Kapacitet Doma za odrasle osobe Zemunik je maksimalno popunjen: 'Imamo listu čekanja...'

Dom za odrasle osobe Zemunik već 25 godina djeluje kao javna ustanova socijalne skrbi sa sjedištem u Zemuniku Donjem. Ovaj Dom pruža usluge skrbi izvan obitelji kao institucijsku skrb te izvaninstitucijsku skrb odraslim osobama s mentalnim poteškoćama, kao i osobama s višestrukim poteškoćama, u slučajevima kada se skrb ne može pružiti u vlastitoj obitelji ili osigurati na drugi način.

Sa 146 korisnika, kapacitet ovog Doma maksimalno je popunjen, a 73 djelatnika brojnim projektima, programima i aktivnostima kontinuirano podižu kvalitetu življenja korisnika smještenih u ustanovi, ali i kvalitetu pružanja usluga pomoći i njege u kući, kojima se prevenira i maksimalno odgađa smještaj u ustanove.

Vizija ovog Doma je živjeti u društvu jednakih mogućnosti, a kako to točno postižu ispričala nam je dugogodišnja ravnateljica Nataša Petrušić, mag. socijalnog rada.

Pomoć u kući

– U sklopu svoje djelatnosti, pružamo skrb osobama s mentalnim i višestrukim poteškoćama. Osnovni kriterij za prijam u ovaj dom je primarna dijagnoza psihičkog oboljenja. Uz 146 korisnika u institucionalnoj skrbi, imamo i četiri korisnika u izvaninstitucionalnoj skrbi u organiziranom stanovanju. Oni imaju povremenu podršku stručnih radnika, a u sklopu izvaninstitucionalne skrbi imamo i program »Pomoć u kući« gdje starijim osobama i osobama s invaliditetom pružamo socijalne usluge organiziranja prehrane. Dakle, pripremamo i dostavljamo obroke na njihove adrese, a ponekad je riječ i o obavljanju pojedinih kućanskih poslova. Kapacitet tih usluga nam je 60 korisnika, a ove smo godine primijetili da se povećala potreba korisnika za tom vrstom pomoći, što govori da je u ruralnom dijelu takva potreba sve veća zbog promjena standarda života, istaknula je Petrušić dodatno opisujući spomenuti program.

– Ove smo godine formirali listu s deset i više korisnika koji imaju potrebu za tim programom, odnosno za dostavljanjem obroka njihovim kućama. U programu imamo dva zaposlena djelatnika – pomoćni radnik u kuhinji i vozač koji im svakodnevno dostavlja obroke. Program je sufinanciran i realiziran u suradnji s nadležnim Ministarstvom i s jedinicima lokalne regionalne samouprave, a to su općine Zemunik Donji, Škabrnja, Poličnik, Novigrad, Galovac, Sveti Filip i Jakov i Sukošan. Oni su dionici ovog programa, tako da oni zapravo sufinanciraju plaće, troškove prijevoza i sva prava radnika koji rade na tom programu, objašnjava Petrušić.

Dio njihove obitelji

Brojni su djelatnici ovog Doma raspodijeljeni po raznim odjelima, a, kako nam kaže ravnateljica Petrušić, svi su jednako bitni i ključni za dostojanstveno življenje korisnika.

– Riječ je o stručnim radnicima koji rade u odjelima za brigu o zdravlju korisnika, za psiho-socijalne podrške i za radne terapije izvaninstitucionalne skrbi. Imamo i pomoćno tehničko osoblje, osoblje koje radi u sustavu prehrane te radnike na recepciji i u administraciji. Važan je i segment računovodstvenih, kadrovskih i drugih poslova, a i ja kao aktualna ravnateljica. Svi smo jako važni u skrbi naših korisnika, bitna je komunikacija i međusobna suradnja kroz razne radionice i kreativne aktivnosti, a radnici na osnovi svojih individualnih planova procjenjuju koje su preostale psihofizičke aktivnosti korisnika kako bi znali gdje ih mogu uključiti. Važno ih je motivirati na uključenje u aktivnosti i život zajednice, a upravo smo zato svi mi ovdje. Svi smo dio njihovog življenja, a kao radnici smo također i dio njihove obitelji. Nastojimo im omogućiti ugodan i siguran život te izgraditi međusobno povjerenje. Omogućujemo im i izlete izvan Doma kako bi se osjećali kao osobe s dostojanstvom, istaknula je Petrušić te dodala kako na listi čekanja uvijek imaju puno zahtjeva za smještaj.

– Zahtjeva za smještaj uvijek ima, a pogotovo u kriznim situacijama. Nama je kapacitet skroz popunjen, tako da imamo listu čekanja s dosta prijava. U suradnji s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, realiziramo ono što možemo, a nastojimo razvijati i druge socijalne usluge u sklopu izvaninstitucionalne skrbi. Imamo sve više mlađih ljudi, a to nam govori da bi kao mobilni timovi trebali razvijati socijalne usluge u sklopu mentalnih oboljenja, rekla je Petrušić.

Hrvoje Čirjak, Foto: Mislav Klanac

Deinstitucionalizacija

Dom za odrasle osobe Zemunik uvijek se trudi biti dijelom raznih projekata koji su od velikog značaja za razvijanje socijalnih usluga.

– Među brojnim projektima, istaknula bih »Život u susjedstvu« kao projekt iz Europske unije za regionalni razvoj, te »Mobilni tim niste sami« kao projekt iz Europskog socijalnog fonda. Oba su značajna za razvijanje socijalnih usluga osoba s invaliditetom. Prepoznali smo potrebu psihosocijalne podrške u zajednici, odnosno za naše korisnike. Ovim smo putem omogućili i zapošljavanje novih radnika – dviju psihologinja, jednog fizioterapeuta i jednog asistenta u organiziranom stanovanju, kazala je Petrušić.

Trenutno je u tijeku organizacija drugog stana u kojem će korisnici, uz podršku radnika Doma, moći voditi samostalan život.

– U tijeku je i organizacija drugog stana u sklopu europskog projekta za regionalni razvoj. To je značajan projekt kojim ćemo omogućiti da četiri nova korisnika iz ustanova žive samostalno uz našu podršku i pomoć. To će biti nekakav drugačiji način življenja i drugačiji način kvalitete života osoba s mentalnim poteškoćama. Nije jednostavno, no uložen je trud i napor svih radnika u suradnji s drugim dionicima u skrbi osoba s invaliditetom. Potrebno je razvijati takve socijalne usluge kako bi im se dala mogućnost da izađu iz institucije. Riječ je o deinstitucionalizaciji i prevenciji buduće institucionalizacije osoba s invaliditetom. Jako je važna i suradnja obitelji, bez njihove podrške to ne bi bilo izvedivo, a isto tako i bez podrške drugih dionika – nadležnog Ministarstva, Zadarske županije i svih ostalih koji su uključeni u sustav skrbi, izjavila je Petrušić dodajući da je u tijeku i razvoj usluge osobne asistencije.

Pomoć asistenta

– Ta je usluga nešto što trebamo razvijati jer je ona do sad većinski bila aktivna pri udrugama, a manje pri ustanovama socijalne skrbi. Novim smo Zakonom o osobnoj asistenciji dobili mogućnost razvoja te usluge, a trenutno nam je u tijeku ishodovanje licencije i razvijanje kako bismo mogli zapošljavati djelatnike koji bi radili s osobama s invaliditetom. Djelatnici ne moraju nužno biti njegovatelji, već postoji edukacija za osobne asistente. Ukoliko obitelj pruža adekvatnu skrb i njegu, asistent tada može s takvom osobom raditi na nekim drugim sekundarnim pojavama – primjerice, odlazak u grad ili na kulturno-zabavna događanja. Dakle, cilj je da osobe ostanu u svojim obiteljima te da mi budemo podrška samoj obitelji kako bi ju osnažili i pružili pomoć tamo gdje im je potrebna, a također i kako bi se odgodila institucionalizacija takvih osoba. Bitno je pomoći i obiteljima kako bi im bilo lakše snositi se s problemima i svakodnevnim aktivnostima, zaključuje Petrušić.

Psihologinja Marija Miočić Stošić istaknula je da je krajnji cilj psihosocijalne podrške poboljšanje kvalitete života korisnika te prevencija institucionalizacije koliko god je to moguće.

– Naziv naše usluge je psihosocijalna podrška, a trenutno imamo sedamnaest korisnika. U pitanju su različite vrste invaliditeta – tjelesni, intelektualni, osjetilni, a imamo i osobe s oštećenjem mentalnog zdravlja, dakle s dijagnozom psihičke bolesti. Psihosocijalna podrška je jedan niz stručnih postupaka kojima je krajnji cilj poboljšanje kvalitete života osobe, a također i prevencija institucionalizacije. Dakle, trudimo se kako bi osobe mogle što duže ostati živjeti u svojoj obitelji, a mi im pružamo podršku na način koji im je potreban. Što je kome potrebno, to je individualizirano ovisno o vrsti oštećenja koju osoba ima. Većina naših korisnika živi u ruralnim područjima, a riječ je o područjima s jako lošom prometnom povezanosti. Dakle, ako je u pitanju neka starija osoba koja ne vozi zbog godina i zbog invaliditeta, onda je njezino ostvarivanje prava na socijalne usluge teško izvedivo, tako da im je iznimno potrebno da netko dođe kod njih. Ovakva će vrsta usluga biti sve potrebnija, izjavila je Miočić Stošić, a njezina kolegica psihologinja Dora Knežević naglasila je važnost pružanja pomoći obitelji korisnika.

Foto: Mislav Klanac

Usmjeravanje

– S obiteljima korisnika smo u kontaktu gotovo jednako koliko i s našim korisnicima. Njima također pružamo podršku i osnaživanje s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze, posebice ako je riječ o majkama, očevima, sestrama, braćama i supružnicima koji žive zajedno s našim korisnicima s razvojnim poteškoćama, rekla je Knežević.

Zrinka Popov, asistentica u organiziranom stanovanju, objasnila je važnost poštivanja individualnih potreba i želja korisnika u stanovima.

– Trenutno sam zadužena za devet korisnika, ali će se taj broj uskoro povećati na trinaest. Zasad imamo dva stana koja smo dobili u zakup od Doma zdravlja. Moj je posao da nadgledam korisnike te da ih potičem da budu što samostalniji. Poželjno je da se što manje miješam, ali ih moram upozoravati, primjerice, na higijenu ili im pomagati sa sastavljanjem jelovnika. Oni sami kupuju namirnice, kuhaju i slično, a moje je da ih samo pazim kako bi se to sve obavilo kako treba. Treba im znati pristupiti i prihvatiti njihove želje bez nametanja, poštivati njihove potrebe i motivirati ih da se uključe u svakodnevne životne aktivnosti. Također treba paziti da se ne povuku te da ostanu uključeni u zajednici, kazala je Popov.

Radna terapija

Najzabavniji dio ovog Doma je Odjel radne terapije u kojem su organizirane razne radionice i proslave, a kako nam kaže radni instruktor Hrvoje Čirjak – kod njih su bolji partyji nego u klubovima.

– U Odjelu radne terapije imamo organizirane razne proslave. Prije sam radio u klubovima, tako da sam ovdje prenio sve što sam tamo radio i mogu reći da su u Domu bolji tulumi nego u klubovima. Riječ je o tematskim događajima poput Latino partyja, Divljeg zapada i Pirate partyja. Također imamo našeg rezident DJ-a Dina Čulinu, bend korisnika pod nazivom »Pistoljerosi sa Gradine« i korisnike scenografe koji sudjeluju u pripremi događaja. U radnu terapiju također spada i sportska sekcija, pa tako imamo malonogometni klub Domske ikone koji se ozbiljno sprema za natjecanje u sportskim igrama domova. Korisnici također sudjeluju u kreativnim radionicama, izrađuju scenografiju i dekoraciju za događaje, predstave i ostala prigodna događanja. Ovaj prosinac imamo šarolik program, u pripremi su nam tri predstave – za Sv. Nikolu, Božić i Novu godinu. Što se tiče tuluma, svaki nam je petak tematski, a ove godine nam u goste dolazi DJ Troxy. Također imamo i organizirane turnire u stolnom tenisu, kartama i društvenim igrama. Korisnici su se zabavljali kroz svoju mladost i voljeli plesati, tako da odlično reagiraju na ove aktivnosti i uvijek budu oduševljeni, rekao je Čirjak.