Obišli smo novu Medicinsku s Ivom Letilović: Javne projekte ne treba raditi istom logikom kao i privatne!

Cijena rekonstrukcije i dogradnje i opremanja zgrade Medicinske škole Ante Kuzmanića ponovno je znatno porasla. Nakon prethodnih poskupljenja, sada je riječ o povećanju od gotovo milijun eura, ponajprije zbog dodatnih zahvata na uređenju okoliša i infrastrukture oko škole, uključujući radove koji obuhvaćaju i susjedne objekte.

Umjesto dosadašnje cijene od 7,7 milijuna eura, a početne nešto više od pet milijuna eura bez opremanja, novi izračun iznosi 8.544.023,27 eura, koji uključuje i cjelovito opremanje Medicinske škole, odnosno 10,68 milijuna eura s PDV-om. Naime, utvrđeno je da je potrebno dodatno ugovoriti i izvesti radove koji nisu bili obuhvaćeni ugovornim troškovnikom, a čija je izvedba nužna za nastavak radova te za osiguranje tehničke ispravnosti, sigurnosti i funkcionalnosti objekta; uklanjaju se postojeće prepreke te se izvode pristupna rješenja za stanare okolnih zgrada.

Bilaveru muka

Ova je vijest izazvala velik interes javnosti, a župan Zadarske županije Josip Bilaver kazao je kako želi da se ovaj projekt što prije završi, ali i kako ga on nikad ne bi radio na način na koji se izvodi.

– No, što sad možemo? Ja sam došao, 95 % posla je odrađeno, preostalo je još 5 %. To je skup lošeg planiranja, loše, organizacije, lošeg vođenja, loših projektanata, krivih odluka… Ja za taj projekt nemam opravdanja. Za te novce koje smo dali mogli smo napraviti cijeli dom za starije i nemoćne u Preku. Ali, da nismo dali novac, projekt bi ostao nedovršen. Mene muka uhvati od toga. Imali smo barem tri ili četiri sastanka na tu temu i svaki put, kada pitamo kad će biti gotovo, kažu – idući mjesec. Još nije gotovo i ne želim komunicirati više datume kad će biti gotovo. U konačnici će to biti sjajan prostor, ali on puno košta. Naravno da je u Medicinskoj bilo i nepredviđenih stvari, bila je ta bomba, pa objekt koji se u konačnici morao rušiti, ali i dalje imam dojam da je moglo biti brže i jeftinije, rekao je Bilaver.

S druge strane, arhitektica Iva Letilović iz arhitektonskog ureda AB forum, koja je s Igorom Pedišićem napravila idejni projekt, glavni projekt za fazu 1 i fazu 2, izmjenu i dopunu glavnog projekta s promjenbenim troškovnicima, nakon što je donesena odluka da se sruši postojeća zgrada, dok je izvedbeni projekt radila tvrtka Helion iz Osijeka, istaknula je kako javni naručitelj nije privatni poduzetnik i da ne treba slijediti logiku koja nalaže da se za što manje novca treba izgraditi što više kvadrata.

Višenamjenski centralni prostor

– Tom smo logikom devastirali dobar dio našeg grada. Javni naručitelj, uz odgovornost prema javnom novcu, treba imati i ambiciju da izgrađene strukture unesu neku novu kvalitetu u neposredan kontekst, ali istovremeno i u program koji udomljuju, govori Letilović.

Odluke zajedničke

A najveći dio dodatnog troška nastao je odlukom da se postojeća zgrada sruši i da se izgradi nova zgrada koja se izgradila kao faksimil stare zgrade zato što, tumači Letilović, europski gradovi grade svoj identitet na tome da se novi slojevi slažu na postojeće slojeve povijesti.

– Iz tog razloga smo inzistirali na faksimilu pročelja. Stanje zgrade nije se moglo procijeniti prilikom izrade projektne dokumentacije, već se stvarno stanje postojeće zgrade moglo procijeniti tek onog trenutka kada se skinula sva žbuka sa zidova. Mjere sanacije, uključivo stabilizaciju i injektiranje, koje su se poduzele, nažalost, nisu rezultirale traženim stupnjem stabilnosti. Odluka o rušenju je bila zajednička – i voditelja projekta, i nadzora, i investitora, odnosno korisnika te nas kao projektanata, tu smo odluku prezentirali Županiji koja je s njom bila suglasna, ističe Letilović.

Uostalom, duboko vjeruju, nastavlja Letilović dok obilazimo zgradu koja je pri samom završetku, da su školske ustanove posljednji Mohikanci javnog prostora i da služe, osim za edukaciju, i za socijalizaciju i integraciju djece te iz takvog gledišta proizlazi prostorna konfiguracija ove škole.

Ova parcela ima i prednosti i mane, svakako je benefit što se nalazi u neposrednoj blizini Poliklinike i Opće bolnice Zadar što olakšava izvođenje praktičnog dijela nastave te to što je bila u vlasništvu Zadarske županije. No, nedostatak je što se nalazi u gusto izgrađenoj strukturi, okružena je raznim zgradama bez urbanističkog reda. Isto tako, parcela je manja nego što je to određeno normativom.

– No, odlukom da se ovdje smjesti Medicinska škola regenerirana je jedna crna rupa u gradu. Jedna zapuštena kuća, puna smeća, zajedno sa svim ovim barakama koje su se nalazile na ovoj parceli sad je obnovljena i postala je kvalitetan prostor koji ima ambiciju da bude dijelom i javni prostor sa školskim trgom. Pregovara se o uklanjanju okolnih baraka jer su izuzetno nekvalitetne, nisu građene kao prostor za djecu, i onda bi se na ovom sjevernom dijelu zasadilo zelenilo i postavilo klupice, kaže Letilović.

Trg i knjižnica

Važno je napomenuti i kako se novac dodjeljivao za rekonstrukciju i nadogradnju postojeće građevine, dakle nije bilo moguće krenuti »od nule«, a i konzervatori su tražili da se određeni elementi sačuvaju.

Arhitekti Letilović i Pedišić najprije su osmislili relativno veliki školski trg koji će se koristiti za boravak učenika, postavljene su i tribine za sjedenje, a kako pročelje trga treba aktivirati saržaj, u prizemlju je smještena knjižnica.

– Kako bismo maksimizirali vanjske površine, na krovu knjižnice projektiran je mali amfiteatar, vanjski natkriveni prostor, dodaje Letilović.

Ulazni prostor ujedno je i komunikacijska vertikala, u kojoj se nalaze stubište, dizalo i sanitarne baterije, a koja povezuje sve etaže. U prizemlju zgrade su, osim knjižnice, pomoćne prostorije, garderoba, čak i kuhinja za pripremu jednostavnijih obroka.

Centralni prostor je višenamjenski, moći će se koristiti i kao velika dodatna predavaonica gdje će se postaviti okrugli stolovi i za druge svrhe.

Klasična učionica

– Najveći izazov pri projektiranju bilo je to što ova zgrada nije građena da bi udomila školu, već kao srednjoškolski đački dom s centralnim hodnikom, centralnim stubištem te hrpom malih sobica sa strane. Mi nismo željeli da škola bude naslagana po etažama, nego da cijeli prostor, od najdonje do najgornje etaže, bude jedan vertikalni PVN. Dakle, učionice izlaze na taj centralni prostor koji vertikalno ide kroz cijelu kuću, objašnjava Letilović dok se penjemo po etažama.

Praktična nastava

Sve je povezano i dizalom koje staje na pola etaže kako bi osobe sa smanjenom pokretljivošću mogle imati neometan pristup.

Između učionica je maleni amfiteatar u kojem učenici mogu provoditi odmor i družiti se ili pak nešto raditi.

Obišli smo i veliku dentalnu učionicu opremljenu svim instalacijama, klasične učionice, kemijske laboratorije, školsku dvoranu…

Spoj između novog i starog volumena su dva staklena mosta, a u drugom dijelu smješteni su administativni prostori i kabineti za učitelje, dok je jedna etaža predviđena isključivo za praktikume, odnosno jedinice za provođenje praktičnog dijela nastave. Mogli bi se opisati kao ambulante u malom, sa specifičnim lampama i krevetima. Posebno valja istaknuti simulacijski centar što je itekako važno za učenje.

U konačnici, unatoč dodatnim poskupljenjima koja su još jednom otvorila pitanje upravljanja projektom i odgovornosti, rekonstrukcija i dogradnja Medicinske škole približava se kraju. A dok Županija upozorava na niz propusta, arhitekti objašnjavaju koncepciju koja je, tvrde, nužna kako bi se u degradiran prostor unijela nova vrijednost i stvorili kvalitetni uvjeti za buduće generacije učenika. Svakako, škola bi trebala postati suvremeno, funkcionalno i javnosti otvoreno obrazovno središte, no ostaje činjenica da će njezin put do realizacije ostati primjer projekta koji je, uz sve ambicije, pratio teret kompleksnosti, nepredviđenih okolnosti i značajnog poskupljenja.

Uskoro uporabna

Ravnateljica Medicinske škole Ante Kuzmanića, Anita Basioli podsjeća kako je projekt rađen 2018. godine i kako su u međuvremenu cijene troškova znatno porasle, a o odgovornosti za dodatne troškove teško je reći.

– Niti sam birala nadzor, niti sam pisala dokumentaciju, niti sudjelovala u javnim nabavama… Kad sam postala v.d. ravnateljice, to je bila skoro treća godina provedbe projekta. Je li bilo načina da se izbjegne, ja o tome ne mogu suditi, odgovara Basioli, no ističe da vjeruje da se sve radilo s najboljim namjerama.

Međutim, naglašava i kako je, otkad je došla na dužnost, Županija imala potpuni uvid u sve što se događa.

– Znali su za situaciju s injektiranjem, imali smo razgovore, u Županiji se to i odobrilo, dodaje Basioli.

Bilo kako bilo, više – manje sad je skoro gotovo, a uskoro očekuju i uporabnu dozvolu.