ANKETA Mladići danas umjesto pušaka sastavljaju i rastavljaju suncobrane. Treba li nam obvezni vojni rok?

Početkom naredne godine, služenje vojnog roka trebalo bi ponovo postati obvezna praksa za mladiće starije od 18 godina. Obvezni vojni rok zamrznut je 2008. godine te je zamijenjen dobrovoljnim služenjem za mlade između 18 i 30 godina.

Oživiti ga nakon 16 godina stanke izazovna je zadaća, posebice s logističke strane. Puno toga još je nedefinirano, no Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale MORH-a, gostujući u HTV-ovoj emisiji »Dobro jutro, Hrvatska«, iznio je moguća rješenja i ponudio generalni uvid u ponovno uvođenje obveznog vojnog roka.

Nije definirana nulta skupina

Obvezna vojna obuka trebala bi biti od dva do tri mjeseca, s obzirom na to da toliko traje i dobrovoljna obuka, a ročnicima se u tom periodu isplaćuje naknada u visini od 900 eura. Jušić ističe kako bi se takav postojeći model mogao preslikati i na kontekst obvezne službe.

Ročnici bi trebali prolaziti temeljnu teorijsku i praktičnu obuku. Učili bi o rodovima oružanih snaga te prakticirali slaganje i rastavljanje oružja te pucali na poligonima. Ukoliko se kandidati za ročnike pozovu na priziv savjesti, svoju obvezu prema državi odrađivat će u sklopu civilne službe. Naknade za civilno služenje bit će manje, a vjerojatno je i da će takav oblik služenja trajati duže.

Dok će mladići biti primorani odazvati se pozivu, djevojke se obuci mogu priključiti ukoliko to žele. Međutim, postojat će i mogućnost odgode za one mladiće koji se školuju ili stanuju u inozemstvu, a krajnji rok za odrađivanje vojnog roka bit će naknadno definiran. Nije još definirana ni nulta skupina, dakle ne zna se koje će točno generacije biti pozvane na obuku.

Na pitanje zašto se ozbiljno razmišlja o vraćanju obveznog vojnog roka nakon njegovog prestanka prije čak 16 godina, Jušić odgovara kako je riječ o potrebi za popunjavanjem pričuvne postrojbe HV-a.

– Za popunjavanje profesionalnog sastava Hrvatske vojske, dragovoljno vojno osposobljavanje je bio izvrstan model. Međutim, za popunu pričuve, jer je to obveza svih građana RH služiti u pričuvi, to nije dovoljan broj. Da bi nekoga pozvali u razvrstanu pričuvu da bude raspoređen i dobije ratni raspored u pričuvnoj poziciji, mora imati jedan oblik vojnog osposobljavanja, izjavio je Jušić.

Premda je mnogo pitanja otvoreno, a odgovora u ovoj fazi još premalo, građani se ne libe izraziti svoje mišljenje o ovoj temi. Kada se spomene vojni rok, glas naroda odjekuje, no nerijetko se pretvori u kakofoniju oprečnih mišljenja, prepiranja i argumentiranja.

Dobro plaćeni profesionalci

Pitanje oko kojeg se konstanto lome koplja: »Što mislite o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka«, postavili smo Zadranima. Jure se zalaže za osnaživanje Hrvatske vojske, no ne smatra kako je obavezna vojna služba nužno korak u pravom smjeru.

– Mislim da treba podignuti kvalitetu vojske u smislu modernog oružja. Tu bi trebali biti profesionalci, dobro plaćeni profesionalci. Nisam protiv vojnog roka, ali mislim da ljude treba obučiti da budu vrhunski. Jedan vrhunski vojnik vrijedi kao sto amatera, rekao je Jure.

Dvojac kojeg smo sreli na Forumu, Miran i Šime, snažno podržavaju obveznu vojnu obuku te žale što je ona ikada bila ukinuta.

– Obavezno, treba se odrađivati vojni rok i to minimalno šest mjeseci. Neka mamine bebe budu bez mobitela, da se nauče malo na dril i na oružje jer kuva okolo. Ništa im neće biti da ih majka ne budi s kavicom ujutro. Trčanje jedno pet-šest kilometara svako jutro pa doručak.

Mobitel tek od 17 sati pa do povečerja u 21 sat. Moraju se naučiti kako je biti bez majke. I to ne blizu kuće! Ove odavde poslati u Požegu, one iz Slavonije u Sinj. Neka vide kako je to. Tako je bilo i meni i starijima koji su služili. Netko u Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj…

Bez vojske nema ništa! Ko će braniti jadnu državu? Mi smo pušku u mraku tribali rasklopiti i sklopiti. Oni danas ni žlicu ne znaju naći u mraku, nego svitlu s mobitelom. Šta je još bolje, kaže naš ministar da će im to biti plaćeno. Što se mene tiče, nije tribalo ni ukidati.

Daj Bože da odu i nauče nešto za ne daj Bože gorega, ko šta je nama bilo. Ni ja nisan virova svon ćaći kako mu je bilo u onom ratu, pa kad je nama došlo, e, onda viruješ sve. Nikad se ne zna. Nije Ukrajina puno daleko.

Ako je jednom do Zagreba doletio neki dron može i opet, izrazio je svoje mišljenje Miran, znan kao Žungul, dok je Šime kratko dodao kako je obuku potrebno odrađivati u vrijeme mira, a ne kada situacija postane ozbiljna.

– Mogu Bogu zafaljivati šta idu u vojsku kad je mirno. Kuva ovaj s istoka, triba se pripremiti i obučiti mlade, kazao je Šime.

Puše se i na hladno

Za obvezni vojni rok je i Patrik koji je i sam nekoć radio na osposobljavanju ročnika u završnoj fazi obuke. Upitali smo ga za njegova iskustva rada s novacima te smatra li da je obuka mladima koristila, ali i jesu li obučeni novaci bili korisni državi.

– Objektivno njih nije bilo briga za ništa (čast izuzecima), a opet, s obzirom na situaciju u svijetu, treba ih bar nečemu naučiti vezano uz naoružanje i dodijeliti im rod, postrojbu, robu i da znaju u slučaju potrebe kome pripadaju i gdje se moraju javiti.

Ali od njih velike sriće nema svakako. Onda je bilo prvo deset mjeseci, a poslije šest mjeseci kompletno. Realno, moglo bi se to obaviti za 3-4 mjeseca ili po nekom brzom tečaju, ali bilo bi im baš naporno. Bit će ovo jako skupo, ali vojska ti je uvijek velika stavka i trošak državnog proračuna u svakoj zemlji.

Bit će i komplicirano za realizirati. Moraju ih pustiti s posla, a država će im refundirati. Još nije službeno objavljeno kako će baš biti, više su ovo sad sve nagađanja. Gadno je u svijetu svakako jer jedna spram druge države, svaka puše i na hladno, zabrinut je Patrik.

Financijski aspekt cijelog programa istaknuo je Ivan.

– To je bespotrebno rasipanje novca poreznih obveznika, umjesto da se ulaže u obrazovanje, poljoprivredu i industriju. Aspurdno je spominjati neki »dug prema državi« kad država ne daje ništa onima koji nisu politički podobni, odnosno nisu glasači HDZ-a, kazao je Ivan.

Ima ulagati u drugo…

Da je riječ o skupom projektu, smatra i djevojka Anđela.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

– Ne mislim da se mene ovo direktno tiče, kako nisam mladić. Ipak, smatram da je obvezni vojni rok ogroman trošak za malen dobitak, odnosno, apsolutno neisplativ. Naknada ročnicima, hrana, oprema, logistika… sve to jako, jako puno košta.

Onda ćemo samo čekati da nam dođe taj neprijatelj da možemo bar nekako opravdati sredstva koja su se uložila. Ako se već ulaže u vojsku, neka se ulaže u one koji će biti kvalitetni vojnici, a ne u ljude koji ne žele biti tamo i neće se posvetiti toj obuci. Nije to samo po sebi nužno loše.

Ali je li to stvarno potrebno u vremenu kad fali vrtića, fali doktora, fali učitelja i kada mlade obitelji ne mogu plaćati stanarinu na Jadranu jer im plaće ne prate divljanje cijena? Puno toga se moglo napraviti prije ulaganja u vojsku.

Ako ćemo prije ulagati u militarizaciju i naoružanje civila nego u opći napredak i demografiju, na kraju nam neće ostati ništa vrijedno branjenja, kazala je Anđela.

U našoj potrazi za glasom naroda, nažalost, nismo uspjeli doći do relevantne demografske skupine: momaka iznad 18 godina.

I dok neki smatraju da su dotični lijeni i još spavaju u krevetima koje ne znaju sami složiti bez vojne obuke, vjerojatnije je da rade po brojnim zadarskim kafićima tijekom sezone te umjesto puške rastavljaju i sklapaju suncobrane i ležaljke.

Bilo kako bilo, o tome kada i u kojem obliku će se provoditi obavezna vojna obuka resorno ministarstvo tek se treba očitovati.