Stari kiosci na pijaci vape za obnovom, ali - je li krivo samo Gradsko vijeće?

Zadarska tržnica i dalje čeka na obnovu, nakon što je na prošloj sjednici Gradskog vijeća u studenom ostala bez suglasnosti za kredit od 400 tisuća eura. Naime, prema predloženom projektu na tržnici je bila planirana zamjena svih otvorenih i zatvorenih kioska na tržnici, uz uređenje upravne zgrade.

Da tržnici treba obnova, jasno je kao dan. Tržnica predstavlja srce grada u koje ljeti zalaze mnogi posjetitelji kako bi osjetili kako kuca to zadarsko bilo.

Bez grijanja

Međutim, kuca sve tiše, osobito na dijelu tržnice gdje su smješteni robni kiosci, tik uz bedeme gdje prolazi sve manje i manje ljudi. Izmještaj trajektne luke, ustanova ili pak gentrifikacija stanovništva Poluotoka i manjak parkinga samo su neki od razloga zbog kojih vlasnici malih obrta gube kupce.

Bilo ljeti, bilo zimi. Otkad su prije deset godina premještani s frekventnije lokacije nasuprot gradske uprave, promet opada. Jedina konstanta na tom dijelu tržnice su hrđavi kiosci, koji kako vrijeme prolazi izgledaju sve gore i gore. Kiosci su dotrajali, krpani, s krpanim nadstrešnicama u različitim bojama.

A, čuli smo i to da su neki još iz osamdesetih godina. Dok su otvoreni, odjeća maskira njihove godine, ali na kraju dana jasno je da prodavačima koji ovdje rade ništa osim novih kioska ne može pomoći.

Prodavači na tom dijelu tržnice nisu bili previše raspoloženi za razgovor s nama. Svejedno, jedna je gospođa opisala uvjete u kojima rade. U hladnim zimskim danima grijanje ne pale jer tko će ga platiti uz zaradu s kojom jedva pokrivaju troškove?

– Prije par dana sam zatvorila u 11 sati. Što da radim ovdje? Nema nigdi nikoga. Svi su otišli, nema socijalnog, nema trajekta. Jako žalosno. Ipak, i dalje sam tu jer radim za sebe. Nekad budemo na nuli danima, kazala nam je prodavačica dobacivši da slikamo njene lijepe jakete, pa da ljudi dođu kupiti.

Zbog sitne politike

O očekivanjima i uvjetima rada, razgovarali smo sa Željkom koji je jedan od rijetkih na svom radnom mjestu tijekom cijele godinu.

– Mislili smo da ćemo dobiti nove kioske, ali sad dalje ne znamo postoji li neki fond kojeg bi uprava mogla iskoristiti. Ne znamo ima li išta od toga, ali sumnjam da će biti. Ali neovisno o tome, ovo je slika grada. Ili čisti ili obnovi – nema druge. Ovo su sve stari kiosci, većina iz ‘86. godine kad se tamo pijaca obnavljala na onoj drugoj lokaciji.

Kad smo otvoreni, onda i sliči na nešto jer ljudi gledaju robu. Međutim, kad je sve zatvoreno ili kad s Muraja pogledaš dolje, to je jezivo. Sramota, sve zbog sitne politike, kazao je Željko dodavši da se do Božića nešto radi, ali isto nema nikog.

– Sad ću i na godišnji jer nema smisla biti u praznoj ulici. Naši kupci su uglavnom umirovljenici i roditelji, a na Poluotoku ih je sve manje. Grad je prazan, jedino ako netko dođe ciljano.

Po zimi nas je tu četvero, a na ljeto bude više prodavača jer ipak bude nešto prometa za preživljavanje, kazao je Željko uz napomenu da je i taj ljetni promet u padu svake godine.

– Nismo ni upisani na turističkoj karti grada, pa da se zna da je tu robna pijaca. Uopće nismo vidljivi, a zabranjeno nam je stavljati reklamne konjiće kao i svima. Tako da tko zaluta – zaluta. Nekako se još borimo. Mi smo stvarno dislocirani, ali čak nam to ni ne smeta toliko.

Krepat ćemo ovdje, ali bar nek to bude dostojanstveno. Dajte nam novi kiosk, novu šansu da to izdržimo i da imamo normalne uvjete rada, kazao je Željko.

Povoljni uvjeti, ali…

Kakva sudbina očekuje tržnicu u Zadru, a osobito ove prodavače u kioscima iz osamdesetih, razgovarali smo s direktorom Tržnice Zadar, Tomislavom Letinićem.

– Svojih sredstava za nabavku kioska nemamo, zato smo i tražili kredit kojeg možemo dignuti jedino uz suglasnost Gradskog vijeća pa tu ovisimo o njihovoj dobroj volje. Nismo tražili financijsku pomoć, već suglasnost.

Hoće li biti promjena ili neće s obzirom na to da nam se bliže izbori, da je situacija u Gradskom vijeću takva kakva je, ne nadamo se puno, ali strpljivo čekamo, kazao je Letinić dodavši da se nadaju da će ovi pogodni uvjeti kredita i dalje trajati ako jednom dobiju suglasnost.

– Trebali smo biti jedan od prvih odobrenih kredita urbanog razvojnog fonda na nacionalnoj razini. HBOR je bio zadovoljan projektom i čak ga je uvrstio i u neke prezentacije. Trebalo je 400 tisuća eura za nabavku svih novih kioska i štandova.

Kredit je bio na 15 godina, uz izuzetno povoljne kamatne stope i mogućnosti kapitalnog rabata, otpisa glavnice koja bi umanjila investiciju za nekih 60 tisuća eura. Sve je bilo dogovoreno, ali morat ćemo pričekati novu sjednicu Gradskog vijeća.

Do tad, nadamo se urediti zgradu tržnice, odnosno fasadu. To je nešto što možemo vlastitim sredstvima, a to smo htjeli napraviti prije nego što dođu novi kiosci da se ne naslanjaju na lošu fasadu. U svakom slučaju, nemamo sad što nego čekati da se promjeni politička volja.

Trebamo ulagati u tržnicu na Poluotoku da bismo dobili dobre povratne rezultate, a sad je krajnje vrijeme jer svi vidimo u kojem smjeru idu tržnice, kazao je Letinić kojeg smo upitali koji su planovi za stari dio tržnice gdje su prije bili smješteni kiosci te postoji li namjera da se kiosci vrate.

– Od 2017. godine nema priče o tome da će se kiosci vratiti, sigurno da ostaju tu gdje jesu jer se sa starom lokacijom drukčije planira. Baš zato želimo nove kioske pod bedemima, kako bismo taj dio uljepšali i omogućili prodavačima bolje poslovanje.

Da su ljepši kiosci, uljepšani izlozi, da je tu rasvjeta i da su bolji uvjeti za rad, bilo bi bolje. Općenito, ideja je da se taj dio grada uljepša jer su postojeći kiosci neugledni, vizualno različiti, improvizirani.

Vjerujemo da bi, kad bi se sve skupa uljepšalo i kad bi se dodali novi sadržaji na tržnicu, to pomoglo da se opet popularizira taj dio grada, zaključio je Letinić.