Petrčanac je od benediktinki uspio vratiti čak 12.500 kvadrata!

Mještanin Petrčana V. P., koji živi u SAD-u, uspio je sudskom tužbom u svoje vlasništvo vratiti šest parcela na području tog mjesta ukupne površine čak 12.498 metara četvornih, na koje su u zadnjem razdoblju u sudskom zemljišnoknjižnom ulošku bile upisane Benediktinke sv. Marije iz Zadra.

Benediktinke trebaju tužitelju naknaditi parnični trošak od 5884,41 eura. Odlučeno je to prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru.

Presudno za odluku suda bilo je to što je analizom provedenih dokaza u postupku utvrđeno da su tužitelji u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika dulje od 40 godina, pa je na taj način stekao pravo vlasništva ovih nekretnina dosjelošću temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Privatna šuma

Ovaj Petrčanac je u tužbi pojasnio kako je spomenutih šest parcela obradivo zemljište u neposrednoj blizini naselja u Petrčanima, u predjelu Gornjih Petrčana te su služile njegovoj obitelji kao polje koje su obrađivali u blizini svoje obiteljske kuće i drugih kuća u naselju.

Jedna od čestica je služila kao privatna šuma u »Gornjoj ogradi« omeđena starim suhozidom, druga je ranije bila pašnjak zvan »Gumlo« gdje se gonila stoka te je prije toga bila oranica. Parcele »Rovanj«, potom sljedeća u »Dugom Zgonu« i u »Kratkom Zgonu« su sve bile oranice, a na četvrtoj, u »Čelenjaku« nalazio se vinograd.

Tužitelj je pravo vlasništva ovih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza smrti svojega oca. U dopisu Državnog arhiva u Zadru priložen je i i Agrarni upisnik iz 1931. za k.o. Petrčane Kotarskog suda u Biogradu na Moru, da je agrarna prijava uvažena 12. prosinca 1940. i da je spis dostavljen sreskom sudu u Ninu, što pak potvrđuje pravomoćnost agrarne presude jer u protivnom bi ta presuda bila dostavljena Apelacionom sudu u Splitu.

– Jedini sam vlasnik i posjednik ovih nekretnina, a do upisa Benediktinki sv. Marije kao vlasnika ovih nekretnina u Petrčanima došlo je greškom, odnosno sud je u novoosnovani zk. uložak jednostavno unio podatke i upis iz »stare« zemljišne knjige.

Nisam uredno obaviješten o raspravi za predmetne čestice, s obzirom na to da sam u to vrijeme bio u SAD-u. Uslijed neobaviještenosti predlagatelja sudu nije ni preostalo ništa drugo, no to ne odgovara stvarnome stanju stvari.

Naime, nakon razrješenja agrarnog odnosa između prijašnjih vlasnika, Benediktinki sv. Marije i težaka kao kmeta, odnosno njihovih potomaka, one danas ne polažu nikakvo pravo na prijeporne nekretnine, a mene nije nitko nikada, kao niti moje prednike ranije, ometao u provedbi vlasničkih ovlaštenja na njima, pojašnjava V. P.

U svom odgovoru na tužbu Benediktinke sv. Marije navode kako je tužitelj dostavom povijesti posjedovanja pokušao dokazati da je sama činjenica posjedovanja nekretnina dovoljna osnova za stjecanje prava vlasništva, što u konkretnome ne može biti i nije slučaj.

Agrarni odnos

– Nije jasno na temelju kojeg agrarnog propisa tužitelj uopće smatra da bi njegovi prednici stekli vlasništvo prijepora. Ovaj samostan bio je veleposjednik u Petrčanima te je kao vlasnik davao zemlju pod raznim uvjetima težacima da bi je obrađivali i ubirali plodove.

To je tada bila vrsta instituta koju danas nazivamo zakup, što znači da sama činjenica obrađivanja zemlje nije značila da je zemlja postajala vlasništvo težaka. Samostan je kao veleposjednik ostajao vlasnik. Tužitelj nije ničime dokazao da bi njegovi prednici na zakonit način razriješili agrarni odnos prema tuženici, ističu benediktinke.

No sud je za pravo dao tužitelju iz Petrčana navodeći kako je iz provedenih dokaza u postupku utvrđena dosjelost na predmetnoj nekretnini dugotrajnim posjedom tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika.

Utvrđeno je postojanje vlasničkog posjeda, tj. mirnog posjeda s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanjem posjednika (tužitelja odnosno njegovih prednika) kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost.

Pri tome okolnost što su posjednici propustili izvršiti upis u zemljišne knjige, naglašavaju sa suda, ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda, kad ostale okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan.

U postupku je također utvrđeno da predmetne nekretnine nikada nisu bile u posjedu Benediktinki sv. Marije.