Krešimir Mišak održao predavanje: Čovjek koji koristi pametne uređaje i sam postao dio njih

Poznati novinar, pisac i urednik HRT-ove emisije »Na rubu znanosti« Krešimir Mišak u petak je održao gostujuće predavanje na temu »Transhumanizam, da li ti se sviđam« u okviru kojega je govorio o ekonomiji, duhovnosti, etici, računalima, medicini, znanosti, ali prije svega o sreći i (ne)ispunjenosti suvremenog čovjeka. Zadrani su po prvi put imali priliku slušati Mišaka u živo zahvaljujući udruzi Slobodni ZAjedno, a predavanje je bilo besplatno uz dobrovoljne donacije. Zadrani su pokazali veliki interes te je cjelokupni prostor Guma bara bio ispunjen do kraja, pa je čak i nedostajalo mjesta, a svi su pomno slušali Mišakovo predavanje koje je započeo s razgraničavanjem ključnih pojmova.

– U prvom dijelu ću govoriti o samom pojmu transhumanizma, a u drugom o tome što se paralelno događa s trashumanizmom i kako on nameće određenja pitanja čovjeku. Sve to vezano je uz jednu paradigmu, koja još uvijek nema nikakav naziv, a ja sam je opisno nazvao vibracijsko-frekvencijska paradigma s medijem apliciranim neuro središtem. Treći dio knjige je preopširan da bi o njemu pričao, ali je potrebno shvatiti kako fraktalna geometrija predstavlja ključ jezika između nas i svemira u kojem se otkriva sličnost, ali nikako istost. Upravo iz toga razloga je ljudska inteligencija superiornija računalnoj, započeo je Mišak i objasnio ključnu razliku između organskog (ljudskog) i tehnološkog (robotskog) transhumanizmom.

– Organski transhumanizam označava nadilaženje ljudskih ograničenja, a taj pojam bolje poznajemo pod nazivom vježbanje. Svaki čovjek koji je prvi zaronio više od sto metara je nadišao ljudska ograničenja vlastitim naporom. On je individualan i produbljuje ljudsku pažnju. Zato je i Johnny Štulić jednom prilikom rekao kako se ne može uživati u nečemu kad radiš ono što voliš, odnosno kako se moraš udubiti i izložiti se određenom psihofizičkom naporu. S druge strane, transhumanizam omogućava isto to, ali kroz nadogradnju i integraciju s tehnologijom. Dakle, dok god je tehnologija ukopčana bit će moguće obavljati neku radnju. Tehnološki transhumanizam oduzima i fragmentira pažnju, a ako je mozak izložen takvim kratkoročnim informacijama on se prilagođava tome i postavlja se pitanje hoće li nekom djetetu u budućnosti biti izazov pročitati trideset stranica, kao što je meni izazov pročitati matematički udžbenik s četvrte godine fakulteta. Kod organskog transhumanizma postoji određeni cilj i kada se on dosegne postaje nebitan jer se sve bitno događa po putu. S druge strane, kod tehnološkog transhumanizma po srijedi je utilitarizam, odnosno kao robot koji stoji, obavi funkciju i prestane raditi, objasnio je Mišak i dodao kako je ključna razlika u tome što je organski transhumanizam isključivo individualan, dok je tehnološki transhumanizam uvijek kolektivistički. Drugim riječima tehnološki transhumanizam predstavlja sustav koji čovjeka tjera da se ujednačuje s drugima pri čemu se gubi ljudska komponenta različitosti, kazao je Mišak te nastavio s pregledom različitih perspektiva tumačenja transhumanizma.

Upitali smo ga koliku opasnost transhumanizam zapravo predstavlja za čovjeka, za njegovu individualnost i privatnost i u čemu se nazire izlaza iz takve situacije.

– Digitalizacija predstavlja integraciju čovjeka s tehnologijom. Danas je čovjek koji koristi pametne uređaje postao i sam dio njih. Riječ o procesu koji se ni na koji način ne može zaustaviti. Cjelokupni proces digitalizacije počiva na određenim uvjerenjima o svijetu. Konkretno kako je svijet materijalne naravi i kako se ljudi moraju osigurati za cijeli život, brinuti o zdravlju i sl. Drugim riječima, ne postoji izlaz iz transhumanizma, ali može postojati viđenje da je cijeli svijet mentalni sklop koji je, osim što je nerealan, na neki način predstavlja i podskup u jednoj široj stvarnosti ljudskog bića, možda čak i podskup u njegovoj svijesti. Međutim, moguće je izaći iz toga ako se čovjek okrene alternativi tome, primjerice sinkronicitetu, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i svemu ostalom što život čini ljudskim, a to je svrsishodan rad, objasnio je Mišak.

– Transhumanizam sebe puno jače reklamira, za sada, nego što je zapravo osvojio ljude. Stvar je u tome da transhumanizam radi na tome da promjeni uvjerenje da je standard promjenjiv namećući tako ljudima kako moraju pratiti taj standard. Primjerice ako danas nemaš mobitel onda ne može komunicirati, ali to ne znači da zaista nećeš imati razumijevanja koristiti ga tako da ti pomogne za neke stvari. No, u transhumanizmu ti postaješ dio njega, dio mobitela, zaključio je Mišak.

Nakon zanimljivog predavanja Mišak je potpisivao obožavateljima svoje knjige, a ostatak večeri imali su priliku zabaviti se uz nastup grupe Formu Blues Bar.