Na liniji obrane grada od Starog Bokanjca do Dračevca položeni vijenci

Program 32. obljetnice obrane grada Zadra započeo je polaganjem vijenaca na liniji obrane grada od Starog Bokanjca do Dračevca u režiji predstavnika zadarskih braniteljskih udruga, čiji su se mnogi članovi aktivno borili za obranu grada, koja je svoj vrhunac imala 6. listopada 1991. godine kada je zaustavljen prodor suparničkih snaga u Dračevac i tako obranjen grad.

Na obrambenoj liniji od Dračevca do Dikla dugoj 12 kilometara bilo raspoređeno svega 600 do 700 branitelja, dok je s druge stajalo oko šest tisuća do protivničkih vojnika. U 14 vojarni u gradu bili su raspoređeni rezervisti i niški specijalci, čekajući trenutak da napadnu grad iz samog središta.

Sve je započelo mjesecima prije, Zadar se branio u Ravnim Kotarima, u zaleđu, a dok se linija bojišnice približavala gradu, polako ali sigurno, mnogi nisu bili svjesni opasnosti koja dolazi. U srpnju i kolovozu počinje organizirana obrana Kruševa i Jasenica s ciljem obrane Masleničkog mosta kao važne strateške točke.

Obrana započela u zaleđu

Svojeg se ratnog puta u obrani Zadra za nas prisjetio Marko Čulina, ratni zapovjednik 112.brigade, koji nam je na početku razgovora kazao kako su se nakon pada Jasenica sredinom rujna ’91., napadi preselili u Ravne kotare s ciljem čišćenja sela i ulaska u Zadar.

– Svega 100 metara od gradskog mosta sjedio je Momčilo Perišić, kasniji komandant vojske bivše Jugoslavije. Zadar je poznat kao grad brojnih vojnih objekata. Dok se vode žestoke borbe u zaleđu, u samom gradu pripadnici rajonskih štabova 112. brigade čvrsto drže u blokadi vojarne, a njih je bilo ukupno 14.

Tri najveće vojarne – Ante Banina, Đuro Đaković i Marko Orešković tada se nalaze u samom središtu grada i predstavljaju veliku opasnost. Fizički smo blokirali vojnike da grad iznutra okupiraju, prisjetio se Čulina, kazavši kako su civili stradavali upravo od napada iz vojarni.

– Kad je rat počeo, mi nismo bili formirana postrojba, već smo se širili i organizirali kako je rat tekao. Bili smo izuzetno slabo naoružani i tehnički potkovani. Nakon pada Islama Latinskog 18. smo rujna uspješno obranili Sukošan.

Namjera druge strane je bila prodrijeti iz baze u Zemuniku na Debeljak i Babindub i presjeći magistralu, dodao je Čulina, rekavši kako nakon Sukošana napadi kreću prema Murvici i Crnom prema Briševu i raskrsnici Mazija.

– Nakon sedam dana obrane smo pali i tenkovi su prošli kroz Murvicu i došli na Maziju i s te pozicije s Bokanjca počinje napad na grad. Drugi je pravac bio Babindub – Zemunik – brdo Križ odakle se napadao Dračevac.

Na Ploči i Dračevcu je bila raspoređena 1. bojna 4. gardijske brigade, njih oko 150, kao i snage 112. brigade, što je ljudstvo podiglo na oko 270. 3. bojna imotska je držala položaj do Bokanjca s oko 270 ljudi, a Diklo je držala postrojba specijalne policije “Poskoci” s oko 80 ljudi, pojasnio je Čulina.

Grad je branio do zadnjeg branitelja

Ostale su snage blokirale gradske vojarne kako vojnici stacionirani u njima ne bi iznutra pokušali opkoliti grad.

– Tri najveće vojarne bile su još žive, dok su prije 6. listopada manji objekti i infrastruktura već osvojeni, rekao je Čulina, kazavši kako je u tri gradske vojarne bilo stacionirao ono tri tisuće časnika vojske bivše JNA.

– Oni koji su nas izvana napadali predstavljali su nam veću prijetnju od ljudstva u vojarnama. Grad su tih dana napadali 9. kninski korpus na čelu s Ratkom Mladićem, 180. motorizirana brigada iz Benkovca i članovi teritorijalne obrane, koji su nas napadali teškom mehanizacijom i oružjem.

Napad je otpočeo silnom kopnenom pripremom i napalm bombama, koje su već tada bile zabranjene Ženevskom konvencijom, a nastavljen je i iz zraka i s mora, naglasio je Čulina.

Odluka je bila ili uspjeti ili propasti. Grad je branio do zadnjeg branitelja.

– Nama se u tih otprilike tjedan dana obrane grada predalo preko 700 suparničkih vojnika. Predalo ih se više no što je branitelja na liniji branilo grad, što je dovoljan dokaz njihovog moralnog poraza. Nakon zaustavljanja napada na Dračevac, sve su se nage preselile na Bokanjac, gdje je stradalo pet vojnika, a samo iz naše ih je brigade poginulo 15, naravno uz desetke civila, kazao je Čulina, zaključivši kako je ’91. bila obrana godine.

– Međunarodno smo priznanje Hrvatske dočekali u obranjenom Zadru. Akcijom Maslenica došlo je do preokreta u ratu, kasnijim je akcijama Bljesak i Oluja uspješno realizirana obrana zemlje. U svim je njima obrana bila dobro isplanirana, a akcija munjevita.

Zadar je 79 dana bio bez struje i vode pod bombama i granatama. Mladi se već sada teško sjećaju tih godina, a oni rođeni nakon rata moraju cijeniti žrtvu stvaranje slobodne države. Propusta u društvu je bilo i od toga se ne treba bježati. No, uvijek treba gledati na činjenicu kako je 30 godina mali period u stvaranju jedne države, zaključio je Čulina.

U večernjim je satima na rasporedu sveta misa u crkvi sv. Šime i nakon nje mimohodna šetnja do spomenika poginulim braniteljima u uvali Jazine, dok je sutrašnji dan rezerviran za najvažniji dio obilježavanja – Svečanu akademiju na Dračevcu, koja se održava u 13 sati. Njoj će, kao i svake godine, kroz jutro prethoditi brojna polaganja vijenaca na spomenicima diljem grada.