Psihoterapeutkinja o tragediji u Sukošanu: Kad teret postane pretežak!

Kako bi pokušali objasniti razloge psihičkog stanja koje je dovelo do tragedije u Sukošanu, u kojoj je otac najprije ubio svojeg sina, osobu s posebnim potrebama, a potom je izvršio samoubojstvo, razgovarali smo s dr. Polonom Bencun Gumzej, liječnicom, psihoterapeutkinjom iz Zavoda za javno zdravstvo Zadar. Kazala nam je kako nijedno ubojstvo, a posebno samoubojstvo nisu čin zdravog razuma.

– Mi u sebi imamo jako jaku želju za životom i samoubojstvo je sa stručnog, liječničkog stajališta poziv u pomoć, a isto se odnosi i na prijetnju samoubojstvom ili na pokušaj samoubojstva. Radi se više o rečenici da “ja više ne mogu živjeti ovako, ja ne želim živjeti”. Ono o čemu se priča da se događalo u ovoj obitelji je život pod stresom, život u okolnostima u kojima se osjećate sami, u kojima se osjećate da stvari oko vas prevladaju vaše sposobnosti i više se s njima ne možete nositi, te to zna rezultirati ovako nečim, pojašnjava dr. Bencun Gumzej dodajući kako smo biološki napravljeni da poznajemo i živimo sa 100-tinjak ljudi. To je naše pleme na koje prirodno funkcioniramo i zapravo se povezujemo. No danas živimo u puno širim zajednicama.

– Te bliske, nuklearne zajednice od pet do deset ljudi, pa ušire do 100 ljudi, su jako ugrožene danas i više nemamo one potpore koje smo imali ne tako davno, a da ne govorimo o stoljećima ranije kad je selo bilo puno više na usluzi. To opisuje afrička poslovica koja kaže kako treba cijelo selo da bi se odgojilo dijete. Svi smo tu nekad bili jedni za druge. Danas malo tko pozna susjeda, osobno ne znam tko ide susjedu u kuću. Kad danas imamo teške životne situacije oslanjamo se na društvene strukture, na ljude koji nisu naši susjedi, naša obitelj i rodbina, već su nekakav birokratski broj koji nam treba pomoći po službenoj dužnosti. A to nije ista stvar kao prava ljudska pomoć iako je svaka pomoć dobrodošla, naglašava ova psihoterapeutkinja. Mogu reći kako je potrebno tu biti za osobu koja se nalazi do nas. Poslušajte što ima reći. Ne mora osoba koja je tu za drugoga biti član obitelji, može biti poznanik, susjed, bilo tko. Budite tu jedni za druge. To može jako puno toga spriječiti, poručuje dr. Bencun Gumzej.