Evo što Zadrani misle o obilježavanju državnog praznika 22. lipnja

Dan antifašističke borbe, iako službeni državni praznik, dan je koji bi, izgleda, neki Zadrani najradije zaboravili. Među Zadranima još uvijek postoje mišljenja kako je 22. lipnja jugoslavenski blagdan, koji nema što raditi u kalendaru državnih praznika RH, koja pak od 2002. godine obilježava 22. lipnja kao blagdan – Dan antifašističke borbe.

Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe.

Za vrijeme II. svjetskog rata na području Hrvatske pod kontrolom antifašističkog pokreta ZAVNOH je obavljalo vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske. Tako je i tijekom narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj očuvan povijesni kontinuitet hrvatskog državnog suvereniteta.

Zadrane, koji su htjeli govoriti, pitali smo za mišljenje o ovom blagdanu i njegovom obilježavanju.

Dok nam je gospodin Krešimir kratko potvrdio da zna kako se obilježava Dan antifašističke borbe, prodavačica na zadarskoj pijaci nam je kazala da je Dan antifašističke borbe pomalo zaboravljen praznik, za koji mnogi mladi niti ne znaju da postoji.

– Svako razdoblje u povijesti ima svoje heroje i svoje praznike, pa tako imamo i ovaj kojim se obilježava učešće antifašista u borbi protiv fašizma, dodala je prodavačica, a gospodin Krešimir nam je kazao kako je i danas narod na korak do ustanka, jer živimo u nepravednom društvu punom podjela.

Barba Joso iz Briševa kazao nam je kako je njegov otac poginuo boreći se protiv nacističke Njemačke kod Muškovaca kod Obrovca.

– U selu je godinama, sve do Domovinskog rata stajao spomenik 22 poginula sumještana koji su se borili protiv fašista. Spomenik je u ratu uništen i od tada nije obnovljen. Ne razumijem zašto se partizane i antifašiste smatra protivnicima slobodne Hrvatske, a isto sam pitao i načelnika općine, koji još uvijek nije ništa poduzeo kako bi se spomenik obnovio, kazao je Joso, dodavši kako je jako razočaran takvim ponašanjem.

– Polako počinjem gubiti poštovanje za takvu politiku i razmišljanje. Moj je otac poginuo časno se boreći protiv okupatora, poručio je Joso, dodavši kako se ne srami svog oca i njegovog antifašizma.

– Ako nekome već smeta petokraka, mogli su je ukloniti sa spomenika, a ostaviti imena poginulih, zaključio je gospodin Joso, dodavši kako ne zna kome bi se više obratio kako bi se pokrenulo obnovljenje spomenika.