EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Stipe Zrilić: Ne bih o poštenju ljudi iz HDZ-a koji su mi 2017. uskratili podršku za novi mandat!

Drugi najdugovječniji župan Zadarske županije, koji je na toj dužnosti proveo nepunih devet i pol godina, 66-godišnji Stipe Zrilić, s krajem 2024. otišao je u mirovinu. Baš je u Županiji proveo najdulji dio svoje karijere, bio je i jedan od prvih istaknutijih dužnosnika koji na tijelima svoje političke stranke nije dobio podršku za novi mandat, tada zadarskog župana, a pod kontroverznim okolnostima je početkom 2000-tih dobio otkaz u Ministarstvu unutarnjih poslova u kojem je proveo gotovo desetljeće.

Govoreći o svojim godinama na dužnosti župana, od siječnja 2008. do lipnja 2017., Stipe Zrilić kaže kako je prilično zadovoljan svojim mandatom.

Pripremali projekte

– U vrijeme kad je mene dopalo biti županom pogodila nas je svjetska ekonomska kriza koja je došla i kod nas, pogodila je i privatni i javni sektor u smislu mogućnosti investiranja u onaj sustav koji županija održava. Najznačajniji dijelovi tog sustava su školstvo, zdravstvo, ceste i luke.

Bile su smanjene mogućnosti financiranja. Nekako smo se i u tom vremenu snašli, doduše pale su tada i cijene izvođenja građevinskih radova pa smo tim padom cijena izvođenja radova kompenzirali manjak sredstava. Sve u svemu, zadovoljan sam, dovršili smo europske kredite koji su išli preko europske banke CEB, prvenstveno u školstvu i zdravstvu.

Neke projekte smo odradili, ali nije ih bilo toliko kao kad smo ušli u EU i kad imamo sredstva iz NPOO-a. U to vrijeme pripreme ulaska u EU, Hrvatskoj su na raspolaganju bila mala sredstva, koja su bila naša planska priprema za ulazak u EU.

I Zadarska županija povukla je tada određena sredstva i to za manje projekte. Također smo pripremali projekte za razdoblje kad će biti više novca na raspolaganju, pa da ih se može naknadno kandidirati.

Kasnije su se ti projekti realizirali, primjerice Centar za kreativne industrije, podsjeća Zrilić koji se osvrnuo i na hrvatski dvostupanjski model regionalne i lokalne samouprave.

– Možda smo previše rascjepkani brojem općina, imamo ih previše. Vrijeme je pokazalo koje su općine uspješne, a koje nisu.

Općine imaju značajnu ulogu, ali nisu financijski kapacitirane ispuniti svoju ulogu. Sustav je funkcionalno decentraliziran, ali nije i financijski, za sve ono što treba raditi u sustavu za koji je zadužena Županija, uvijek se moraju tražiti sredstva od države.

U tom bi smislu trebalo raditi pomake da do izražaja dođu i određene sposobnosti, mogućnosti županijske zajednice. Županija ima političku ulogu, može prezentirati svoje planove i projekte razvoja svoje regije pred državnim političkim tijelima, pojašnjava ovaj dugogodišnji regionalni dužnosnik.

Stipe Zrilić muški je svojedobno podnio vrlo neugodnu poruku koju su mu dali njegove stranačke kolege iz Županijskog odbora HDZ-a početkom veljače 2017. kada su tajnim glasovanjem odlučili da Zrilić, koji je bio aktualni župan i istaknuo je kandidaturu za još jedan mandat, nije dobio podršku, već su se odlučili za sadašnjeg župana Božidara Longina.

Ni tada ni danas ne želi ići protiv ovdašnjih HDZ-ovaca koji su mu okrenuli leđa.

Žuža ga podučavao modernom slikarstvu

Stipe Zrilić nedavno je proslavio 25 godina umjetničkog rada, imao je više samostalnih i skupnih izložbi slika.

– Još kao zamjenik župana sudjelovao sam na mnogim izložbama, otvarajući ih. Kontaktirao sam s ljudima koji su organizirali te izložbe i pokazao im svoje slikarske radove. Oni su me ohrabrili, prvenstveno mislim na Marija Tomasa i na Borisa Žužu, nas trojica smo imali nedavno zajedničku izložbu.

Oni su me kasnije i podučili slikarstvu. Od davnijih radova je nastala jedna moja izložba, kasnije sam počeo raditi još intenzivnije, a sad slikam najintenzivnije. Prilikom odlaska u mirovinu sam podijelio oko 70 svojih slika, otkriva Zrilić koji je rekao kako danas rijetki žive od slikarstva.

– Nije se time baš jeftino baviti, osobito organizirati izložbe. U organizaciji izložbe, osim prostora koji mi se ustupi, sve drugo je moj trošak, posebice materijali i okviri koji nisu jeftini. U zadnje vrijeme bavim se apstraktnim slikarstvom, a gledajući Tomasa, okrenuo sam se korištenju pastelnih boja.

Žuža me kasnije podučavao, otvorio mi je određenu priču priču o modernom slikarstvu, o tome što su apstrakcije koje ne prikazuju ništa. Zadnja izložba na kojoj sam izlagao ima naziv Slikovne refleksije. Apstrakciju se gleda kao kompoziciju, sklad linija, boja i oblika, a ne kao nešto predmetno. Iz ranije faze imam i realističnih slika, kaže ovaj umjetnik.

Odradio svoje

– Ne bih oko imena ili karakteru i poštenju nekih ljudi koji mi nisu na sjednici Županijskog odbora HDZ-a 2017. dali podršku za još jedan mandat župana, ne bih o nekim relacijama. Neke stvari se, dakako, događaju, bolje je da stvari, kada se donese ovakva odluka, idu u nekom miru i redu.

Bio sam dugo godina na dužnosničkim mjestima, neka na njih idu neki drugi. Ne bih puno o tome. Svaki čovjek mora živjeti, ali nitko ne mora biti ni gradonačelnik ni župan.

Svoje sam odradio na mjestu župana, pojašnjava Zrilić kojeg smo pitali i bi li da je na mjestu župana Božidara Longina, kada je Sud donio odluku o pravomoćnoj USKOK-ovoj optužnici, podnio ostavku ili bi ostao na dužnosti do izricanja pravomoćne presude.

– Ja se ne bih našao u toj situaciji, ne bih sebi nikada dozvolio da se nađem u takvoj situaciji. Ne želim pričati o drugima, ističe ovaj poznati HDZ-ovac koji je ostao jednako zakopčan i po pitanju svojeg ili svojih HDZ-ovih kandidata za zadarskog župana.

– Uvijek ima dobrih ljudi, dobrih kandidata za župana, dobrog kadra ako se hoće gledati širina ljudskog potencijala. U svom sam životu radio na puno mjesta i uvijek se spominjalo kako nema dovoljno dobrih ljudi.

Međutim, uvijek se nađe dovoljno dobrih i kvalitetnih ljudi. Neka se samo prolista kadrovska lista županije ili grada, pa i šire za kandidata za zadarskog župana. No, ne bih spominjao nijedno ime, kaže Zrilić.

Prije nego je 2002. godine izabran za pročelnika za samoupravu i upravu Zadarske županije, Zrilić je dugo radio u MUP-u gdje mu je nešto prije toga uručen otkaz. Radi se o čudnoj, pomalo zaboravljenoj priči o više otkaza zadarskim kadrovima u Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), koja je bila prethodnica današnje Sigurnosno obavještajne agencije (SOA).

SZUP je tada djelovao u okviru Ministarstva unutarnjih poslova. U to vrijeme Tužiteljstvo Haškog suda za ratne zločine intenzivno je radilo na optužnicama za najistaknutije ratne političke vođe i glavne vojne zapovjednike, dok su nacionalnim pravosuđima prepuštali kazneno gonjenje osumnjičenih za ratne zločine na nižim razinama.

Za više ratnih zločina pripadnika HVO-a u Srednjoj Bosni nad Bošnjacima, pa tako i za zločin u Ahmićima, već je nepravomoćno na 45 godina zatvora bio osuđen jedan od zapovjednika HVO-a Tihomir Blaškić.

Hrvatsko pravosuđe je trebalo procesuirati pripadnike HVO-a koji su bili neposredni izvršitelji zločina u Ahmićima, a spominjalo se kako se četvorica tih pripadnika nalaze na zadarskom području te da ih skrivaju pripadnici SZUP-a. To je bilo javno opravdanje da se tim pripadnicima SZUP-a uruči otkaz.

Namještaljka 2000-tih

– Bio sam načelnik SZUP-e za Zadarsku županiju do 1999. godine, kada sam prešao u Ured za nacionalnu sigurnost u Zagreb, a na mjestu načelnika zadarskog SZUP-a me naslijedio Joso Nekić. Te 2000. godine su neki ljudi koji su došli na vlast mislili da se povijest vratila nazad i da sve ono što se dogodilo od 1900. do 2000. treba vratiti ili poništiti.

U tom kontekstu se dogodio i slučaj s tim ljudima koji su bili osumnjičeni za ratni zločin u Ahmićima. Preko nas pripadnika SZUP-a su se lomila koplja da bi se dokazala dvostruka linija zapovijedanja HVO-a u Srednjoj Bosni 1993. godine u vrijeme kad se dogodio zločin u Ahmićima.

Ja s tim nemam nikakve veze, to je teška namještaljka, podvala nekih ljudi, znaju oni koji su i neka im to služi na čast. Određeni ljudi iz BiH su živjeli na našem području, slučajno su se našli tu, kazano je da ih SZUP štiti, no nije ih SZUP štitio ni krio. Ovi ljudi iz BiH se uopće nisu krili.

To su bile veće igre. Preko SZUP-a su htjeli dokazati da je tada već pokojni predsjednik Tuđman u BiH imao dvostruku zapovjednu liniju, a ta druga zapovjedna linija da je naredila da se izvrše zločini i da je izazvala sukob s Muslimanima – Bošnjacima.

Mi smo kao mali ljudi upali u to ni krivi ni dužni. U SZUP-u je tada, 2000-tih napravljena čistka pri kojoj je rečeno kako neki od nas mogu ostati u toj službi, a drugi ne mogu.

Ni s pripadnicima njemačke obavještajne službe nakon poraza u Drugom svjetskom ratu se nije napravilo kao što se napravilo s hrvatskim obavještajnim službama početkom 2000-tih, ni do danas se nisu od toga oporavile, poručuje Zrilić.

Pjesme piše od studentskih dana

– Još sam kao student pisao pjesme, imam ih u bilježnici. Naknadno sam neke od tih pjesama prepravljao te sam stvarao nove pjesme. Onda sam u jednoj fazi, budući da sam kući imao jednu knjigu Vladimira Devidea, počeo pisao haiku poeziju.

Haiku je zbog forme koju mora ispuniti dosta složen jer se u maloj formi mora nešto reći, a da je smisleno.

Počeo sam tada stvarati haiku pjesme i objavio njihovu prvu zbirku, kaže ovaj Zadranin i dodaje kako je prije toga s Tomislavom Marijanom Bilosnićem sudjelovao u organiziranju haiku susreta vezanih za haiku pjesnika koji je do Domovinskog rata živio u Zadru, Rene Matoušeka.

On se vratio u svoj Vukovar uoči rata i nažalost tamo nastradao.

– Na tim susretima su izlazile moje prve haiku pjesme. Napravio sam dvije zbirke haikua, sad imam i treću knjigu, a u pripremi mi je još knjiga.

Haiku uvijek opisuje točke koje vidimo oko sebe, trebale bi kazivati i koje je godišnje doba. Ostale, klasične pjesme imaju socijalno religiozne teme, a za neke mi kažu i kako su filozofske, otkriva Zrilić.