DOMAGOJ IKIĆ: 'Osjećao sam i zbog njegovih roditelja veliku odgovornost...'

Predstava Matija, nastala prema potresnoj knjizi Drage Hedla, progovara o gubitku, depresiji i pritisku društva koje često ne zna prepoznati tišinu iza osmijeha. Praizvedba predstave održana je 19. rujna u prostoru kazališta Arterarij u Zagrebu, gdje je publika po prvi put imala priliku svjedočiti ovoj snažnoj i intimnoj kazališnoj priči.

U središtu priče nalazi se stvarna osoba, čiji je život prerano prekinut, ali čija priča i dalje snažno odjekuje – kako među njegovim bližnjima, tako i među publikom. Ulogu Matije tumači Domagoj Ikić, mladi zadarski glumac koji je svoje prve glumačke korake napravio upravo na zadarskoj sceni, u udruzi Drama plus, a danas iza sebe ima niz profesionalnih projekata i školovanje na Akademiji dramskih umjetnosti. Svojom suptilnom, iskrenom interpretacijom Ikić uspijeva prenijeti složenost lika koji nosi stvarnu ljudsku pozadinu, ali i univerzalnu poruku o empatiji, ljubavi i važnosti prisutnosti.

O tome koliko je emotivno i glumački zahtjevno bilo utjeloviti Matiju, kakva je bila suradnja s redateljem Patrikom Lazićem, te kako izgleda njegov osobni glumački put – razgovarali smo s Domagojem Ikićem.

Velika odgovornost

Tumačite lika Matije u predstavi nastaloj prema knjizi Drage Hedla, priči koja otvara bolne teme o gubitku, depresiji i pritisku društva. Kako ste se emocionalno i glumački pripremali za ulogu koja nosi toliko slojeva, ali i stvarnu ljudsku pozadinu?

– Nije bilo nimalo lako, naročito jer se radi o osobi koja je uistinu postojala. Osjećao sam i zbog njegovih roditelja veliku odgovornost, htio sam da budu ponosni i da Matija nastavi živjeti među nama. Drago Hedl je napisao predivnu knjigu o Matiji, tako da mi je to bio glavni izvor informacija o tome kakav je Matija uistinu bio. Na taj način sam mu se pokušao približiti i na neki način se poistovjetiti.

Adaptacija Hedlova teksta zahtijeva osjetljiv balans između stvarnog i umjetničkog. Koji vam je bio najveći izazov u prenošenju stvarne tragedije u kazališni jezik, a da pri tome ostanete vjerni istini lika i vlastitom senzibilitetu?

– Patrik Lazić je odradio vrhunsku dramatizaciju teksta, što je temelj za uspješnu predstavu. Bili smo svjesni da igramo u vrlo malom prostoru, gdje nema prostora za “veliku glumu”, tako da je trebalo posvojiti tu neku intimnost s publikom, atmosferu, da smo svi zajedno.

Redatelj predstave Patrik Lazić poznat je po detaljnom radu s glumcima i suptilnom režijskom pristupu. Što ste iz te suradnje ponijeli kao novo glumačko iskustvo i postoji li nešto što je promijenilo vaš pogled na proces stvaranja uloge?

– Patrik mi je puno pomogao. Unatoč svim zadaćama koje je imao, bio je jako posvećen i nevjerojatno spreman za ovaj projekt. Iznimno shvaća glumce i sve probleme s kojima se nose. Doslovno je znao svaku informaciju koja nas je zanimala oko Matije, roditelja, studiranja, Amerike… neizmjerno puno mi je pomogao u kreaciji uloge.

Ljubav prema glumi

Publika opisuje predstavu Matija kao emocionalno snažno, gotovo katarzično iskustvo. Lik Matije temelji se na stvarnoj osobi, čija je priča i dalje prisutna među njegovim bližnjima. Kako vi doživljavate reakcije gledatelja i osjećate li teret odgovornosti kada iznosite priču koja mnogima može biti osobno bolna?

– Naravno, ovakva predstava je velika odgovornost. Međutim, uvijek napominjemo kako je poruka ove predstave, koliko god to teško bilo prihvatiti – pozitivna. Poziva nas da u ovom svijetu, koji ne ide u dobrom pravcu, budemo “tu”. Poziva nas da volimo svoje bližnje i brinemo jedni o drugima i da u ovom kaosu vodimo brigu o stvarima koje su uistinu bitne.

Vaš glumački put započeo je u Zadru, kroz rad s udrugom Drama plus koju vodi Vinko Radovčić, i od tada ste prošli impresivan put do Akademije dramskih umjetnosti i profesionalnih projekata. Kada ste prvi put osjetili da je gluma vaš poziv?

– Ljubav prema glumi je uvijek bila prisutna, ali s obzirom da je sport prevladavao u našoj obitelji, uvijek sam naginjao sportu. Također, Zadar je grad sporta. Međutim, profesorica Zrinka Dobra Opačić me na jednom satu iz Hrvatskog jezika “uzela pod svoje” i odvela na Lidrano. Tamo je u žiriju bio Vinko Radovčić koji me pozvao u Dramu plus, gdje smo radili predivne stvari. Kasnije sam se za Akademiju spremao i s Jasnom Ančić.

Iz dana u dan

Tijekom školovanja na ADU susreli ste se s različitim pedagoškim pristupima i redateljskim poetikama. Koji su vas mentori najviše oblikovali, i koji vam je savjet ostao kao trajna smjernica u radu?

– Svaka osoba koju susretnete u životu ostavlja određeni “trag” na vama. Teško mi je reći tko me najviše oblikovao, svatko mi je dao nešto svoje i na tome sam im iznimno zahvalan. Na prvoj godini nam je predavao Joško Ševo, koji nam je bio kao drugi otac. Zatim Rene Medvešek, fenomenalan redatelj i glumac, Alma Prica, predivna glumica i osoba, Aida Bukvić, Doris Šarić Kukuljica, Dora Ruždjak Podolski, Tomislav Rališ, Marina Petković Liker, Ivana Buljan Legati, Mare Škarićić, Zvonimir Jurić, Pravdan Devlahović, Maja Marjančić, Blaženka Kovač Carić, Jure Radnić, Ici Boban, Saša Božić… Popis je predug i stvarno ne bih htio nekog izostaviti.

Svaka uloga nosi neku vrstu zrcala u kojem se glumac susreće sa sobom. Postoji li neki lik koji vas je natjerao da se dublje suočite s vlastitim granicama ili emocijama koje niste očekivali pronaći?

– Matija, definitivno.

Mladi glumci danas prolaze kroz zahtjevno razdoblje stalnih audicija, kratkoročnih projekata i tržišne neizvjesnosti. Kako vi uspijevate održati fokus i unutarnju stabilnost u takvom okruženju?

– Ne znam ni sam. Idem iz dana u dan. Dajem sve od sebe i vjerujem u dobro. Ako daješ 100 posto u onome što radiš, onda je to – to, jer je to jedina stvar na koju možeš utjecati.

Kada pogledate prema budućnosti, što biste voljeli da bude vaš idući profesionalni iskorak – postoji li uloga, žanr ili suradnja koja vam se čini kao logičan, ali i osobno važan nastavak vašeg puta?

– Iskreno, ne želim dizati prašinu oko sebe. Uživam u ovome što radim i idem dan po dan. Jedino mi je bitno da volim ono što radim. Gluma je neizvjesna, nikad ne znaš tko će te nazvati i hoće li te uopće nazvati. Želim raditi dobre stvari.

Scena u Zadru

Kako danas gledate na zadarsku kazališnu scenu – osjećate li da se razvija, i koliko vam je važno održavati povezanost s tim prostorom?

– Zadar je toliko talentiran grad da je to jednostavno nevjerojatno – od sporta pa do glume. Vinko Radovčić uistinu radi “čudo”. To dokazuje i činjenica da gotovo svake godine netko iz Zadra upiše akademiju. Nažalost, teško je. Sve je teže ljude natjerati u kazalište, ali ne gubim nadu da će se uz kvalitetan repertoar i Zadrani posvetiti kazalištu. Mladima je potrebno dati priliku. Kazalište nije stvar prošlosti nego budućnosti i sve više će nam trebati.

O knjizi Matija

Matija je najosobnija i najteža knjiga hrvatskog novinara i pisca Drage Hedla. U njoj progovara o vlastitom sinu, Matiji Hedlu, doktoru biokemije i znanstveniku na Sveučilištu Yale, koji je 2018. godine u 44. godini života počinio suicid. Ovo je prvi put da Hedl javno piše o tom tragičnom gubitku.

Knjiga služi kao svjedočanstvo roditeljskog bola, ali i kao poziv na razmišljanje o društvenim normama, mentalnom zdravlju i važnosti međuljudskih odnosa. Kroz osobnu priču, Hedl istražuje duboke emotivne slojeve gubitka, krivnje i nade.