AKCIJA MASLENICA (2) Brigadir Bašić o 'majci svih operacija': 'Bilo je to vrijeme hrabrosti i časti'

Obilježavanje vojno-redarstvene akcije Maslenica, akcije koja je dokazala srčanost hrvatskih vojnika, uvijek nosi sa sobom dozu ponosa, poniznosti i časti. Osobito kod onih koji su u akciji sudjelovali, na bilo koji način. Ono što karakterizira ovu akciju, to je uključenost svih Oružanih snaga Republike Hrvatske u borbenim djelovanjima s ciljem da se pobunjeničke snage odbaci iz podvelebitskog područja, te na taj način opet poveže sjever i jug Hrvatske.

Jedna od vojnih postrojbi koja je imala značajnu ulogu je 112. brigada iz koje se formirala taktička grupa, operativna skupina koja je trebala odraditi zadaću na sjevernom pravcu, iznad Novskog ždrila. U to vrijeme zamjenik zapovjednika bojne, te taktičke grupe TG-112, bio je brigadir Milan Bašić koji se u obranu domovine uključio 1991. godine s 28 godina.

Taktička grupa

Bašić je do tada bio u Njemačkoj, a vidjevši što se sprema u domovini dobrovoljno se stavio na raspolaganje. Radi svog doprinosa hvaljen je i nagrađivan, a kako nam je kazao, najveća čast mu je bila voditi u napad vojnike koji su do tada imali obrambenu ulogu.

– Brojno stanje naše taktičke grupe, što se tiče pješaštva, bilo je oko 350, a ukupno je bilo oko šestotinjak ljudi, plus Domobranska bojna Obrovac koja je brojila 140 ljudi. Imali su i podstožerne postrojbe, a i vod Vojne policije. To su bile snage koje su djelovale, krenule u napad 22. siječnja 1993. godine. Naša taktička grupa se formirala 7. siječnja, a 15. siječnja već smo dobili pripremnu zapovijed da se u Starigradu, Selinama i Modriću osigura prihvat snaga koje će krenuti u napad. Neke snage su krenule iz Ražanca prema Starigradu, a drugi dio preko Paga. Linija Prizna-Žigljen bila je jedini slobodan pravac, žila kucavica prema sjeveru, a ako na Pagu puše bura…. Upravo zato sama operacija Maslenica ima zadaću odbaciti neprijatelje što dalje od magistrale, osloboditi podvelebitska sela, Rovanjsku, Jasenice, Maslenicu, stvoriti preduvjete da se premosti Masleničko ždrilo, što se i napravilo pontonskim mostom, te stvoriti mogućnost da se udari kamen temeljac za današnji most. Snage koje su krenule u napad su prebačene s noći 21. na 22. siječnja, a napad je počeo iz pokreta u 7 ujutro, uz faktor iznenađenja i jaku topničku pripremu koja je trajala petnaestak minuta, kazao je Bašić objasnivši kako je taktička grupa dobila zadaću da glavne snage budu na sjevernom pravcu Rovanjske, Masleničkog mosta i Jasenica, a pomoćne snage su išle južnim padinama Velebita što je teren sam po sebi, dosta zahtjevan.

Glavna zadaća

Upravo su taj zahtjevan teren, te tjelesna spremnost vojnika bili povod da se poslije operacije Maslenica osnuje Središte za obuku gardijskog desantnog pješaštva Damir Tomljanović Gavran u Šepurinama. Bašić nam je naglasio da se trebala podignuti fizička spremnost vojnika, a posljedično i mentalna. Kako kaže, općenito, trebalo je dignuti sve razine na veći nivo.

– Zadaća je bila da oslobodimo sela, gurnemo neprijatelja prema Obrovcu, zauzmemo dominantne kvote i povežemo s našom Specijalnom policijom koja je držala visove Velebita i tako stavimo pod kontrolu prometnicu Maslenica-Jasenice-Obrovac. Sama dinamika napada išla je tim nekim svojim tijekom, a na nju je utjecalo par faktora. Prvo, neprijatelj je već bio utvrđen, drugo – međunarodne snage UNPROFOR-a su stacionirane kod hotela Plitvice i u selu Rovanjska. Trebalo je prijeći preko njih, a da ne izazovemo nikakav međunarodni incident jer se može cijela operacija stopirati. Treće – stvar je bila konfiguracija zemljišta. Dok se god ne oslobodi most, ne možete uvesti oklopne snage koje su nam došle iz sastava 6. ličke gardijske brigade koja je isto odradila jednu ogromnu zadaću, istaknuo je Bašić dodavši kako je iznimno bitno bilo i to da je postrojba prvi put iz obrambenih djelovanja prelazila u napad.

Prekretnica

– Operacija Maslenica po svom je karakteru bila ograničena, iz sljedećeg razloga: po prostoru gdje se odvija, po broju organiziranih postrojbi i po vremenu trajanja operacije. Dostignuta crta za vrijeme trajanja operacije u tih nekoliko dana nije bio krajnji cilj Hrvatskih snaga, već samo krajnji ostvaren cilj u jednoj vojno-redarstvenoj operaciji. Službeno operacija traje od 22. do 26. siječnja, međutim, ona se protegnula na sljedećih šest mjeseci jer je neprijatelj i dalje želio vratiti svoje položaje. Meni je teško dočarati te trenutke, jer kad imate tu čast i privilegiju da jednog obrambenog igrača vodite u napad, u drugu ulogu…. Ta čast, ti događaji, ta hrabrost, taj ponos, tu pozitivnu ludost ne može se ničim opisati. Tu je trebalo biti hrabar, razborit, mudar i odvažan. Hvala Bogu, to je nama uspjelo. Imao sam tu čast, zadaću da se stavim na raspolaganje hrvatskoj državi. Nisam bogomdan zapovjednik, možda je ostalo u sjeni boljih i sposobnijih ljudi, ali imao sam tu ulogu, tu čast i, hvala Bogu, završilo je dobro. Ranjen jesam, ali bar sam živ, istaknuo je Bašić objasnivši da su u akciji Maslenica imali par ranjenih, ali srećom nisu imali gubitaka.

Operacija Maslenica po mnogima je bila prekretnica Domovinskog rata, vrijeme stvaranja moderne, organizirane i spremne vojske. Bašić ovu operaciju zove majkom svih operacija, te smatra da je baš tada spašena naša država.

Medalja Maslenica

– Kako postoji medalja Oluja, tako bi i Maslenica trebala po svom karakteru, značaju i doprinosu imati medalju. U operaciji su upotrebljene sve najelitnije postrojbe koje je imala Hrvatska vojska i policija, ali i s neprijateljske strane. Upotrijebljene su sve grane, rodovi i vidovi vojske. Tada je po meni spašena država, stvoreni su temelji naše države, stvorila se snaga i entuzijazam, te se poslala poruka našem vrhovništvu da su hrvatske snage spremne za ono što će doći, a došla je Oluja. Iz svake borbe čovjek izvlači pouke tako da smo Oluju razradili i odradili je na veličanstven način, oslobodivši svoju državu, kazao je Bašić dodavši da je to bio neopisiv osjećaj – vraćati okupirana područja, ništa ljepše ni vrjednije u životu.

– Obilježavanje Maslenice je najmanje što možemo napraviti da se podsjetimo na te dane, na pogibiju naših suboraca koji su dali najvrjednije za našu Hrvatsku – svoj život. Vrjednije od toga nema, to treba cijeniti, ne treba nikad zaboraviti već se prema tome odnositi s poštovanjem i poniznošću da se zna da je temelj hrvatske države – hrvatski branitelj koju ju je stvorio. Nama nitko državu nije darovao, krvavo smo je platili i na to trebamo biti ponosni, zaključio je Bašić.