Pčelar Bukvić o problemima i prevarantima: 'Žele samo dobiti poticaj te pčelariti tri godine...'

Foto: HRVOJE JELAVIC/PIXSELL

O aktualnim problemima ugroženosti pčela i pčelarstva, te prodaji lažnog meda, razgovarali smo s Krstom Bukvićem koji je pčelar preko četrdeset godina. Počeo je, naime, sa samo pet košnica, dok danas ima oko 350. Svoje stacionare, odnosno košnice, trenutačno čuva na tri lokacije u neposrednoj blizini grada. Međutim, tijekom proljeća seli ih na glavne pčelinje paše, a to su Ravni kotari, Bukovica, Lika i na kraju Velebit, gdje završava svoju pčelinju sezonu.

Pogubni pesticidi

– Kriza u pčelarstvu je počela prije četrdesetak godina kada se pojavio nametnik varroa ili parazitska grinja koja napada medonosne pčele. Međutim, pčela nikad nije bila tako drastično ugrožena kao posljednjih desetak ili dvadesetak godina. Iako nametnik varroa još uvijek predstavlja veliki problem, američki znanstvenici su prije nekoliko godina predstavili tezu kako postoji veliki broj čimbenika zbog kojih pčele ugibaju, a danas se može nabrojati čak preko petnaest takvih čimbenika. Premda je nametnik varroa i dalje na prvom mjestu, na drugom mjestu se nalazi ljudski faktor uslijed kojeg zbog nekontrolirane i nestručne upotrebe pesticida, i sličnih kemijskih pripravaka, kod suzbijanja bolesti u poljoprivredi sve više ugibaju pčele. Potom slijede klimatske promjene koje u posljednjih nekoliko godina predstavljaju veliki problem, istaknuo je Bukvić prisjetivši se kako je kada je bio mladi pčelar farmacija bila nemoćna pred nametnikom.

– Struka koja je pokušala pronaći adekvatno rješenje problema. No, svi lijekovi koje je farmacija tada izbacivala su bili više kontraproduktivni nego efikasni. Zbog primjene izrazito agresivnih kemijskih pripravaka za suzbijanje nametnika uništila se mikroflora u košnici i pojavile se neke druge bolesti, prisjetio se Bukvić, i osvrnuo se na današnju situaciju.

– Danas, nakon četrdesetak godina, imamo bezbroj pripravaka za suzbijanje varroe, ali taj problem i dalje ostaje trajno prisutan. Glavni problem je u tome što su pčelari maksimalno nepripremljeni i needucirani, a prije svega nezainteresirani da obavljaju taj posao kako treba. Takve pčelare ne zanima edukacija niti žele slušati predavanja, žele samo dobiti poticaj te pčelariti tri godine i u tom razdoblju uvjeriti same sebe kako znaju pčelariti. Upravo takvi ‘pčelari’ imaju ogromne gubitke na pčelinjacima, kazao je Bukvić, koji nema takvih problema zato što jako dobro zna što radi.

Foto: HRVOJE JELAVIC/PIXSELL

(Ne)važna edukacija

– U moje vrijeme smo znali, naročito tijekom zimskog razdoblja, dovoditi eminentne pčelarske stručnjake s područja bivše države da održavaju razna predavanja u Zadru. Skoro svaki mjesec smo imali po nekoliko predavanja u kojima bismo saznali nešto više od iskusnih pčelara. Međutim, prije oko dva mjeseca u Hrvatsku je trebao doći jedan od najvećih američkih pčelara, biolog i infektolog, Randy Oliver, čovjek koji ima oko 3.000 košnica i bavi se profesionalno pčelarstvom. Došao je na prijedlog jedne doktorice s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. No, morala ga je na kraju odvesti u Sloveniju! Zašto? Zato što je uvjet za njegovo predavanje bilo minimalno 150 ljudi, a mi to nismo uspjeli skupiti, razočarano nam je ispričao Bukvić istaknuvši kak je nezamislivo, ali istinito, da pčelari nisu bili zainteresirani.

– Obratili smo se Hrvatskom pčelarskom savezu, ali su oni doslovno rekli kako nisu zainteresirani za tu temu. Na koncu je bilo samo nas 15-ak iz Hrvatske, dok je na tom predavanju u Sloveniji bilo preko 300 ljudi, kazao je Bukvić, te istaknuo koliko je zapravo važna edukacija za prave pčelare, a zimsko razdoblje je idealno za takvo što dok još uvijek nema toliko posla oko pčelinjaka.

– Nažalost u Hrvatskoj ne postoji nijedna srednja škola ili fakultet koji se bavi s takvom vrstom edukacije. No, posljednjih godina postoje veleučilišta ili učilišta koja organiziraju programe za školovanje pčelara, kazao je Bukvić.

Krste Bukvić, Foto: Arhiva ZL

Bazga i kopriva nisu medonosne

Uz spomenuti problem ugibanja pčela i needuciranih pčelara dolazi i problem plasiranja na tržište meda loše kvalitete pod lažnom ‘etiketom’ pravog. Prodaje se, kaže Bukvić, sve i svašta kao med.

– Prošli tjedan sam gostovao u Gradskoj knjižnici Zadar, pa sam tamo poklonio mališanima svoju knjižicu koja sam napisao prije nekoliko mjeseci. U toj knjižnici sam se potrudio svim konzumentima pčelinjih proizvoda prikazati neka od najčešćih pitanja koja se postavljaju, primjerice, što je med, kako razlikovati pojedine vrste meda, zašto i kako med kristalizira, koje su mediteranske vrste bilja, a koje kontinentalne… Teško je uzeti žlicu meda i reći je li pravi ili nije pravi. Ona priča kako treba okrenuti staklenku za 180 stupnjeva i ako se pojavi kuglica zraka, onda je med pravi. To apsolutno nije istina! Tako u staklenku možemo staviti i gusto motorno ulje, i okrenuti, pa ćemo vidjeti isto, istaknuo je Bukvić te dodao kako će samo iskusan pčelar moći po boji, okusu i mirisu razlikovati vrstu meda. Međutim, jedini način da se utvrdi je li med pravi ili nije je laboratorijska analiza.

– Lažni ili patvoreni med se pojavljuje jako često na području Međugorja. Pored toga, pojavio se i na području Knina. Neke od njih je čak uhvatila policija. To što prodaju je katastrofa i nema nikakve veze s medom! Postoji zakon prema kojem med može biti sa suhim bademima, orasima, lješnjacima, brusnicama i tako dalje, ali kao dodatcima. Ali ne može med biti od bazge ili koprive kada to nisu medonosne biljke, upozorio je Bukvić te dodao kako je jedan čovjek iz kontinentalne Hrvatske u Zadru na čak dvije lokacije prodavao kontinentalni med s kaduljom i med s lavandom.

– Postoji šansa da je to zapravo bio med uljane repice u koji je on dodavao eterična ulja navedenih biljaka. Znamo svi kako su eterična ulja odlična za vanjsku upotrebu, ali nikako za oralnu jer su onda čisti otrov, upozorio je Bukvić, te se osvrnuo na još jedan primjer prijevara.

Inspekcija radi, ali…

– Prije dvije ili tri godine profesor Dražen Lušić s Medicinskog fakulteta iz Zagreba je sa svojim kolegama iz Zagreba, Opatije i Rijeke utvrdio kako se na području Gorskog kotara, odnosno na trasi od Plitvičkih jezera do Senja na bezbroj štandova uz cestu prodaje patvoreni med! Sve to je popratila i televizija, a nekim novinarima se i prijetilo. Jedna od žrtva tih prijevara bio je i moj rođak koji me odmah nazvao, nakon što je saznao za to i upitao me gdje kupiti pravi med. Odmah sam mu odgovorio kako ni slučajno ne kupuje neprovjereni med koji se prodaje uz cestu, ispričao je Bukvić i naglasio kako pri kupnji meda treba ići kod provjerenih pčelara.

– Zašto je netko toliko hrabar svoju staklenku ‘meda’ nuditi i prodavati potrošačima bez da stavi na nju svoje ime? Prema zakonu svaki pčelar mora biti registriran i imati svoj veterinarski broj. U slučaju da se prilikom analize utvrdi kako ono što piše na etiketi nije točno, slijedi kazna, istaknuo je Bukvić te dodao kako iz inspekcije rade koliko stignu, ali uglavnom nedovoljno zato što ima previše prevaranata koji su opsjednuti zaradom bez pravog rada.