BORBA PROTIV HOMOFOBIJE 'Položaj LGB osoba u Zadru je dobar samo ako pristanu na život u ormaru'

Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije obilježava se danas, 17. svibnja. Slavi se u više od 50 zemalja u svijetu i službeno je priznat od strane Europske unije. Dan 17. svibnja je izabran, budući da je homoseksualnost kao bolest uklonjena iz Međunarodne klasifikacije bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 17. svibnja 1992.

Međunarodni dan borbe protiv homofobije ima za cilj koordinirati međunarodne događaje kojima bi se postiglo poštovanje lezbijki i homoseksualaca u svijetu.

O borbi s homofobijom u Hrvatskoj razgovarali smo s Pavlom Parunovom, mag.soc., sociologom i asistentom s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, koji je ove godine dovršio istraživanje potreba i iskustava LGBT zajednice u Splitu.

Da brojni dijelovi hrvatskog društva ne prihvaćaju postojanje ovih osoba najbolje se pokazalo ovih dana, nakon što je na Eurosongu pobijedio predstavnik Švicarske Nemo, koji se predstavlja kao nebinarna osoba. Hrvatski cyber prostor zapljusnulo je tada cyber nasilje.

Kontradiktornosti Eurosonga

– Ovogodišnji Eurosong je u Hrvatskoj dobio masovnost publike pa se veliki broj građana zapravo prvi put i upoznao detaljnije s Eurosongom i njegovim kontradiktornostima. Iako je natjecanje u ideji zamišljeno kao apolitično, Eurosong je, dakako, u izvedbi najčešće upravo suprotno od toga.

Reuters

To je činilo dio standardnog repertoara onoga što je obožavateljima bilo privlačno kod Eurosonga, ali redovna publika se sve kritičnije postavlja prema ovom natjecanju. Tome se pridružio dobar dio šire publike u Hrvatskoj kojoj je plasman ispod visokih očekivanja poslužio kao idealna platforma za nacionalistički diskurs.

Tu platformu su im uvelike servirali najčitaniji news portali koji su gotovo odmah predstavili vijest o drugom mjestu Hrvatske kao poraz zbog nebinarnog švicarskog predstavnika, kaže prof. Parunov dodajući kako nacionalizam podrazumijeva osnaživanje nacionalnog identiteta, posebno kada je ugrožen u kriznim situacijama, a to podrazumijeva i isključivanje manjinskih društvenih grupa i ideja.

– Nemo je poslužio kao idealan okidač, budući da se osobe nenormativnog rodnog ili seksualnog identiteta doživljavaju kao idealni predstavnici fiktivne tzv. woke ideologije koji podrivaju tradicionalne odnose i identitete. Mislim da to možda najbolje oslikava naslovnica jednog ultra-konzervativnog nacionalnog tjednika, sa zadarskim sjedištem, koji je preko fotografije Baby Lasagne s hrvatskom zastavom ustanovio kako se radi o »pobjedi zdrave Hrvatske i Europe«, ističe ovaj sociolog koji ne vjeruje da će se zbog ovih reakcija na pobjedu nebinarnog glazbenika bitno povećati fizičko nasilje prema pripadnicima te zajednice u Hrvatskoj.

Sankcioniranje nasilja

– Ali svakako se radi o još jednom izrazito negativnom utjecaju na to kako se percipiraju rodno varijantne osobe u Hrvatskoj, pa se time i smanjuju šanse za vidljivost i sankcioniranje već postojećeg nasilja. Posebno to vrijedi u aktualnom političkom okruženju u kojem sada dio Vlade RH čini i radikalna desnica, upozorava poznavatelj hrvatske LGBT zajednice.

Igor Kralj/PIXSELL

Još jedna prigoda za reakciju hrvatske javnosti na ovu zajednicu bit će Povorka ponosa, Zagreb Pride 2024. koji će se upriličiti 1. lipnja. Ipak, mogućnost da se jednog dana dogodi Zadar Pride zasad nije realna. Prof. Parunov kaže kako se u dva hrvatska grada koja zasada redovno održavaju Pride, mogu uočiti neki osnovni temelji koji su prethodili prideovima.

– Osim samih članova zajednice koji su se izložili javnosti i volonterski organizirali, ti gradovi su imali koliko-toliko etabliranu nezavisnu kulturnu scenu, lokalne udruge i inicijative i barem neke uhodane oblike građanske participacije koji se nisu uklapali u lokalne javne politike, ali su ih gradovi s vremenom ipak podržali.

Sve navedeno je u Zadru uglavnom kontinuirano zapušteno i ignorirano ili tek povremeno podržano kada je od strateškog interesa za grad. Čak i kada bi određeni broj ljudi iz ove zajednice »izašao iz ormara« u javnost i usudio se na organizaciju Pridea, pitanje je na koju bi se mrežu aktera mogli osloniti i bi li mogli računati na izostanak negativne reakcije grada.

Vjerujem da bi Pride dobio podršku jednog dijela građana, ali zasada naprosto ne postoji dovoljan broj osoba iz zajednice koje bi se usudile na rizik koji Pride donosi, naglašava ovaj sociolog dodajući kako to svakako treba staviti u kontekst gradske politike koja je Zadar dodatno usmjerila prema turizmu, potrošnji i poželjnosti tradicionalnijeg obiteljskog života.

Pristajanje na kompromise

– Cijena toga je gubitak građana koji za grad mogu biti transformativni na pozitivne načine i koje grad zapravo ni ne poznaje da bi ih mogao zamisliti i poželjeti. U takvoj homogenosti uopće ne trebate biti dio neke nepoželjne manjine da biste se osjećali drugačijima.

Šime Zelić/PIXSELL

U tom kontekstu, mislim da je vjerojatnije da se Zadru dogodi sezonski gay klub kao u Dubrovniku i Splitu, nego Pride ili bilo koja druga LGBT inicijativa, a i to bi bilo prilično iznenađenje, misli Parunov koji se osvrnuo i na trenutačni položaj LGBT osoba na zadarskom području.

– Kad se govori o LGBT osobama u Zadru, to se prvenstveno odnosi na LGB osobe. Transrodne osobe se većinom i nažalost, ne zadržavaju dugo u Zadru, bilo da su ovdje rođene ili su tu privremeno.

Položaj LGB osoba u Zadru je dobar ako pristanu na značajne kompromise, život »u ormaru« ili otvorenost samo prema bliskim osobama, suženi socijalni krug i slabe mogućnosti otvorene i slobodne socijalizacije s drugim LGBT osobama, barem djelomično skrivanje na radnom mjestu i izvježbani oprez u brojnim javnim okruženjima.

Ne bih u to nužno uključio i »skrivanje kroz brak« ovih osoba, mislim da je to za mlađu populaciju LGB osoba ipak nešto rjeđe nego u prošlosti. Neki su uz ove kompromise uredili svoje okruženje koje je za njih zadovoljavajuće, a dobar dio onih koji ih nisu prihvatili je naprosto odselio iz grada, kaže ovaj sveučilišni profesor dodajući kako se unaprjeđenje položaja ove zajednice teško može dogoditi bez vidljivih i angažiranih LGBT osoba u gradu.

– Na »udicama« lokalnih portala koji periodično objavljuju banalnosti o LGBT osobama izvan razumnog konteksta s ciljem povećanja posjećenosti, građani često pogrdno zaključe kako LGBT osobe u Zadru ni ne postoje. Za većinu zaista i ne postoje osim kao nepoželjna apstrakcija u medijskom sadržaju.

Problem je u tome što im to sasvim odgovara, pa se dio njih nikako ne libi i izraziti ponos što LGBT osoba u Zadru »nema«, zaključuje Parunov.