Građani sve teže spajaju kraj s krajem: Mjesečne pakete pomoći prima 450 Zadrana

Uslijed inflacije i sveopćeg povećanja cijena, građani sve teže spajaju kraj s krajem, što je vidljivo i u povećanju broja korisnika socijalne samoposluge Caritasa Zadarske nadbiskupije. Kako ističe Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije i voditeljica Socijalne službe, nije lako živjeti u današnje vrijeme.

– Osjeća se porast broja korisnika u socijalnoj samoposluzi. Riječ je uglavnom o ljudima koji rade sezonski, a kada završe sezonski poslovi i naknade koje nakon toga ostvaruju, onda se ljudi postepeno javljaju ponovno u socijalnu samoposlugu, sve do ponovnog početka sezone, objašnjava Tadić.

Mjesečne pakete trenutno preuzima oko 450 domicilnih obitelji i oko 440 obitelji iz Ukrajine.

Foto: MARIJA OREŠKOVIĆ

Obitelji u podstanarstvu

– Danas obiteljima u podstanarstvu koje školuju djecu sva primanja često nisu dostatna za podmirenje svih obaveza. Svaki korisnik ili obitelj ima neku poteškoću koja ih je u datom trenutku zadesila i mi smo tu da im damo potporu i da pomognemo kako bi što prije izašli iz tog problema, kaže Tadić.

Zahvaljujući podršci lokalne zajednice, Nadbiskupije te raznih donacija i priloga građana, u socijalnoj samoposluzi uvijek imaju osnovne namirnice, poput ulja, brašna, riže i šećera, a košaricu od 2016. godine »pojačavaju« koristeći sredstva iz Europskog socijalnog fonda.

– Do kolovoza smo provodili projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda, pa su paketi bili kompletirani i bilo je unutra i povrća i voća i drugih stvari, ali otkako je projekt završio, paketi su malo siromašniji, ali uključuju i dalje sve osnovne namirnice. Pratimo pozive i javljamo se na natječaje jer znamo koliko to znači za ljude u potrebi. Do kraja prosinca traje nam drugi projekt financiran iz istog fonda, no on se odnosi samo na higijenske potrepštine, tumači Tadić.

Osim toga, značajan dio donacija u socijalnu samoposlugu stiže i iz velikih trgovačkih centara, od kojih preuzimaju potpuno ispravnu hranu koja je pred istekom roka trajanja, kao i artikle s oštećenom ambalažom.

Dok je u socijalnoj samoposluzi vidljiv porast broja korisnika, broj korisnika Caritasovih pučkih kuhinja u Zadru i Benkovcu već je godinama na istoj razini – u Zadru se kreće oko 300, a u Benkovcu 100-tinjak korisnika dnevno.

Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije, Foto: Arhiva ZL

Stari, nemoćni i sami

– U Pučku kuhinju dolaze standardni korisnici koji imaju teža oboljenja i jednostavno ne mogu zbog zdravlja i životne dobi pripremati obrok. Uglavnom su to samačke obitelji, govori Tadić.

Rad benkovačke Pučke kuhinje, kako tumači Tadić, mnogo je zahtjevniji nego u Zadru, jer je riječ o velikom području. Korisnici su uglavnom stari i nemoćni ljudi, koji žive sami u okolnim mjestima.

– U Benkovcu sve obroke, njih 100-tinjak dnevno, uz potporu Crvenog križa Benkovac i Centra za pomoć i njegu Sv. Ante Benkovac, odvozimo do domova korisnika. Samo jedan korisnik sam dolazi u kuhinju po obrok, kazuje Tadić.

– U Zadru na dnevnoj bazi kuhamo 300 obroka. To su uglavnom obroci za umirovljenike s malim mirovinama i bez obiteljske podrške, te za teže bolesne osobe i stare i nemoćne. Znamo da mjesta u domovima nema, da svatko želi ostati što duže u svom domu i da su mirovine niske i ne mogu podmiriti sve obaveze. Umirovljenici samci koji nemaju obiteljsku podršku naši su prioriteti i takvi su i korisnici u kuhinji. Od 300 obroka, oko 120 razvozimo po kućama, i to isključivo na području grada. Bilo bi dobro kad bismo mogli izaći i dalje, ali zasad smo u ovim okvirima, kaže Tadić.

Osim Pučke kuhinje i socijalne samoposluge, zadarski Caritas upravlja i Prenoćište za beskućnike »Sv. Vinko Paulski«.

Beskućnici

– U Prenoćištu imamo popunjene kapacitete, to je konstantna brojka od 10 do 12 korisnika. Kako je sad krenulo loše vrijeme, od dana Svih svetih prenoćište je otvoreno od 14 sati do osam sati ujutro, tako da naši korisnici mogu doći i izbjeći boravak na hladnoći i kiši, kazuje Tadić.

S obzirom na to da se svi Caritasovi objekti u Zadru nalaze na području namijenjenom za gradnju kampusa, Tadić potvrđuje da se već polako planira selidba.

– O seljenju već razmišljamo i planiramo, sve će se raditi u hodu i korisnici neće trpjeti niti u jednom momentu. Napravit će se sve da bude kako treba. I jedna i druga strana je razumna, svi znaju da radimo jednu vrijednu stvar i nitko na nas ne vrši pritisak da bi se morali iseliti, ali to nam je svakako u planu. Želimo da novi prostori budu daleko bolji i da sve bude na jednom boljem nivou. Radujemo se selidbi, ali moramo se zadovoljiti onim što sada imamo, zaključuje Tadić.