[FOTO] Jubilarno 20. izdanje oživjelo je siječanjsku večer na Poluotoku

Foto: Luka Jeličić

Kultura posjećivanja muzeja puno govori o nekoj zajednici. Koliko obraća pozornost na kulturna događanja, koliko ih razumije, koliko se interesira za ljepotu umjetnosti. Večer kada hrvatski muzeji uistinu ožive svake je godine zato “Noć muzeja”, kada muzeji, kulturne i baštinske ustanove, ali i brojne galerije širom otvaraju svoja vrata posjetiteljima, koji nadiru u tisućama. Bilo je tako i ove godine u Zadru, gdje se diljem Poluotoka moglo uživati u kulturi. Bojkota muzeja, za razliku od trgovina, zasigurno nije bilo, jer malo koja prigoda siječanjsku večer na Poluotoku može oživjeti kao “Noć muzeja”.

S druge strane kulise

“Muzeji – vidljivi i nevidljivi”, tema je ovogodišnje, 20. po redu manifestacije “Noć muzeja”, koja okuplja kulturne i baštinske ustanove željne bolje prezentacije široj javnosti. Ove godine je naglasak na dijelu muzejskog rada koji je često skriven od pogleda posjetitelja, odnosno onome što se odvija s druge strane kulise. Posjetili smo zato nama najzanimljivije programe.

Svake je godine najveća gužva u Muzeju antičkog stakla, gdje je otvorena samostalna izložba Silvia Vujičića pod naslovom “Necrohaphe/Dodir smrti” u Maloj izložbenoj dvorani. Osnovni koncept izložbe jest da se putem instalacija napravi veza sa stalnim postavom MAS-a.

Autor se kroz ovu izložbu referira na staklene predmete iz postava, ali i na njihov sadržaj, odnosno reinterpretira običaje i vjerovanja u antici te ostatke materijalne kulture kroz postupke kristalizacije i kromatografije stvarajući tako radove u kojima se isprepliće znanstveni i umjetnički pristup.

– Nakon našeg prvog bijenala stakla, otvorenog prošlogodišnje “Noći” začela se ideja o ovoj izložbi. Silvio umjetnost promatra na sveobuhvatan i drugačiji način i osmislio je izložbu koja je temeljena na našem stalnom postavu, dajući tim povijesnim predmetima suvremeni staklarski umjetnički dodir, kazala je kustosica izložbe muzejska savjetnica dokumentaristica Jadranka Belevski, dok je sami umjetnik dodao kako se izložba treba promatrati organski, otvorena uma. Stvaranje novog na temeljima starog, sa osobitim zadarskim potpisom i nezaboravnim sjajem antičkog stakla opet je privuklo veliki broj posjetitelja.

– Iza nas je intenzivnih nekoliko mjeseci rada na ovom projektu, koji je urodio zaista interesantnim komadima, stava je Vujičić. Granično opasni, primamljivi radovi, potpis su ovog svestranog umjetnika. Veliki je ovo projekt realiziran u jako kratkom roku.

Mala galerija domaćih umjetnika

Ove godine manifestaciji se pridružila i Galerija Liliput s “Intimnim portretom jedne bube” autorice Bojane Vukojević, koja je, osim toga, predstavila i izložbu “Starosjedioci – intimni portreti buba i drugih stvorenja”, koju je pripremila u čast ovim malenim stanovnicima naših domova koji, kako kaže – nemaju glas, a često niti stas – jer ih zbog njihove sitne, pa i oku ponekad nevidljive veličine, često ne primjećujemo, niti znamo kako zaista izgledaju.

U ateljeu koji je obilježio zadarsku fotografsku scenu, Zrinka Brkan Klarin smjestila je malu galeriju domaćih umjetnika, koja je najnoviji zadarski sudionik “Noći muzeja”.

– Priključiti se “Noći” zapravo je bila Bojanina ideja, koja ovom večeri zatvara svoju izložbu “Starosjedioci”. Uopće nismo znale da li se ovakva galerija, koja nije tipična baštinska ustanova, uopće može priključiti manifestaciji.

Uz obilazak izložbe i radionicu crtanja insekata, okupili smo poveću grupicu kreativaca, koji su se pod Bojaninim vodstvom okušali u crtanju, ali i savladavanju straha prema insektima, kazala nam je Brkan Klarin.

A da insekte, pauke, gmazove i druga stvorenja kojih se najčešće bojimo, ali s njima dijelimo život i dom, možemo gledati drugim očima dokazala je upravo ova izložba, kojoj su se Zadrani vraćali i po nekoliko puta. Crvi, muhe, mravi, pauci, žohari, škorpioni. Cijeli zanemaren, ponekad strašan životinjski svijet možemo nazvati prvim susjedima, a upravo je njima dašak ljudskosti i karaktera svojim slikama dala umjetnica i profesorica Bojana Vukojević.

– Dugo me kopka ta netrpeljivost prema insektima. Ovom sam im izložbom zato željela dati drugu šansu. Luckasti su, veseli i podsjećaju nas na nas same.

Prateća radionica usmjerena je upravo na što realističniji prikaz insekata, a mnogi su se odlučili upravo za one kojih se najviše i boje, čime svojim radovima daju i terapeutsku notu, presijecanjem straha kojeg povezujemo sa svijetom insekata, pojasnila je Vukojević, koja je minucioznim radom prikazala cijeli niz insekata, a nekima, u stilu portreta, udahnula tipičan ljudski karakter.