Udruga slijepih Zadarske županije ugostila ekipu RISK festivala

U sklopu događanja koje zadarska spisateljica Mirjana Mrkela organizira u Udruzi slijepih Zadarske županije, gostovala je ekipa iz »RISK festivala« – umjetnička voditeljica Irena Boćkai i Martina Vlahov iz Trećeprostora. Na samom početku, Mrkela je s prisutnima podijelila kako je došlo do njezine suradnje s Irenom Boćkai, istaknuvši da ih povezuje zajednički interes prema kulturi.

Neizbježan susret

– Irena i ja želimo da što više ljudi sudjeluje i konzumira kulturne sadržaje, pa smo se morale sresti – to je bilo neizbježno, kazala je Mrkela te dodala kako je sretna što može biti dio festivala koji uključuje alternativne osobe i događanja.

– Inače, iz Udruge slijepih Zadarske županije nas nikada ne dođe puno jer je često problem organizirati dolazak. Potrebno je angažirati asistenta za prijevoz, a s druge strane, neki nemaju volje doći, dok su neki u međusobnim nesuglasicama, iskreno će Mrkela.

Druženje smo zamislili kao i obično – sa što manje formalnosti i što više pitanja iz publike. Pridružila nam se i nova članica Trećeprostora, Martina Vlahov, koja će ispričati nešto više o sebi, najavila je Mrkela te prepustila riječ Martini.

– Prvi put sam ovdje u Udruzi slijepih Zadarske županije kao članica Trećeprostora. Svakim sljedećim projektom proširujem vlastita saznanja o izvedbenim umjetnostima i performansu, ali i načinima kako ove forme vrlo otvoreno komuniciraju prema publici i dopuštaju direktnije povezivanje i upoznavanje s publikom, kazala je Vlahov, koja je nedavno sudjelovala u predstavi »Furscreen« u okviru RISK festivala.

Umjetnička voditeljica RISK festivala, Irena Boćkai, podijelila je više detalja o ovom gostovanju.

– Ovo događanje je prva prilika da upoznam ovaj prostor i članove, zahvaljujući našoj prijateljici Mirjani. Od samog početka, kad smo došli u Zadar, Mirjana je bila jedna od prvih osoba koje sam upoznala u sklopu jedne edukacije – »namirisale« smo jedna drugu.

Udruga Trećeprostor je prije godinu i pol premjestila svoje sjedište iz Zagreba u Zadar, i od tada često surađujemo. Mirjana je vrlo aktivna u svom književnom i umjetničkom radu, neumorno prati sva kulturna događanja, a tako je i s nama.

Željeli smo okruniti našu prvu godinu i pol prijateljstva i suradnje, razmijeniti umjetničke ideje i planove – sigurno će biti prilika za daljnju suradnju, istaknula je Boćkai osvrnuvši se i na njihove zajedničke umjetničke napore.

Nema dosade

– Na ovom neformalnom druženju dotaknuli smo se različitih tema – s jedne strane književnost, sa svojim specifičnim izazovima i rizicima, a s druge strane izvedbena umjetnost, gdje smo uvijek u sferi nezavisne umjetnosti. Konstantno mijenjamo prostore, nismo vezani za jedan prostor.

Moramo aktivno tražiti projekte i aktivnosti jer, ako bismo čekali da dođu k nama, ništa se ne bi dogodilo. U tome postoje određeni rizici i egzistencijalna pitanja, ali upravo su ti izazovi ono što nam drži stvari uzbudljivima – nikada nam nije dosadno, iskreno će Boćkai koja je također podijelila kako je protekao prvi blok događanja u sklopu RISK festivala.

– Oživjeli smo šetnicu na Bilom brigu plesno-multimedijalnom izvedbom »Komunikacija s Pachamamom«. Zatim smo u Centru za kreativne industrije održali predstavu »Furscreen«, koja se bavila odnosom francuskog filozofa Jacquesa Derride i njegovog mačka.

Također, imali smo dvije radionice – »Dramaturgija izvedbe i tehnologija«, koju je vodila naša suradnica, dramaturginja i producentica Tena Bošnjaković; dok je naš suradnik, međunarodni gost Daniel Passi, kod kojeg smo nedavno gostovali u Rio de Janeiru, vodio radionicu »Primary Colours«, temeljenu na Artaudovom konceptu afektivnog atletizma i slici glumca kao fizičkog atlete, odnosno atlete srca, kazala je, te najavila kako spremaju zajedničku glumačku koprodukciju za sljedeću godinu.

Ovim je druženjem otvoren drugi rujanski blok RISK festivala.

– U petak, 27. rujna, ispred Centra za mlade splitski multimedijalni umjetnik Gildo Bavčević i gost sa Sicilije Claudio D’Iglio izvest će distopijski performans u ruševini, bavit će se odnosom čovjeka i tehnologije te svakodnevnim krizama i rizicima s kojima se suočavamo.

Nakon toga imat ćemo performans »Sunčanje«, gdje ćemo pozvati publiku da se osunča s nama pod svjetlima reflektora, a zatim slijedi završni party s DJ-em Holandezom u Nigdjezemskoj, kojeg smo upoznali među prvima, baš kao i Mirjanu, govori Boćkai, dodajući kako će završiti ponovno u gostima, i to u Nigdjezemskoj, kod skupine entuzijasta koji održavaju nezavisnu alternativu glazbenu scenu.

Umjetnička voditeljica ovog festivala osvrnula se i na Zadar i buduće planove udruge, objašnjavajući razloge preseljenja sjedišta udruge iz Zagreba u Zadar prije godinu i pol dana.

– Predsjednik udruge je rodom iz Zadra, pa nam je bilo prirodno premjestiti se ovdje. Grad nas je privukao svojim potencijalom. Kroz RISK festival produbljujemo suradnju s ljudima koje smo upoznali pri dolasku u Zadar i prepoznali kao umjetnički nastrojene, podijelila je Boćkai.

Neumoran rad

Na ovom su neformalnom druženju sudionici razgovarali o raznim temama. Tako je Mrkela predstavila svoju slikovnicu »Optimist oko Zadra«, dok je Boćkai čitala odabrane pjesme iz zbirke.

U razgovoru su se dotaknuli i predstave »Furscreen« i transkripcije za slijepe, gdje su se svi složili da im je izazov pratiti predstave koje su dominantno neverbalne, te da više preferiraju verbalne izvedbe. Boćkai je priredila i zvučni performans, pozivajući videće osobe da zatvore oči kako bi bolje dočarali riječi koje je čitala.

– Performans »MISdirections« temelji se na autobiografskoj priči o preseljenju iz djetinjstva. Kroz pokret, istražuje teme poput oklijevanja, traženja cilja i pogrešnih smjerova. Struktura performansa obuhvaća deset ključnih točaka i podijeljena je u tri faze – »Oklijevanje«, »Pecanje« i »Ulov«.

Pokret simbolizira potragu za ciljem, dok »MISdirection« označava potencijal koji proizlazi iz pogrešnih smjerova, objasnila je Boćkai, dodajući kako je glavni fokus užitak u samo procesu, a ne na konačnom cilju.

Nakon performansa, sudionici su podijelili svoja iskustva o tome kako su vizualizirali ono što su čuli i kakve su slike formirali u svojim mislima.

Sve u svemu, ovo je bio primjer jedne lijepe suradnje koja bi se trebala češće događati kako bi se slijepe osobe mogle povezati sa zajednicom i češće konzumirati kulturne sadržaje – što je ranije naglasila i sama Mirjana Mrkela, koja neumorno radi na tome.