom. A da bi potpuno pridobio publiku na svoju stranu uz pomoć voditelj Igora Jelinića, “Zadarsson” se potrudio izrecitirati onu našu legendarnu – “Mi smo Zadrani, Zadar je naš!”.

Za kraj ostao je Šime Tomašević. Čovjek kojeg se zapravo nekako najmanje spominje jer je on “iza kulisa”. Čovjek bez kojeg apsolutno ništa od ovog ne bi bilo. Dugogodišnji kondicijski trener Zagreba, ujedno i u reprezentaciji posložio je ovaj hrvatski stroj kako bi mogao otići do te toliko željene medalje.

– Ovakav doček nisam očekivao ni u snu. Ovo je san svakog Zadranina, svi živimo za ovo. Dočekivali smo košarkaše, nogometaše, ali da ću ja biti na toj bini, nema šanse. Kako nisam očekivao ni ovakav doček, nisam ni očekivao medalju. Malo bi i bezobrazno bilo reći da smo očekivali medalju, ali uz izbornika koji je plan radio još od Olimpijskih igara znali smo da možemo puno. U Parizu nam je nešto malo nedostajalo, sada smo to uspjeli dobiti – kaže Tomašević dodajući kako je domaći teren baš odradio svoj dio “posla”.

Ozbiljna generacija

– Jako puno je nosila Arena Zagreb. Kad vidite punu dvoranu, tu atmosferu samo se naježite i nakon toga sve prestaje. Danci su jedan svijet za sebe, mislim da su bolji od nas u ovom trenutku, ali volio bih vidjeti tu utakmicu u Zagrebu ili u Zadru, što bi meni bilo draže.

Ovo je tek početak jedne velike generacije…

– Bit ću iskren, ovo jedna ozbiljan generacija. Vidim po po Luki i još nekim dečkima s kojima radim u Zagrebu, mislim da njihove mogućnosti još nisu došle ni do pola. Luka će po meni u bližoj budućnosti biti sam vrh svijeta. Imamo jednu novu generaciju hrvatske reprezentacije, s izbornikom koji zna kako ukrotiti ovaj naš mentalitet, mislim da imamo svijetlu budućnost. Momci su sve samo ne lijeni – ističe Tomašević i možda pronalazi novi nadimak za rukometaše.

– Ja ih volim nazivati banditima. Baš su ozbiljna klapa. Domagoj Duvnjak nas je sve tu povezao, on je bio neka dodatna motivacija. Rekao je neki dan da je ovo prvi puta da traži od suigrača potpise, mislim da to dovoljno govori o kakvoj se generaciji radi.