INSPIRATIVNA Ella Čačić Sjebinga: Zbog limfoma upoznala sam sebe i naučila uživati u malim stvarima

Zadranka Ella Čačić, na TikToku Sjebinga, svojom je iskrenošću i otvorenošću osvojila srca i simpatije mnogih. Riječ je o 22-godišnjoj djevojci koja se bori s rijetkim oblikom staničnog limfoma i koja na TikToku, s puno pozitive, govori o svemu tome.

Oduvijek je vesela i puna energije, no otkako se razboljela, kako kaže, postala je još – življa, a svojom pričom želi pomoći onima koji prolaze kroz slično i, s obzirom na to da se radi o izrazito rijetkoj bolesti, osvijestiti druge kako bi što ranije prepoznali simptome i došli do dijagnoze.

A ovo njezino, kako voli reći, putovanje potpuno je promijenilo, a uvjerena je da se sve događa s razlogom te da u svakom zlu postoji i nešto dobro. Sjebinga joj je nadimak od prvog srednje jer uvijek nešto, objašnjava kroz smijeh, zezne, a ta je riječ vjerno opisuje. Snima bez priprema, govori ono što misli u tom trenutku, ono što osjeća, bez uljepšavanja, ali i možda najvažnije – bez samosažalijevanja.

Začinjeno smijehom

Po struci je kuharica, u Nizozemskoj, gdje je živjela sedam godina, završila je gastronomiju i kulinarstvo. A, premda je pravi mesožder, posvetila se veganskom i vegeterijanskom kuhanju. Vratila se u rodni i voljeni Zadar koncem travnja, no umjesto dogovorenog posla, životne su joj okolnosti skuhale gorku juhu, no Ella ju je začinila s puno smijeha, najprije nesvjesna što se sve zapravo događa.

– Cijepila sam se protiv koronavirusa i imala sam najprije malu kvržicu na ruci. Provjeravala sam to u Nizozemskoj, ali govorili su mi da je to dobroćudna cistica. Međutim, kad sam došla u Zadar, to na ruci je počelo bujati, a uz to sam imala užasno visoke temperature. Liječnici su mi objasnili da sam imala maligne stanice u sebi, ali da su bile spororastuće. No, cjepivo je to potaknulo i izbacilo vani. Da se nisam cijepila, tko zna kad bi se manifestiralo. Ako već moram imati limfom, bolje da je sada, kad imam 22 godine. Moj režim terapije je dosta agresivan, započinje Ella koja je, kad je napokon saznala dijagnozu, osjetila ogromno olakšanje.

Nakon toga je, prepričava nam, posložila stvari u glavi. Rješenje postoji, samo je trebala pronaći način kako da sve to kroz što prolazi učini zanimljivijim. Između ostaloga, i zbog toga je odlučila snimati za TikTok i pričati o svemu što joj se događa, bez dlake na jeziku. A sve je započelo na Odjelu hematologije…

– Ja sam na tom odjelu bila najmlađa, i na Hematologiji i Endokrinologiji koja je odmah odjel do. Oko mene su bila bakice i djedovi, sve sam ih obilazila, od sobe do sobe. Jako volim filozofirati, pričati… Kad bi mi bilo loše par dana, svi su pitali gdje sam. I jedna od mojih teta mi je predložila da pričam o tome, da je ljudima zanimljiv taj pogled na cijelu moju situaciju i način na koji pričam. I eto, krenula sam snimati, govori Ella i napominje kako je ovaj limfom koji ima jako rijedak, ona je 84. u Europi.

Agresivan tumor

Često se krivo dijagnosticira kao upala potkožnog tkiva, a silno je važno što prije postaviti pravu dijagnozu i započeti liječenje.

– Bilo mi je glavno podijeliti to, možda bi bila manja šteta da sam otišla prije četiri godine, ali tko je mogao znati?! Ovo je agresivan tumor, treba to osvijestiti i raditi pretrage. A da nismo imali u Zadru tako stručan tim, tko zna što bi bilo sa mnom, dodaje Ella.

Vrlo brzo je na svom TikToku okupila, more podrške, a uz to ima divne ljude oko sebe cijelo vrijeme.

– Neizmjerno mi je značila ta podrška na TikToku, ja sam imala cijelu lavinu ljudi iza sebe! Znala bih se nekad zapitati trebam li se osjećati krivo jer ima ljudi koji prolaze isto što i ja, a nemaju toliku podršku. Tada bih se malo povukla, iz obzira prema drugima. Međutim, počeli su mi se javljati i drugi koji su bolesni. Najiskrenije, nisam imala osjećaj da imam ikakav efekt na ljude, ja se obično samo šalim, ali javili su mi se mnogi govoreći kako sam im motivacija, kazuje Ella koja je mislila da svi razmišljaju kao ona – postoji problem koji se može riješiti, no pokazalo se kako to nije ni blizu istine.

Ipak, danas priznaje kako ona tek sad shvaća da u početku nije bila uopće svjesna što se događa, kao da je mozak odbijao prihvatiti informacije. No, itekako je zahvalna cijelom timu u OB Zadar.

– Ja zahvaljujem Bogu na liječnicima u Zadru, moj kirurg je izvadio sva moguća tkiva iz ruke. Hematolozi su divni, bila sam u najboljim mogućim rukama. Trebamo više cijeniti naše liječnike, provela sam pet mjeseci u bolnici pa govorim ono što sam vidjela svojim očima. Ti ljudi rade smjene od 25 sati! Znaju nekad biti hladni, ali to je zato što su imali masu ljudi prije nas. Koliko jedan liječnik mora izmozgati dok složi terapiju samo za jednog pacijenta. Trebali bismo imati više razumijevanja, liječnika nedostaje, to je baš ozbiljan problem, ističe Ella.

Samo ljubav

Jednako je zahvalna i medicinskim sestrama koje su joj bile, kaže, poput majke. Da nije bilo njih, sve bi bilo teže, a ne samo da su je prale i presvlačile, nego su je držale kao kap vode na dlanu.

Danas je Ella dobro i najgore je prošlo, no nije bilo lako. Mučile su je stalne visoke temperature, postala je imuna na lijekove za snižavanje temperature, primala je lijek iščekujući da rana zaraste i da krene s kemoterapijom…

– Ali, liječnik je rekao da je pet do podne, da krećemo s kemoterapijom, nije više bilo vremena za čekanje. Limfom me već bio dosta iscrpio i još kemoterapija… Srušilo me do kraja. Kad sam imala taj pad krvne slike, ležala sam na krevetu, pitala sam se umirem li, zar je ovo stvarno kraj, emotivno priča Ella.

To razdoblje opisuje kao borbu između limfoma i kemoterapije, a ona je bila negdje između. Iz bolničkog kreveta maštala je o naizgled najobičnijim stvarima, kao što je primjerice piće u kvartovskom kafiću, gledala je u tri bulevarska nebodera i počela itekako cijeniti male stvari.

– A koja je to sreća bila kad sam se prvi put uspjela sama otuširati, obrijati pazuhe… Čovjek misli da je dotaknuo dno kad ima financijske probleme ili bilo koje druge probleme koji nisu povezani sa zdravljem, ali najniže dno je kad fizički ne možeš ništa, kad ne možeš podignuti ruku koliko si slab. U jednom trenutku mi je teta u krevetu do davala vodu na usta, nisam se mogla napiti, govori Ella, no ističe kako joj je ta prva kemoterapija bila jedini pad.

– Bilo je grozno, ali u isto vrijeme i dobro, spustilo me toliko nisko da sam počela u svemu uživati. Shvatila sam da je ljubav odgovor na apsolutno sve. Volimo jedni druge, poštujmo, trudimo se biti bolji svakog dana i pazimo na sebe, naglašava Ella.

Kraj kalvarije

Odradila je više od pola »putovanja«, sad će pretragama provjeriti je li u remisiji, pa na petu kemoterapiju, zatim na prikupljanje matičnih stanica, potom slijedi šesta kemoterapija pa transplantacija koštane srži.

– Sama sam sebi donor. Dakle, izvući će mi stanice koštane srži, liječiti ih, doslovno ih resetirati nakon čega ću dobiti visokodoznu kemoterapiju. Spržit će koštanu srž, pa će vratiti prethodno izvađenu koštanu srž u mene, objašnjava nam Ella.

Nakon toga, s obzirom na to da će joj pasti imunološki sustav, bit će u izolaciji šest mjeseci i vjerojatno će, na prijedlog pratitelja, pokrenuti podcast.

– Dosta mojih pratitelja želi podcast, a meni se ideja sviđa jer mi je teško zbiti sve što želim reći u tri minute. A ako mogu pomoći nekome svojom pričom, svojim karakterom, ja sam najsretnija, naglašava Ella.

Na kraju, poručuje da je, kad se dogodi nešto ovakvo, najbitnije biti »skockan« u glavi i da u svemu lošem ima nešto i dobro.

– Da se ovo nije dogodilo, ja sebe ne bih upoznala, ne ovako duboko. Sad me ništa ne može izbaciti iz takta, znam tko sam, što sam, koji je moj cilj i svrha. Isto tako, koliko god bilo teško, ništa ne traje zauvijek, evo i moja se kalvarija privodi kraju. Bit će dobro, mora biti dobro, zaključuje ova vedra i optimistična djevojka, pravi primjer ljudske snage, svemu unatoč.