I u bliskoj prošlosti se, kao i tijekom čitave povijesti o kojoj smo pisali na stranicama ovog priloga, Zadarski list suočavao s izazovima. Zadnje vrijeme vlasništva RTD-a obilježila je, spletom različitih okolnosti, prilično skromna kadrovska križaljka. Bilo je dana kada je u redakciji bilo svega troje novinara, no zahvaljujući njihovoj predanosti i entuzijazmu, novina je i dalje donosila važne vijesti, tople priče i zanimljive crtice.

Pandemija koronavirusa također je itekako otežala rad, izgubili smo slobodu kretanja, teže ostvarivali kontakte, a događaje u gradu mogli smo nabrojiti na prste jedne ruke. Svejedno, i tada smo bili svjesni svoje društvene uloge te nastojali što vjernije zabilježiti situaciju, osluškivati bilo sugrađana te pokušati pronaći odgovore na bitna pitanja surađujući s relevantnim stručnjacima.

No, vrijeme je to i početka pomlađivanja redakcije, priliku su dobili mladi ljudi, željni učenja, rada, donoseći svježe ideje i poglede. Na proljeće 2022., točnije 1. travnja, Zadarski list preuzeo je Novi list s kojim smo praktički oduvijek surađivali.

Svaka promjena, pa i ova, donijela je određenu skeptičnost javnosti, no već sada, svi će se složiti, jasno je da glasine o tome kako ova novina gubi epitet “zadarski” nipošto ne drži vodu.

Nina Vigan planira obilazak županije

Uvijek zadarski

I dalje je naš fokus, iz dana u dan, na lokalnom, brigama naših sugrađana, osluškivanju društvene zajednice i njenih potreba, nastojimo svojim pisanjem graditi što pravednije i što sretnije društvo.

U isto vrijeme, cilj nam je donijeti sve bitne vijesti iz Lijepe Naše i svijeta kako bi naši čitatelji na jednom mjestu imali sve potrebne informacije i bili u mogućnosti pratiti promjene koje, na ovaj ili onaj način, utječu na njihove živote i svakodnevicu.

Nepisano je pravilo da svaka promjena u vodstvu potiče i izmjenu sastava redakcije, neki novinari odlaze, drugi dolaze. Tako je unatrag trideset godina, pa ni ovaj dio povijesti našeg lista nije bio drugačiji. Za slaganje idealne ekipe bilo je potrebno vrijeme, no vrijedilo je čekati.

Danas novinari Zadarskog lista dolaze radosno na posao, veseleći se novim zadacima, radu s ljudima i druženju s kolegama. Čuli smo mnoge urbane legende o “rivalstvu” u ovoj struci, no nama je to teško zamisliti, znamo samo za silnu podršku, čuvanje leđa, veselje, motiviranje, dijeljenje i dobrih i loših dana.

Alen Plahinek

Svi imamo isti cilj; da idućeg dana izađe odlična novina i na tom cilju radimo baš onako kako treba, kao tim.

Pravi tim

Dan započinjemo kavom i razgovorom o temama, izmjenjujemo ideje, iskustva, kontakte, zatim predano radimo nastojeći od svakog zadatka, bez obzira na njegovu zahtjevnost, napraviti što veći spektakl.

Velikim dijelom zbog odgovornosti prema svojim čitateljima, ali i zato što svatko od nas ima priličnu dozu samokritičnosti i jer smo uvijek spremni, bez obzira na okolnosti, uložiti svoj maksimum. Kao i u svakom poslu, postoje usponi i padovi, no dok smo ovako povezani i spremni surađivati, nama je svaki dan pjesma.

Za to je velikim dijelom zaslužan v. d. glavnog urednika Toni Perinić, znate kako se kaže, pir je onakav kakvi su mladenci, odnosno redakcija je onakva kakav je njen vođa. A naš je vođa u isto vrijeme i silno organiziran i opušten, pronalazi odličnu ravnotežu između dobro obavljenog posla i zadovoljstva svakog radnika.

Usprkos svojim godinama, pokazuje kako živi ovaj posao i taj entuzijazam uspješno prenosi na cijelu redakciju. Izvršna urednica Ana Fric također je velik oslonac i “joker zovi” u brojnim situacijama, uvijek znamo da ćemo, kad zapnemo, dobiti od nje koristan savjet ili dobru ideju.

Željana Gardijan “slaže” Zadar i Županiju

Željana Gardijan, urednica Grada i Županije, mentorica je ovoj današnjoj mladoj postavi od prvog dana. Pamtimo dobronamjerne savjete, kao i mnogo smijeha. Iako bi nam, po godinama, mogla biti mama, lako smo pronašli zajednički jezik, jezik obogaćen šalom i poticajnim mislima.

Enciklopedija broj dva, naš stručnjak za crnu kroniku i gospodarstvo, ujedno i urednik priloga Plodovi zemlje i mora, Goran Šimunov, također uvijek pomaže svojim znanjem i iskustvom.

Matea Guzalić, kreativna mlada urednica Kulture i Mozaika, osvježenje je i velik iskorak u praćenju zanimljivih događaja, kao i davanja prostora često nečujnim, a itekako vrijednim umjetnicima.

Naša pera

Iva Bucić naše je oštro pero koje se, čini se, najviše voli baviti brojkama i analizama. Za nju nema teškog zadatka, kritički i objektivno promatra svijet oko sebe, napose politiku. Ninu Vigan krase topao pristup prema svakom čovjeku, lakoća susreta, njena je rubrika Đir po kvartu osvojila brojne čitatelje, a sad je posvećena obilasku udaljenih sela.

Njen je cilj, u kojemu itekako uspijeva, pokazati da svaka osoba ima životnu priču vrijednu novinskih stranica. Ja (još uvijek) vjerujem kako ću pisanjem, posebice o marginaliziranim društvenim skupinama i zabrinjavajućim trendovima, stvoriti bolji svijet.

Nikolina Lucić u rupi između terena

Zahvaljujući brzini Nikoline Lucić imate izvješća s događaja u realnom vremenu i pratite sve novine u turizmu i srodnim djelatnostima. Šime Ćurko praktički je odrastao u Zadarskom listu, a iako već ima masu utakmica u nogama, svaki dan započinje radošću i znatiželjom djeteta, baš kao i naš dragi kolega Alen Plahinek koji je, osim za sport, nerijetko zadužen i za zabavu u redakciji.

Đurđa Baljak predano prati kulturne i zabavne dogadjaje, dajući posebnu pozornost kreativcima i svima onima koji svojim zalaganjem grade bolje društvo.

Katarina Ergović i Robert Hrkać posvećeni su portalu od jutra do mraka, a u svim našim aktivnostima vjerno nas prate naši fotografi, Mislav Klanac i Luka Jeličić, kao i honorarci Mate Komina i Andrej Brašnjić, a svakako valja istaknuti i velik doprinos studentica Antonije Vodan i Helene Hoić.

Naša je redakcija postala naš mikrokozmos koji nam pruža i radost i priliku za rast i učenje, a u Novom listu, na čelu s glavnom urednicom Slavicom Bakić, imamo veliko zaleđe i čvrst oslonac.

Svi smo svjesni prednosti rada u velikoj, organiziranoj firmi duge tradicije, kao što je Novi list. Dok su nam snažan vjetar u leđa i dok smo mi povezani i složni, za dugu i uspješnu plovidbu nema straha.

2022. Zadnja grupna fotografija s Vedranom Sitnicom

Sjećanje na velikog Sitnicu

Sve su brige svijeta nemjerljive s gubitom prijatelja. Prije više od dvije godine, iznenada nas je, u 45. godini života, napustio prijatelj i kolega Vedran Sitnica, naš dugogodišnji fotoreporter. Uvijek nam je u mislima i često poželimo ispričati mu neku smiješnu anegdotu s terena, upitati ga za kontakt i savjet.

Trudimo se nositi s gubitkom baš onako kako bi on htio – sjećajući se brojnih smiješnih i simpatičnih dogodovština, šala i zafrkancija kojima nam je pokazivao silnu ljubav, razumijevanje i podršku. Naučio je nas mlađe kolege poslu, tome da topli ljudski pristup otvara sva vrata, naučio nas je i životu – okreni sve na šalu i vedrinu.

Nedostaje nam njegova radost življenja, predivne fotografije, bilježenje trenutka za vječnost, dijeljenje radosti života i osmijeh upućen svima koje bi susreo. Svaki teren s njim bio je avantura, uvijek je pronalazio veselje u malim stvarima, inspiraciju u ljudima koji su ga diljem županije prepoznavali, voljeli i cijenili.

Svaki slobodan trenutak provodio bi s dragim ljudima, prijateljima i dvama kotačima, istražujući svijet, radoznalo poput djeteta. Prijatelju, nadamo se da si gore pronašao kafić sličan tvom omiljenom Giovanniju, da nas promatraš sa smiješkom i ponosom, piješ svoju običnu kavu i čekaš.

Do ponovnog susreta, počivao u miru.

Svi naši “domovi”

Prva redakcija Zadarskog lista nalazila se u Klubu prognanika Škabrnje, na trgu Petra Zoranića 1. Nedugo zatim seli se, ali ostaje u istoj zgradi na katu u bivšoj redakciji Vjesnika. Sljedeća adresa je bila Medulićeva ulica, a 2016. u Ulicu Grgura Mrganića na rivi. Tijekom 2021., opet seli, ovaj put na kraj Poluotoka, na trg Tri bunara.

Tamo “stanuje” nešto više od godinu dana, do travnja 2022. kad se seli pedeset metara dalje, nasuprot crkve Gospe od Zdravlja. S obzirom da je to bilo neadekvatno rješenje, konačno se u siječnju 2023. seli izvan Poluotoka, u Zrinsko Frankopansku, na Relju, gdje je i danas.