30. godišnjica pogibije pripadnika Specijalne jedinice Poskoci Dragana Žunića

U sjećanje na njegovu hrabrost  i mladi život utkan u temelje Domovine, ispred spomen obilježja Jedinice specijalne policije Poskoci u sjedištu Policijske uprave zadarske, načelnik Anton Dražina je u nazočnosti članova obitelji, izaslanstva Udruge SJP Poskoci, Udruge Prvi hrvatski redarstvenik položio lovorov vijenac i zapalio svijeću, a potom su obišli i Spomen sobu poginulih pripadnika zadarske jedinice specijalne policije.

Načelnik Policijske uprave zadarske, Anton Dražina, suborac Dragana Žunića prisjetio se tog dana kada je sudjelovao u operaciji izvlačenja stradalog Dragana te kazao kako nas je prije 30 godina napustio možda i najveći ratnik ovih prostora.

– Dragan Žunić je u tom trenutku bio pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice policije Poskoka i jedan je od nekolicine viših rukovodećih policijskih službenika koji su poginuli u Domovinskom ratu, što je poseban značaj za ovu policijsku upravu i njegove Poskoke.

Značaj Draganove smrti za nas je i dan danas jedna velika emocija, na današnji dan napustio nas je hrabri čovjek, uzor svih nas koji je svojom krvlju natopio hrvatsko tlo i  na nama je da to  pamtimo te da pronosimo dobre i velike vrijednosti takvih ljudi.”

Tijekom izjava za medije, koji su popratili obilježavanje, posebno emotivno je bilo u Spomen sobi čuti riječi majke poginulog 26-godišnjeg Dragana, dok je brat Ivica kazao kako je tuga neizmjerna ali je ponos prožima, te dodao kako je obitelji velika utjeha vidjeti da njegova žrtva nije zaboravljena i da je zahvalan na tome što se u redovima policijske uprave obilježavaju i čuvaju od zaborava obljetnice poginulih hrvatskih redarstvenika.

U prisjećanju na njegovu hrabrost i odvažnost, obilježavanje se nastavilo na Velebitu polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod križa podignutog na mjestu pogibije, gdje je na vrhovima Velebita ponovno oživjelo sjećanje na dane ponosa i slave pripadnika Specijalne jedinice policije, dok je u poslijepodnevnim satima položeno cvijeće te su zapaljene svijeće na grobnici u Slivnici, nakon čega je služena Sveta misa zadušnica u rodnoj mu Slivnici Gornjoj.

Žunić, legendarni dozapovjednik jedinice je u Domovinski rat stupio na samom početku. Bio je među prvim dragovoljcima koji su u kolovozu 1990. godine upisali u Zagrebu Tečaj Prvi hrvatski redarstvenik, a od 02.prosinca 1990. godine postaje pripadnik Specijalne jedinice policije “Poskoci”.

Prilikom neprijateljskog topničkog napada na mjesto Jasenice, 11. rujna 1991. godine bio je teško ranjen, no usprkos ranjavanju u prosincu te godine ponovno se priključio postrojbi specijalne policije. Na Velebitu su te zime bili zastrašujući uvjeti , ali i u takvim okolnostima Žunić je suborce predvodio u riskantne izvidničke akcije s druge strane neprijateljske linije, pa i 16. prosinca 1992. godine, dana kada je smrtno stradao bio je u dubinskom izviđanju terena na Velebitu gdje je pogođen iz neprijateljskog vatrenog oružja.

Žrtva velebitskog heroja, obvezuje nas na trajno sjećanje; da se nikad ne zaboravi to teško, ali herojsko razdoblje naše povijesti kada je stvarana suverena, neovisna, moderna hrvatska država.