[FOTO] Obilježen Dan obrane grada: ’Da je pao Zadar, Hrvatske ne bi bilo’

Foto: Luka Jeličić

Dan obrane grada Zadra uvijek je prožet emocijama koje zadarske branitelje vraćaju u dane kada su branili svoj grad, a Zadrane u vrijeme kada se spašavala živa glava,a a dani provodili zatvoreni u bunkerima i podrumima. Svoj vrhunac borbe za Zadar imale su 6. listopada 1991. godine kada je zaustavljen prodor suparničkih snaga u Dračevac i tako obranjen grad.

No, sve je započelo mjesecima prije, jer se Zadar branio u zaleđu, a dok se linija bojišnice približavala gradu, polako ali sigurno, mnogi nisu bili svjesni opasnosti koja dolazi.

U srpnju i kolovozu počinje organizirana obrana Kruševa i Jasenica s ciljem obrane Masleničkog mosta kao važne strateške točke.

Ključni trenutak

Prije Domovinskog rata Zadar je bio sjecište vojnih organizacija bivše države te su diljem grada i u njegovoj neposrednoj blizini bili mnogi vojni objekti i infrastruktura.

Izbijanjem vojnog sukoba na području grada i okolice, Zadar se vrlo brzo našao u inferiornom položaju u odnosu na suparničku stanu, koja je na svojoj strani imala potrebnu infrastrukturu i naoružanje.

Šime Erlić, gradonačelnik Zadra na svečanoj je akademiji tako kazao kako se Zadar branio u ključnim trenucima za budućnost i nadu slobodne Hrvatske.

– Ne ističemo zastavu jer smo populisti, već da pokažemo pijetet i vrednujemo sve koji su se pod njom borili. Jer, grad je bio u rasulu. Vladali su strah i neizvjesnost. Linija obrane grada bila je naša prilika za bolje sutra. Duž nje danas niču nove kuće, mjesta za nove obitelji.

Ulažemo u simbole grada. Vojarnama, odakle se protiv nas borilo, danas se čuje smijeh djece i topot tisuća koraka. U njim ima života i radosti, poručio je Erlić, kazavši kako je to naša pobjeda – pobjeda života nad smrću.

– Živimo punim plućima, uživamo u plodovima slobode, kojih ne bi bilo bez bitke za Zadar i hrvatskih branitelja. Za danas ne smijemo zaboraviti što su prošli naši očevi i djedovi, majke i bake, čekajući povratak svojih sinova i muževa, dodao je, najavivši ponovno osnivanje muzeja Domovinskog rata.

624 sata Zadrani su neprekidno boravili u skloništima, dok su se sirene za uzbunu oglasile čak 52 puta tijekom mnogobrojnih napada na grad i zaleđe. Crveni alarm u gradu se upalio nakon žestokih napada na zadarsko i biogradsko zaleđe, a posebno kada su krenuli napadi na Zemunik Donji, Murvicu i Briševo.

Krhkost života

Župan Josip Bilaver je pak naglasio kako simboličan je put u najteži period novije prošlosti grada Zadra, kad je neprestano napadan, kada su građani čuvali krhkost života, bez struje i vode, kad je mnogima ukradena bezbrižnost i djetinjstvo, uvijek jako težak.

– Budućnost je bila neizvjesna, ali građena na snazi i požrtvovnosti branitelja. Ali i građana koji su odlučili, unatoč svemu, ostati u Zadru. Otrpjeti granate i bombe. Prije svega zato osjećamo potrebu i dužnost zahvaliti se svima koji su se borili za svoju slobodu. Platili najveću cijenu. Kosti ostavili za slobodu Hrvatske, rezimirao je Bilaver.

Početkom listopada ’91. godine suparnici su planirali glavnim snagama iz smjera Knina i Benkovca očistiti teren, te de dokopati obale. Bili su to dani kada su se u gradu vodile jedne od najtežih bitaka.

Hrvatski su branitelji svojim životima zaustavili napredovanje suparnika i sačuvali njegovu slobodu. Ovo su zato dani poruka i razgovora između duša branitelja i onih koji su ostali i preživjeli.

Ratni zapovjednik 112. brigade Marko Čulina sjetio se tih dana rezimiravši kako, kao su se upravo iz 112. rodile brojne druge brigade koje su branile grad.

– Svake se godine sjećamo patnje i muke koju smo prolazili ovih dana prije 34 godine. Prošli smo cijeli grad, je na svakom je koraku neka uspomena. Mnogi su dali sebe za ovaj grad. Ostali braniti grad i onda kada je bilo najteže.

Jer grad i njegovo zaleđe od svibnja ’91. i smrti Franka Lisice, počela je naša borba, formirna je 112. brigade, te osnivanje Zbora narodne garde, počeo je Čulina.

Sudbina grada

Ljudi je bilo, volje je bilo, ali oružja ne. Bili su duboko svjesni da se Zadar brani u zaleđu, naglasio je Čulina, rekavši kako je Velebit čuvao Zadar. Ne kao kamen i šume, već Poskoci, koji su četiri ljeta i tri zore proveli na planini.

– 112. je branila cijelu županiju. Oružje smo morali ukrasti od suparnika. Osvajati manje vojarne. Najveća među njima bila je ona sa naoružanjem Teritorijalne obrane. 21. rujna ’91. ona je osvojena, oružje uzeto, a linija obrane grada naoružana.

Oko tri tisuće cijevi odredilo je sudbinu grada. Tri glavne vojarne ostale su za kraj. Zajedničkim smo ih napadom željeli osvojiti i suparnike osujetiti u planu da pomognu jedni drugima. Suparnici su došli na vrata Zadra, poručio je Čulina. Crtu obrane grada branilo je, kaže, oko 1300 branitelja, naspram čak pet tisuća s druge strane.

– Tada je presudilo naše zajedništvo. U samo desetak dana obrane grada, nama se predalo 784 ročnih vojnika bivše JNA. Oslabilo je to naše suparnike. Blokirani s mora, kopna i iz zraka, imali smo samo ono što smo oteli.

Time smo spasili Zadar. Da nije bilo branitelja Zadra, ne bi bilo ni Maslenice ni Oluje, rezimirao je Čulina. Oni koji su dali najviše kad je bilo najteže, danas su najtiši.

Cilj suparnika je bio spojiti se sa snagama stacioniranima u samom gradu, no upravo na području Dračevca su doživjeli velike gubitke, što ih je usporilo te na kraju pomoglo spasiti grad. Tih je dana gorilo nebo i zemlja.

Ponos i čast

Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja na kraju je rekao kako je, obilazivši spomen obilježja diljem grada, progledao, te na licu mjesta vidio s kojih se teških lokaliteta u očajničkom pokušaju branio Zadar.

– Zadnja četvrtina ’91. bila je od rujna do prosinca razdoblje u kojem je cijela Hrvatska gorjela. Ključno razdoblje za obranu. Da je pao Zadar, Hrvatske ne bi bilo.

Oni koji su opstali, bez struje i vode, u podrumima i sa knedlom u grlu, obvezuju nas da prema civilnim stradalnicima, logorašima, braniteljima i nestalim osobama odamo dužnu počast i poštovanje, pojasnio je Nekić.

Puni emocija i sjećanja pripadnici zadarskih braniteljskih udruga prisjetili su se 34. obljetnice oslobođenja grada te teških borbi i stradanja kroz koja je grad prošao u Domovinskom ratu.

– Najveća kazna onima koji su grad željeli uništiti vidjeti je kako grad raste i razvija se, zaključio je Nekić. Hrabri zadarski branitelji svim su se snagama odupirali borbama te su, prvo zaštitivši naše zaleđe prionuli i oslobađanju grada u čemu su i herojski uspjeli.

Upravo su u ovo vrijeme trajali teški tenkovsko – pješački napadi na grad. Proslava dana obrane grada Zadra zato je jedan od najvažnijih dana u godini za sve zadarske branitelje, koji su, brojčano i oružano nadjačani, uspjeli savladati suparničke vojnike, te grad osloboditi od njegovih okupatora.

Svako je zadarsko naselje tada dalo svoje branitelje, a mnogi su i živote izgubili u borbi za slobodnu hrvatsku državu.