Božena Krce Miočić: ’Poluotok je postao žrtvom naših turističkih ambicija’

Unatoč velikim gužvama u prometu u staroj gradskoj jezgri, kao i sve višim cijenama u turizmu, posjetitelji Zadra našoj su destinaciji, ako je suditi po rezultatima istraživanja Turističke zajednice grada Zadra, u suradnji s tvrtkom Feel IQM, dali vrlo visoke ocjene. Projekt temeljen na održivom razvoju i umrežavanju lokalnih dionika, mjeri online reputaciju destinacije na osnovi recenzija, ocjena i komentara gostiju tijekom boravka u Zadru.

Na osnovu analize 22.682 recenzije u tekućoj godini, ukupan stupanj zadovoljstva gostiju turizmom u Zadru iznosi visokih 89,2/100. Svjesni važnosti zadovoljstva gostiju, rezultati online reputacije važan su pokazatelj daljnjeg razvoja turizma destinacije.

U 16 gradskih hotela je zadovoljstvo gostiju bilo na nivou 85,5/100, u 11 hostela na razini 85/100. što se tiče brojnih gradskih ljepota i atrakcija dobili smo ocjenu 94/100, a ništa lošije nisu prošle niti gradske plaže s ocjenom 87/100.

Naposljetku, gosti su izuzetno zadovoljni hranom i uslugom u restoranima koju su ocijenili s visokih 90,5/100, što je temeljeno na 8.542 recenzije.

Apsolutni prioritet i cilj Turističke zajednice grada Zadra je održavanje visoke kvalitete u svakom segmentu turističkog poslovanja, s namjerom postizanja destinacijske ocjene kvalitete od najmanje 89/100.

Neiskorišteni potencijali

Ove je rezultate, ali i trenutnu sliku gradskog turizma prokomentirala izvanredna profesorica Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru Božena Krce Miočić, koju smo, između ostaloga pitali i ima li grad zapravo dovoljno turističkih sadržaja, što misli o njihovoj kvaliteti, ali i prevelikoj orijentaciji grada na turizam kao glavni gospodarski oslonac.

– Drago mi je da su turisti koju su posjetili Grad Zadar zadovoljni destinacijom. No, ta informacija o zadovoljstvu trebala bi biti nadopunjena s nekim podacima. Prvo pitanje koje trebamo sebi postaviti tko je taj gost koji je zadovoljan destinacijom, je li to upravo onaj gost kojeg mi želimo u destinaciji.

Sljedeće pitanje koje trebamo postaviti je hoće li nas taj turisti preporučiti i hoće li se vratiti jer se upravo time mjeri zadovoljstvo u turizmu.

Nadam se da će ovi podaci biti uključeni u ovogodišnji izvještaj o integriranom upravljanju destinacijom. Iako je vidljiv napredak u razvoju dodatnih sadržaja, iskreno smatram da naš grad nije iskoristio svoj puni potencijal, istaknula je Krce Miočić.

Ponovno se ovdje pojavljuje i pitanje tko je naš turist. Želimo li da Zadar bude destinacija visoke kvalitete s pratećim sadržajima i uslugama ili grad za prosječni, masovni turizam s obiljem konfekcijskih suvenirnica, restorana i orijentacijom na kupališne goste.

– Ako je naš turist visoke i više platežne moći i želi ponudu kvalitetnih hotela, vrhunskih restorana, kvalitetnih barova, tematiziranih ruta i personalizirane usluge onda ću reći da nećemo zadovoljiti njegove potrebe.

No, naš turist je niže do srednje platežne moći koji pretežito boravi u privatnom smještaju, čija je izvanpansionska potrošnja usmjerena prema trgovinama hranom jer neke od obroka spremaju sami, pa tek potom na restorane i cafe barove onda je i naša ponuda definirana takvom potražnjom, pojasnila je prof. Krce Miočić.

Sunce i more

Kada pričamo o sezonskoj i izvansezonskoj ponudi onda moramo naglasiti da je sezona u odnosu na prije 20 godina značajno produžena, ali još uvijek je to relativno kratka sezona. To je, dodaje, ponovno uvjetovano privatnim smještajem kao prevladavajućim oblikom smještaja.

– Kada gledamo popunjenost smještaja u našoj županiji na razini godine ona ne prelazi 20 posto, jer je glavnina prometa u srpnju i kolovozu kada popunjenost prelazi preko 80 posto. I onda vam se nameću pitanja za koga raditi ponudu izvan sezone kada nema turista i zašto bi netko došao u destinaciju u kojoj nema ponude.

To je kao ono pitanje što je prije nastalo kokoš ili jaje. Moje mišljenje je da mi trebamo raditi u dva smjera – jasno definirati tko su naše ciljne skupine turista i onda sukladno tome za njih razvijati dodatne ponude koje neće biti od lipnja do rujna nego će se protezati najmanje od ožujka od studenog.

Moram napomenuti da sezonalnost kao takva će uvijek postojati, na nama je da je probamo smanjiti, naglasila je Krce Miočić.

Upitali smo je smatra li da se turistima u špici sezone nudi dovoljno, pored sunca i mora. Ili možda prevladava stav da ništa više osim toga i nije potrebno, jer godinama je naš turizam bio definiran upravo tim stavom što će turistu išta drugo osim sunca i mora.

Potrebno je, ističe profesorica, promijeniti okvir razmišljanja u destinaciji da bi svi postali svjesni kako sunce i more nisu dostatni. A posebice u svjetlu vrlo jasnih učinaka zatopljenja izazvanih klimatskim promjenama.

– Naravno da su sunce i more privlačni faktori koji su tu i ne treba ih se odricati, dapače, treba ih znati mudro koristiti. No, naša prava snaga leži u spoju prirodnih ljepota, kulturne baštine i gastronomije upakiranih u autohtoni turistički proizvod.

A tu, uz sav napredak koji je vidljiv još uvijek trebamo dosta raditi. Iznimno je važno za današnje turiste stvarati održive turističke proizvode koji poštuju lokalnu kulturu, je oni žele učiti i ne žele ugrožavati prirodu i lokalnu zajednicu, naglasila je Krce Miočić, dodavši kako je Poluotok postao žrtvom naših vlastitih turističkih ambicija.

Gdje je granica?

– Mislim da je ovdje potrebno unaprijediti znanje svih dionika u turizmu kako razviti turizam da svi budu zadovoljni i turisti i lokalna zajednica i turistička privreda, dodala je. Poluotok je danas, napose u špici sezone, očito krojen prema interesima turista, što se vidi u sve većem broju suvenirnica, restorana i općenito sadržaja koji nisu atraktivni lokalnom stanovništvu.

– Mi godinama govorimo da smo otišli predaleko. Nije problem kad vi imate razvijen turizam koji čini do deset posto BDP-a i koji je alat za plasiranje vlastite proizvodnje kao nevidljivi izvoz. Kod nas taj udio raste iz godine u godinu, prelazi 20 posto BDP-a, potiče uvoz kako bi se mogao odvijati, postaje monokultura i to je onda problem.

Takav turizam negativno utječe na lokalnu zajednicu kroz niz aspekata. Želite li vi živjeti u gradu u kojem je sve skuplje najmanje za 50 posto u ljetnim mjesecima. U kojem ne možete ostvariti cjelogodišnji najam stana.

U kojem cijene nekretnina nekontrolirano rastu zbog turističkog rentijerstva, i mlade obitelji si ne mogu priuštiti kupnju stana. U kojem je Poluotok, kao najvrijedniji dio grada, sablasno prazan u zimskim mjesecima, pita se Krce Miočić, koja se osvrnula i na bujanje smještajnih kapaciteta i porast crnog tržišta.

– Novi zakon o turizmu je previdio da lokalna zajednica mora znati granice održivog rasta turizma. Po meni nije ovdje samo pitanje koliko nego i kakvog smještajnog kapaciteta.

Kada bi Zadar dobio pet novih hotela kategoriziranih s četiri i pet zvjezdica u kojima bi bilo 2.000 novih ležaja to bi utjecalo na promjenu kvalitete destinacije i na mogućnost produženja sezone. No, ako se i dozvoli novih 2.000 ležaja u privatnom smještaju to je potpuno drugi negativan efekt na destinaciju.

Zadar se već godinama muči s manjkom kvalitetnih smještajnih kapaciteta u hotelskom kućama, a problem se tako uskoro neće niti riješiti, jer osim hotela »Hyatt Maraska« u najavi nema otvaranja novih hotela.

Bivši hoteli »Zagreb« i »Beograd« nakon godina propadanja tako i dalje čekaju bolju budućnost, a isto je i s zgradom bivšeg Zavoda za javno zdravstvo, koja je prodana privatnom investitoru, koji godinama ništa nije započeo.

Pogreške i ispravci

Dok je diljem Mediterana sve više stanovništva nezadovoljno masovnim turizmom i svim njegovim negativnim posljedicama na lokalne zajednice, u Hrvatskoj se još uvijek malo toga čini da se pametnim gradskim politikama spriječi da strano tržište kroji cijene i troškove života u turističkim destinacijama.

Najjasnije se to vidi na cijenama nekretnina, koje su iz godine u godinu sve skuplje, napose zbog činjenice da se veliki dio novogradnje ili gradi izravno za turizam ili se kupljeni stanovi kategoriziraju kao smještajne jedinice u turizmu.

– Smatram da je temeljna greška u razvoju turizama napravljena kada je dozvoljeno da se u stambenim zgradama dozvoli otvaranje i kategorizacija apartmana.

Jedna stvar je privatni smještaj koji ima domaćina koji se brine o gostu, koji živi turizam, a sasvim druga je kada vlasnik apartmana ni ne vidi gosta, istaknula je Krce Miočić, naglasivši kako je ovakav način rada posebno negativan u kontekstu kada je vlasnik apartmana žitelj neke druge zemlje i iznajmljuje apartmane koji su u Zadru, u svojoj zemlji ostvarujući prihod koji neće potrošiti u Hrvatskoj.

Jasno se treba, rezimirala je Krce Miočić, napokon nedvosmisleno odlučiti u kojem smjeru želimo u budućnosti razvijati naš turizam.

– Po mom mišljenju mi moramo jasno na temelju znanstvenih činjenica utvrditi što je to dosta u kojem obliku smještaja. Što želimo, a što ne i čega smo se spremni odreći. To je iznimno teško, jer su ljudi uložili sredstva u svoje apartmane, to je dodatan izvor prihoda, neke obitelji ne bi mogle preživjeti bez tih prihoda i slično.

Istovremeno moramo biti svjesni da turizam visoko vrednuje samo kvalitetan prostor i kulturne atrakcije i da će nam uništavanjem resursa koje imamo padati vrijednost.

Svi su više no svjesni problema prekomjernog turističkog razvoja i navode niz izazova s kojima se susreću, ali na pitanje bi li se odrekli dijela kapaciteta, a time i dobiti kako bi unaprijedili, da ne kažem sačuvali destinaciju, nisu baš pokazali oduševljenje, dapače, zaključila je Krce Miočić.