Milivoju Galoviću jedini je dom zadarsko prenoćište: Osjećam se napušteno od svih

Od 2002. godine sam prijavljen u Zadru, gdje sam se doselio iz Rijeke, a već te godine sam počeo živjeti u prenoćištu za beskućnike. Život u prenoćištu je takav da ga u 8 sati napuštate, a tek u 20 sati imate pravo ući u njega, što znači kako si 12 sati na cesti. Zbog toga sam u ove 23 godine na ulici čak sedam puta zaradio upalu pluća, a zadnju od njih sam prebolio nedavno, morao sam se liječiti u zadarskoj bolnici. Baš ta zadnja upala pluća me i potaknula da izađem u javnost, da nešto poduzmem, da se trgnem. U teškom sam stanju, kaže nam 71-godišnji Milivoj Galović, osoba s vjerojatno najduljim neprekinutim korisničkim stažem u Prenoćištu »Sv. Vinko Paulski«.

Otkrio nam je kako mu je supruga umrla, na riječkom području ima dvije kćeri za koje napominje kako imaju svoj život, pa se on tada odlučio odreći svoje imovine i otići iz Rijeke kako bi one mogle nastaviti živjeti sa svojim obiteljima, a da se on ne osjeća da bi nekome bio na teret. Dodaje kako je već jako dugo narušenog zdravlja zbog čega je bio prisiljen otići u invalidsku mirovinu u kojoj je dugi niz godina.

San socijalni stan

– Neko vrijeme nakon što sam se trajno naselio u Zadru prijavio sam se i podnio dokumentaciju Gradu Zadru kako bi mi se dodijelio socijalni stan. No, uvijek sam bio dosta nisko na popisu za dodjelu tih stanova, odbijali su me riječima kako ima prioriteta za dobivanje socijalnog stana prije mene. Najbliže dobivanju socijalnog stana sam bio negdje 2011., 2012. godine, kada su me iz gradskog Odjela za socijalnu skrb obavijestili kako su mi pronašli odgovarajući stan koji su odredili da će ga dati meni. Svih petero članova tadašnje gradske Komisije da dodjelu u najam socijalnih stanova u vlasništvu Grada su se potpisali da se taj stan dodjeljuje meni. No, sve je zapelo kada je takvu odluku odbio potpisati tadašnji pročelnik Odjela za socijalnu skrb Mario Pešut koji je rekao kako je neće potpisati zbog toga što »sam ja u punoj snazi«. Pešut je dva dana kasnije taj stan prvotno namijenjen meni dodijelio jednoj ženskoj osobi s popisa za dodjelu socijalnih stanova, prisjeća se Galović koji je, kako tvrdi, pretrpio i druge neugodnosti od strane tadašnjeg pročelnika Pešuta i to zbog toga što, za razliku od većine korisnika prenoćišta za beskućnike, vodi računa o sebi.

– Ni moja mirovina, kao ni druge invalidske mirovine nije velika. No, davno sam odlučio kako ću i zadnji euro koji imam potrošiti na garderobu, budući da želim izgledati kao svi drugi, normalni ljudi. Ne želim da netko pokazuje prstom za mnom da sam neuredan, da sam alkoholičar. To si ne želim dozvoliti, napominje ovaj beskućnik dodajući kako mu je, umjesto da mu se takav pristup pozitivno vrednuje, to bila otegotna okolnost.

Kobna garderoba

– Jednom sam tako bio na razgovoru u uredu pročelnika Pešuta koji mi je je rekao kako sam došao tražiti smještaj, a da bolje izgledam od njega i da pogledam kako se oblačim. Rekao sam mu kako je to moja osobna stvar, da nikad nisam bio pijanac niti sam uzimao drogu. Samo sam ga pogledao i rekao: ‘Gospodine Pešut, mislim da to nije u redu s Vaše strane.’ Odgovorio mi je: ‘Što ćeš ti meni govoriti što je u redu’, te me istjerao vani. Tražio sam, čekao, molio da mi se pomogne, a veliku podršku mi je davao gospodin Pletikosa koji je vidio da sam narušenog zdravlja, da zaslužujem da mi se pruži prilika, a ne da sam tu gdje sam već 23 godine. Toliko se zauzeo za mene. Obavezno je davao svoje mišljenje i činjenično stanje zbog čega tražim socijalni stan, kakav sam i što sam, dok mi nije počela teška bolest. Između ovih upala pluća sam dobio i proširenu aortu. Ni u Zadru, ni u KBC-u Split me nisu htjeli operirati, već su me poslali u Zagreb, zbog toga što je takva operacija opasna. I sada ta aorta može prsnuti, a tada mi nema pomoći, priča Galović koji je rekao kako je pored svih neugodnih situacija prepušten sam sebi.

– Na listi socijalnih stanova se stalno nalazim, ali me stalno bacaju niže na listi jer se pojavi osoba kojoj je taj stan potrebniji nego meni. No, ne traje to dvije godine, već 23 godine. Svih tih godina su mi se vrata zatvarala jedna za drugim. Živim kao čovjek koji se osjeća napušten od svih. U pojedinim situacijama mi je i lijepa riječ dovoljna da znam da živim, kaže ovaj beskućnik kojem su u razgovoru u jednom trenutku potekle i suze.

Ispričao nam je kako u prenoćištu ima dosta alkoholičara, kao i poneki narkoman.

– Ovakav kakav jesam im ne odgovaram, ne uklapam se. Mičem se od njih. Ali to nije dovoljno. A preko dana sam 12 sati na ulici, prolazim svugdje, spavam po klupama, na Autobusnom kolodvoru, iako nisam poznat kao onaj koji stvara nered, neugodnosti, no uvijek sam sam. Moju tugu i bol ne može nitko nadomjestiti. Ali je ružno kad osjetite da nemate nikakva prava, a zaslužujete ih, napominje Galović koji nam je otkrio kako su ga svojedobno iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad slali u udomiteljske obitelji koje su, kako tvrdi, jako negativno djelovale na njega, iako s njim nisu imali problema. Od mene su, dodaje, tražili da se brinem od drugim starim osobama koje se nisu mogle brinuti o sebi.

Ispred je 14 prijavitelja

Očitujući se na status Milivoja Galovića o dobivanju gradskog socijalnog stana iz gradskog Odjela za gospodarenje gradskom imovinom su nam otkrili kako je na trenutačno važećoj Listi prioriteta za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra na 42. mjestu. S obzirom na to da je Lista prioriteta javna, te da je jednostavnim uvidom jasno kako je gospodin Galović na prijavi naveden kao samostalni prijavitelj, odnosno samac, te je ispred njega 14 prijavitelja s većim brojem bodova, jasno je da ove stranke imaju prioritet pri razmatranju za dodjelu stanova u vlasništvu Grada Zadra.

– Također, tvrdnja da je Milivoj Galović od 2002. na Listi prioriteta za dodjelu u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra nije istinita, budući da je on prvi put uveden na popis 2019. godine. Ovo je jasno iz činjenice kako je pri bodovanju u kategoriji Prijavitelja s prethodne liste prioriteta gospinu Galoviću navedeno nula bodova, a prethodni prijavitelji po Odluci Grada Zadra imaju pravo na dodatnih 10 posto bodova, ako su na prethodnoj listi zadovoljili sve kriterije, dodaju iz ovog odjela.

– Osobno sam u nekoliko navrata prošle godine razgovarao s gospodinom Galovićem i nikad od mene nije dobio odgovor kako njegov slučaj nije prioritet. Poznata nam je također činjenica o njegovom lošem zdravstvenom stanju, zbog čega smo s njim razgovarali i o drugim mogućnostima i to trajnog rješavanja njegovog problema, upravo zbog njegove dobi i lošeg zdravstvenog stanja, navodi se u odgovoru Mladena Klanca, pročelnika za socijalnu skrb i zdravstvo.