Bili smo na zadarskoj ribarnici: 'Ovaj tjedan je jako loš, kao da nisu blagdani...'

Foto: Mislav Klanac

Kako se bliži Badnjak, tako se sve više razmišlja o blagdanskom stolu. Ukućani raspravljaju o bakalaru na bijelo, o bakalaru s krumpirima, brancinu na gradele ili pak rižotu sa sipom ili lignjama. Brojni su recepti i jela koji se nađu na stolu, a pravilo je samo jedno. Mora biti riba.

Zaputili smo se na zadarsku ribarnicu da provjerimo kakva je ponuda, što se sprema i koliko će građani izdvojiti novca za Badanjak. Ono što se najviše traži za Badnjak, što je dio jelovnika u mnogim kućanstvima u ovo vrijeme, je bakalar. Bakalar na zadarskoj ribarnici može se naći u trgovini Di Maris, gdje su različita pakiranja, ovisno o veličini i težini, pa za bakalar od 200 do 400 grama treba izdvojiti 43,90 eura, za onaj malo veći od 400 do 600 grama, treba platiti 48,90 eura i za onaj najteži, vakumirani bakalar od 600 do 800 grama treba izdvojiti 54,90 eura. U istoj trgovini može se naći suhi bakalar, koji je već močen i očišćen, a kojeg samo treba skuhati. On stoji 39,90 eura.

Ribe ima na pretek

Sandra Miočić, jedna od prodavačica na ribarnici pokazala nam je svoju ponudu.

– Najviše se kupuje brancin, orada, lignja, sipa i hobotnica. Ovaj tjedan je jako loš što se tiče prodaje, kao da nisu blagdani, ali nadamo se da će u petak i subotu biti dobro jer naši ljudi za te dane ne žale, pun stol mora biti. Lipo je vrime, bit će svega lipog friškog, dolaze friški brancini i orade. Ali ima svega, za svih. Na primjer, srdela je 4 eura, trlja velika 11 eura, a mala 6 eura. Imamo velike mole od 10 eura, i od parangala mole koji su 12 eura. Cijene su nešto više nego prošle godine, kao i sve uostalom, nakon promjene na eure, a mi se trudimo držati razumne cijene. Iako, koliko god ima ljudi koji nemaju, toliko ima i onih koji imaju, pa dobra riba ne ostaje, kaže Miočić.

Mićo, jedan od prodavača na ribarnici, kazao nam je kako na ribarnici ima ribe, ali nema kupaca.

– Ponuda je dobra, ribe ima na pretek. Dakle, imamo kovače, arbune, škarpine, trlje kamenjarke, lignje, sipe, svega ima, ali ljudi kupuju najviše manule od 3 do 4 eura. Ovu ribu od 30 eura niko ni ne gleda, ali manula ide. Prije bi mi bilo malo 2 tone ribe, a danas nemam 50 kilograma i strah me da će ostati. Vidite, devet je sati gužve nema, nije kao prije kad par dana prije Badnjaka nisi ni mogao ući koliko bi bilo kupaca, prisjeća se Mićo.

On, ali i ostali prodavači komentirali su kako je glavni razlog slabije potražnje i prodaje, osim povećanja cijena, stvar promjene prehrambenih navika, osobito među mlađom generacijom.

Foto: Mislav Klanac

Glovo vozi ručak

– Prominila se kultura prehrane, znam neke ljude kojima djeca nisu nikad ribu ni probala. Nove generacije donose nove kulture. Mnogi ljudi ni nemaju vremena jer su cijeli dan na poslu, a Glovo vozi ručak. Danas će ljudi otići u kafić, platiti bocu viskija i pojesti pijat bakalara u kafiću, jer kao bakalar je skup. Ali od tog bakalara može jesti 15 ljudi. Nekada su se uz bakalar najviše kupovale hobotnice, sipe i lignje. Ljudi su čak znali i slati prijateljima u Zagreb, u druge gradove. Ali danas se rijetko takvo nešto dogodi. Sve je skupo, evo, žena je uzela dva kilograma liganja i par trlja kamenjarki i eto skoro 100 eura, meni neugodno reći. Iako, neki imaju novca, pogledajte sve te stanove i aute. Sve u svemu, mijenja se kultura prehrane jer ljudi sve manje jedu ribu, a tu je i manjak vremena, ističe Mićo.

Dok smo šetali i razgovarali s kupcima, Mićo nam je doviknuo kako baš pakira ribu kupcu koji ju vozi do Novog Sada, baš kao nekad, a koji nam je kazao kako mu je najvažnije da kupi frišku ribu, kako cijenu ne gleda.

Jedan od kupaca nam je rekao kako je u njegovoj obitelji običaj kuhanja bakalara za ručak, baš kao i mnogima s kojima smo razgovarali.

– Kod nas je običaj za Badnjak kuhati bakalar za ručak, a lignje i sipe za večeru, kazao je Ivica, dok je gospođa Milena s otoka Raba istaknula kako kod njih nema bakalara, samo domaće friške ribe.

– Mi znamo napraviti škampe na buzaru, hobotnicu na salatu ili pod peku za ručak, a za večeru se sprema pohani oslić. Kod nas se ne konzumira bakalar, ne volimo ga, više volimo našu domaću ribu spremiti, kaže Milena.