AKCIJA MASLENICA (3) Dević: Ponosan sam jer smo mi uvijek - samo branili svoje

U strogoj tajnosti izvodile su se pripreme kako bi se, uz element iznenađenja, uspješno izvela vojna akcija oslobođenja okupiranog područja zadarske regije, VRO Maslenica, za koju kažu da je prekretnica Domovinskog rata, vrijeme kad je stvorena naša vojska, naša država. Važnu ulogu u operaciji Maslenica imala je i Specijalna jedinica policije – Poskoci koja je osnovana 1990. godine. Brojala je tridesetak vojnika koji su bili prvi hrvatski redarstvenici, nakon čega se 1991. godine proširila s još stotinjak specijalaca. Stožer Specijalne policije još je u kolovozu 1992. godine bio na području teško prohodnog Velebita odakle su svakodnevno vršili izviđanja što se za vrijeme Maslenice na kraju pokazalo ključnom strateškom odlukom. S visine, imali su mogućnost upoznavanja s neprijateljskim djelovanjima i lokacijama.

Spremni za surovu planinu

Zapovjednik Specijalističkog tima u vrijeme Maslenice Davor Dević, osvrnuo se na trenutke koji su prethodili samoj operaciji, a koje su proveli na vrhovima surove planine. Inače, Dević se bez prethodnog iskustva priključio Specijalnoj jedinici policije, na Bokanjcu 21. ožujka 1991. godine. Od tada nije bilo ni jedne akcije Specijalne jedinice policije u kojoj nije sudjelovao tako da je i danas Dević voditelj programa specijalne obuke u Interventnoj jedinici PU zadarske koji svoje bogato iskustvo prenosi mlađim naraštajima.

– Prvi put smo na terenu bili ravno 31 dan, dakle, nismo se spuštali s Velebita. Samo smo silazili u Seline po hranu i vodu koju smo u ruksacima nosili i tako smo živjeli. Specijalna policija stvarno je radila na svojoj psihofizičkoj spremi, bili smo svi osposobljenosti za brze manevre i mislim da je to jedan veliki pogodak od strane zapovjedništva koje je odlučilo da specijalne postrojbe zauzmu Velebit jer kad pogledate, tko uzme Velebit – taj vlada! Mi smo odmah imali kontrolu nad Obrovcem, Gračacom i tim dijelom njihove takozvane, ali nikad ostvarene srpske Krajine, kazao je Dević.

Skupne snage Specijalne policije na Velebitu su kroz operaciju Maslenica ovladale sa skoro 500 km novog velebitskog prostora, u izrazito nepovoljnim klimatskim i terenskim uvjetima.

– Svakodnevno smo izviđali i slali podatke o neprijatelju što se slalo u naše zapovjedništvo. Prva je ovo akcija koja je imala za cilj odmaknuti neprijatelja od naše obale, prisjeći im pravac preko Alana da uspostavimo kontrolu nad Gračacom i Obrovcem, ali i komunikacijom Maslenica – Karlobag. Pripremali smo se za akciju, radili obilaženja, lociranja i držanje kvota kojima smo pratili njihovo kretanje, njihove smjene… Na dan Maslenice, krenuli smo preko Kneževića na Libinje, preko Bukve i došli smo u zaselak Zubci gdje smo imali prvi dodir s neprijateljem. Tad smo, nažalost, izgubili trojicu kolega, kazao je emotivno Dević prisjetivši se herojskog čina jednog od vojnika koji se radi ranjenika doslovno helikopterom spustio u vatru.

Hrabrost pilota

– Moramo spomenuti hrabrost pilota koji je, iako smo bili pod neprijateljskom vatrom, došao po našeg kolegu, po ranjenika. Helikopter je dva puta bio pogođen, ali je nastavio let prema Rijeci s ranjenikom. To je stvarno bio izuzetan trenutak, kad se on spustio, kad smo ukrcali ranjenika za transport. Za mene je taj pilot narodni heroj! Nažalost, ranjeni kolega je nakon par dana u Rijeci i preminuo, ali ta hrabrost, volja pilota je na neki način ono što me i dan danas drži da i dalje radim u Interventnoj policiji, kazao je Dević dalje nam govoreći o njihovom ratnom putu.

– Imali smo u planu zauzeti Veliku i Malu Bobiju, odsjeći pravac do Podpraga, odsjeći komunikaciju Sv. Rok, Mali Alan i Obrovac. Dakle, da ne mogu izvršiti smjenu, da im ne može doći pomoć i slično. Nama je bio zadatak napasti neprijateljsku desnu stranu, da bi Hrvatska vojska lakše odradila glavni pravac napada. Ovo je bila divna zajednička akcija HV-a i specijalaca koja je na kraju pokazala da smo odmakli puno, da smo postigli cilj koji je bio zadan. Znate, bilo je tužno gledati s Velebita prema okupiranim područjima. Kolege su gledale svoja sela, s mislima o svom domu, dok drže položaje u ledu i magli. Hvala Bogu, ostvarila im se želja da mogu vratiti svoje okupirane domove. Mi smo uvijek samo branili svoje, što se na kraju i pokazalo kao jedini ispravan put, istaknuo je Dević.

Nakon akcije, kako nam je kazao Dević, dignuli su se malo više na područje Velebita s kojeg su kontrolirali velik dio područja, tako da je poslije bilo lakše odraditi sve predstojeće borbe, ali i Oluju.

Bitka svih bitaka

– Kad je Maslenica završila, kada se Hrvatska vojska digla na područje Velebita, dizale su se utvrde, pravili putevi, a do tada smo mi obitavali u teškim uvjetima. Kad smo bili na području Golića dobivali smo hranu tako da su nam je konjima dostavljali. Na Velebitu, ne znate što je ujutro, što je podne, što je večer.. Čas je kiša, čas je led od kojeg pucaju stabla bukve, pakao… Za Velebit je trebalo biti spreman psihički i fizički da bi mogao opstati. Danas kad pričamo mlađim kolegama da smo spavali pod najlonima, po bukvom, ne vjeruju…. Nismo imali nikakve tvrde objekte, nikakve utvrde, napravili bismo vani nešto, prisjetio se Dević dodavši kako je to vrijeme teško opisati, međutim, ono što ga karakterizira je ogromno zajedništvo i međusobno poštivanje.

– Maslenica je sigurno bitka svih bitaka, koja je oslobodila zadarsko područje od svih muka. Mislim da je svima bilo lakše kad smo odmakli neprijatelja dalje. Samo kad vidiš da neprijatelj bježi od nas, suze radosnice su nam išle na oči. Mislim da je i neprijatelj vidio da je naša vojska, naša policija, profesionalna, da može odraditi svaku akciju i zato smo svi jako ponosni. Toliko sam ponosan jer onako bez ičeg krenuti 1991.godine, kad nismo ni pištolja imali nego smo se sakrivali od milicije …Ponosan sam na taj dan, na Maslenicu i sve vrijeme provedeno u Specijalnoj jedinici policije i mislim da je jedinica PU zadarske, Poskoci, odradila jedan veliki teret u svim bitkama koje su uslijedile nakon akcije Maslenica, kazao je Dević dodavši kako je u ovoj akciji svaka postrojba napravila svoje, da je svatko dao sve od sebe kako bismo danas mogli biti u Lijepoj Našoj.