Folkloraši blistali u Moliseu i Rimu

U samo dva dana, na dvije različite pozornice, među kamenim kućama brdovitog Molisea i pod svjetlima rimske Garbatelle, Hrvatska je zasjala izvan granica svoje zemlje. No ono što je ovu kulturnu priču učinilo posebnom nisu bile ni brojne institucije ni veliki govornički podiji, već srce koje su u nju utkali folkloraši s otoka Pašmana, iz Svetog Filipa i Jakova i iz Pridvorja.

Svojim plesovima i pjesmom s osobitom strašću i predanošću, folklorna društva Bokolje Dobropoljana s otoka Pašmana, KUD Sv. Roko iz Svetog Filipa i Jakova i Stjepan Radić iz Pridvorja su jedno vrijeme oteli zaboravu.

S onu bandu Jadrana

Prvi dan kulturno središte domovine i njenog iseljeništva bilo je malo mjesto Kruč na talijanskom Acquaviva Collecroce u Moliseu. Tamo se, uz pjesmu, ples i moliško-hrvatski jezik, održao festival Molizaiko – susret domovinske i iseljene Hrvatske.

folkloraši iz Pašmana i Pridvorja vratili su okupljene u vremena kada se iz tih krajeva, pred osmanskom opasnošću, bježalo preko Jadrana. Njihovi nastupi bili su poput mosta kojim su ponovno povezali dvije obale Jadrana, dva naroda i jednu povijest.

– Gledajući ih, činilo se kao da su naši stari upravo sada došli »s onu bandu Jadrana«, kako ovdje još uvijek kažemo, komentirala je jedna starija mještanka Kruča sa suzama u očima.

– Naše pisme, naš govor, sve je to još živo, rekla je.

Taj jednostavni izraz »s onu bandu Jadrana« (s onu stranu Jadrana) i danas se koristi u moliškohrvatskom govoru kada se govori o Hrvatskoj.

zahvalnice za očuvanje identiteta moliških Hrvata uručene su brojnim zaslužnima. Među njima, kao i uvijek, bili su i predstavnici Hrvatske matice iseljenika, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH te Veleposlanstva RH u Italiji.

Posebnu pažnju izazvala je recitacija pjesme »Vrime« Marija Giorgetta, koja je napisana na moliškohrvatskom jeziku i duboko je refleksivna i nostalgična lirska meditacija o prolaznosti vremena, životnom ciklusu i gubitku djetinjstva, mladosti i tradicije.

U »vječnom gradu«

Kulturno-umjetnički program bio je bogat i raznolik. Posebnu pozornost izazvala je Moliška alka, zanimljiv spoj kulturne baštine i natjecateljskog duha.

Folkloraši su imali priliku posjetiti moliško-hrvatska sela Kruč (Acquaviva Collecroce), Tavelu (Tavenna) i Mundimitar (Montemitro) gdje se ikavsko-štokavski govor i čakavski govor još uvijek mogu čuti.

Već idućeg dana hrvatski folklor se iz moliških brežuljaka preselio u »vječni grad«. U prepunom kazalištu rimske četvrti Garbatella održano je peto izdanje CRO ETNO Festivala – Tradicionalne nošnje svijeta.

Među izvođačima iz deset zemalja – uključujući Italiju, Grčku, Ukrajinu, Egipat, Kolumbiju i Peru – hrvatske folklorne skupine bile su među najzapaženijima.

Ivka Perić iz Središnjeg državnog ureda kazala je da »CRO ETNO nije samo festival, nego živi most među narodima«, dok je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas naglasio važnost prisutnosti folklornih društava iz Hrvatske.

Predsjednica Udruge HTM Rim, Ivana Milina, posebno je istaknula rastući broj mladih sudionika.

– Kada djeca s Pašmana i iz Svetog Filipa i Jakova kao i iz Pridvorja, stanu rame uz rame s vršnjacima iz Latinske Amerike i zajedno plešu, tada znamo da tradicija ima budućnost, rekla je Milina. Veleposlanik RH u Italiji Jasen Mesić naglasio je da upravo ovakvi festivali čine okosnicu očuvanja identiteta u iseljeništvu.

Priča o moliškim Hrvatima

Na obroncima talijanskog juga, u planinskoj regiji Molise, već stoljećima živi jedna od najstarijih hrvatskih manjina – moliški Hrvati. Iako daleko od domovine, ova mala zajednica brižno čuva svoj identitet, a poseban pečat njihove kulture je upravo jezik. Četiri mala sela Kruć,Tavenna, Filić i Mundimitar na prvi pogled izgledaju kao i svako drugo talijansko mjesto, ali iz kuća i dvorišta još uvijek odjekuje jezik “na našo”, starinski hrvatski koji se prenosi s koljena na koljeno već više od 500 godina. Danas su Kruć, Filić i Mundimitar jedine preostale “slavenske oaze” u Italiji.