Predstavljen priručnik "Biti zaposlen roditelj djeteta s teškoćama u razvoju: Umijeće (ne)mogućeg"

U sklopu Tjedna psihologije u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice održana je promocija sveučilišnog priručnika naziva “Biti zaposlen roditelj djeteta s teškoćama u razvoju: Umijeće (ne)mogućeg” kojeg potpisuju sveučilišne profesorice Ana Slišković, Matilda Nikolić Ivanišević, Jelena Ombla, Ana Šimunić i Andrea Tokić. 

Predstavljeni priručnik kruna je projekta financiranog od strane Sveučilišta u Zadru, “Dobrobit zaposlenih roditelja djece s teškoćama u razvoju” provedenog od 2021. do 2023. godine.

Dok se većina dotadašnjih istraživanja bavila osobnim, društvenim i obiteljskim čimbenicima koji djeluju na dobrobit roditelja djece s teškoćama u razvoju, nije bilo istraživanja koja se dotiču radne domene ove ranjive skupine skrbnika.

Upravo su u ovoj kategoriji autorice pronašle akademsku nišu vrijednu proučavanja te provele kvalitativna i kvantitativna istraživanja koja su obuhvatila preko tisuću roditelja djece s teškoćama u razvoju u RH.

– Jako dobro znamo da veliki broj roditelja u ovoj skupini ne radi jer nema dovoljno formalne podrške za rad. S druge strane, oni koji rade doživljaju teškoće u ravnoteži radne i roditeljske uloge.

Stoga smo odlučile provesti istraživanje koje bi obuhvatilo sve ove čimbenike, kazala je idejna organizatorica projekta i jedna od autorica priručnika Ana Slišković, redovna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. 

Važne smjernice

Autorice su istaknule kako su po provedbi istraživanja objavile niz znanstvenih radova, no uvidjele su potrebu za realizacijom priručnika koji bi bio usmjeren na šire čitateljstvo te, koristeći popularniji stil i pristupačniji jezik, predstavio obrađenu problematiku i onima koji nisu dio akademske zajednice. 

– Želimo prenijeti glas roditelja koji su sudjelovali u ovom istraživanju drugim roditeljima, stručnjacima koji rade s ovom populacijom, studentima koji će to u budućnosti raditi, poslodavcima, radnim kolegama, svim članovima društva, izjavila je Slišković te istaknula kako iz rezultata istraživanja proizlazi potreba za osnaživanjem samih roditelja, ali i sustava njihove formalne i neformalne potpore te radne sredine u kojoj djeluju.

Potaknute tim spoznajama, autorice su priručnik završile smjernicama za roditelje, stručnjake, članove šire obitelji i zajednice te kolege i poslodavce roditelja djece s teškoćama u razvoju, pokazavši tako da akademska zajednica može aktivno pridonijeti boljitku društva, pružajući konkretne preporuke potkrijepljene empirijom.

Zanimljivo je da su autorice kao jedno od glavnih zapažanja prilikom istraživanja istaknule spoznaju da zaposleni roditelji djece s teškoćama u razvoju imaju bolju dobrobit u odnosu na roditelje koji nisu u radnom odnosu. 

– Istraživanje pokazuje da zaposleni roditelji u principu imaju bolju dobrobit, bolju socijalnu podršku i bolje subjektivno zdravlje u odnosu na one koji su nezaposleni i u odnosu na roditelje njegovatelje.

Ovaj efekt zaposlenosti očuvan je bez obzira na to rade li na puno radno vrijeme ili kraće. Rad ima puno pozitivnih aspekata. Čovjek se osjeća korisno, ispunjava svoje potencijale. Dodatno objašnjenje je da se malo odmakne od katkada jako teške svakodnevnice i provodi vrijeme s ljudima, nije izoliran.

Potrebna veća podrška roditeljima

Poruka je da rad ima pozitivnu ulogu, gledano u prosjeku. Naravno da ovo ne vrijedi za sve jer se visoki stres na poslu negativno odražava na cijelu obitelj, objasnila je Slišković te naglasila kako je važno pružanje adekvatne podrške zaposlenim roditeljima. 

Za zaposlene roditelje djece s teškoćama u razvoju važno je da imaju podršku poslodavca kako bi mogli osigurati ravnotežu radne i obiteljske uloge.

Međutim, potrebna je veća podrška roditeljima, ne samo u radnoj sredini ili u smislu formalne stručne podrške, već je potrebno da se društvo malo više senzibilira za njihove teške životne uloge te da im pomognemo i na formalnoj i neformalnoj razini.

Ako bismo trebali izdvojiti najvažniju misao priručnika, ona bi bila: “Roditelj mora biti dobro da bi pružio djetetu adekvatnu skrb, odnosno da bi njegovo dijete bilo dobro” – radi se o citatu jednog roditelja koji je sudjelovao u istraživanju.

Osim podrške roditeljima, nadamo se da će naš priručnik dati jedan mali doprinos izgradnji inkluzivnijeg društva na svim razinama, uključujući radno-organizacijsku kojom smo se najviše bavile, izjavila je autorica. 

Koliko je predstavljeni priručnik važan i za struku koja obiteljima djece s teškoćama u razvoju pruža formalnu podršku istaknula je edukacijska rehabilitatorica Teuta Radas. 

– Ovo je priručnik kojem će se edukacijski rehabilitatori konstantno vraćati. On nam pruža mogućnost da čujemo glas roditelja. Roditelji ističu kako je zbog izrazite centralizacije Hrvatske nedostatna formalna podrška obiteljima djece s teškoćama u razvoju.

Inkluzija

Nedostatnost stručnjaka na razini Republike Hrvatske ono je s čime se svakodnevno ti isti roditelji, financijski i vremenski preopterećeni, moraju boriti da bi iz jedne Zadarske županije došli na nekakav termin pregleda u Zagreb ili drugdje.

Iz ovog istraživanja možemo izvući motivaciju za promjene, primjerice uvođenje mreže mobilnih timova u RH, što bi bio jedini način za prebroditi financijsko opterećenje roditelja, primjetila je Radas te na taj način odškrinula Pandorinu kutiju izazova s kojima se roditelji iz ove skupine trebaju nositi. 

– Tema je vrlo duboka i višeslojna, problema i izazova je više nego pozitivnih strana, nažalost. Mi kao zemlja tek se učimo pojmovima inkluzije, a gdje smo tek od provođenja inkluzije u pravom smislu.

Osim te nedostupnosti stručne podrške, često je tu manjak empatije i razumijevanja od strane poslodavaca, ali i od strane struke koja nema sluha za zaposlenog roditelja djeteta s teškoćama u smislu organizacije pregleda, procjena, termina terapija i sličnog.

Dakako, istaknula bih i cijene privatnog sektora koje su nešto što roditelja financijski iscrpljuje do beskrajnih granica i koje su nerijetko uzrok tenzija u braku i raskida brakova.

Puno je toga, ali tu smo da se zajedno borimo i u praksi mijenjamo stvari, napomenula je edukacijska rehabilitatorica koja smatra kako je podrška  neophodna za normalno funkcioniranje, kako djece s teškoćama u razvoju, tako i njihovih najbližih.

Cijela vojska podrške, od bračnih partnera, do šire obitelji je potrebna da bi roditelj u onim ključnim godinama, posebno u periodu rane rehabilitacije, pokrio sve zahtjeve koji su pred njima, zaključila je Radas. 

Priručnik “Biti zaposlen roditelj djeteta s teškoćama u razvoju: Umijeće (ne)mogućeg” moguće je nabaviti u sveučilišnoj knjižari Citadeli, na sveučilišnom webshopu, a najavljena je i skorašnja online verzija.