ANALIZA SUČELJAVANJA Tko zida kuću stokatnicu, a tko obećava besplatni ručak

Trla baba lan da joj prođe dan. Tom bi se uzrečicom najbolje moglo opisati sučeljavanje kandidata za zadarskog gradonačelnika na lokalnoj televiziji Diadora. Dobro, nismo očekivali bogzna kakvu konstruktivnu raspravu, ali sumnjamo da je itko očekivao ovakve struje svijesti.

Uglavnom, odazvalo se svih sedmero kandidata; Robert Modrić (nezavisni), dr. Damir Biloglav (DOMiNO), Šime Erlić (HDZ), dr. Ivica Žuvela (nezavisni), Daniel Radeta (SDP), Lucian Perić (Fokus) te Mladen Ninčević (nezavisni).

Modrić je kao i obično imao pomalo burne reakcije, dijeleći razmišljanja o našem, kako kaže, destruktivnom mentalitetu u gotovo svakom odgovoru. Koliko znam, to nije u djelokrugu gradonačelnika.

No, možda griješim i možda svi zapravo trebamo duhovnog vođu koji uporno ponavlja kako iza njega ne stoji novac, kako je sve jednostavno, kako poznaje strane investitore koji imaju milijarde i koji bi zbog njega došli u Zadar…

Strani radnici

A u Modrićevoj viziji pjesma dobrog starog Magazina išla bi: zidam kuću stokatnicu, nadogradio bi on i OŠ Šimuna Kožičića Benje, a pretjeranu izgradnju riješio višim zgradama da ušparamo kvadrate. Vizura grada bogate povijesti i pitanje estetike je sporedno.

I još, kada govorimo o znaju, primjera radi, pitanje o održivosti turizma je “prepustio drugima jer ne zna dovoljno”. U jednu bi ruku to i bilo iskreno, fer i korektno, ali da nije riječ o sasvim jednostavnom pitanju koje je ipak ključno za budućnost grada i koje je odavno glavna tema ove gospodarske grane.

Ipak, nije propustio spomenuti strane radnike koji će raditi za malo novca i kako će svi Hrvati iseliti. To je njegov ključni adut, iako se na lokalnoj razini na to može utjecati malo ili nimalo.

Nadalje, dr. Damir Biloglav zaslužio je, iako ovo nije bila modna pista, čistu peticu za košulju s motivima glagoljice. Prigodno i simpatično, no osim toga, ničim se nije istaknuo. Bio je jedan od onih koji govore o stanju, bez konkretnih koraka i rješenja.

Nema besplatnog ručka

Isto tako, kao i Radeta, zauzeo je stav da je za sve negativno odgovaran HDZ, kao da nije četiri godine sjedio u Vijeću i imao priliku predlagati. Dr. Biloglav zauzeo se za pitanje gradskih stanova i pokazivao skeptičnost prema Centru za mlade. Ostalo ne pamtim.

A i valja spomenuti kako se dr. Biloglav u sučeljavanju zalagao za kongresni turizam kao način produljenja sezone, što stoji, no u isto vrijeme nije za gradnju hotela. Zar ovo dvoje nije itekako povezano?

No, ruku na srce, kad je riječ o sučeljavanju, mora mu se priznati realnost. Upozorio je protukandidate kako nema “besplatnog ručka” i da će građani sve to što su nabrajali kao besplatno, na ovaj ili onaj način, na kraju platiti. Nije ponudio brda i doline, no nažalost ni konkretna rješenja.

Konkretnija rješenja jest ponudio Erlić, velik dio tema uvrstili su u program što je on i prezentirao, od besplatnih vrtića do studije o turizmu. Međutim, Radeta i dr. Biloglav kontinuirano su mu replicirali, no ne zbog odgovora, nego zbog njegove stranke i pitanja zašto to već nije napravljeno.

Nitko bez grijeha

Činjenica jest da je Erlić predsjednik zadarskog GO-a HDZ-a, ali je činjenica, što je i sam tek na kraju rekao, da je zadnje godine proveo u Ministarstvu ostvarujući uspjehe. Sada je ovdje kao kandidat, a okupljeni su mu na sučeljavanje htjeli prišiti sve grijehe stranke ikad.

Činilo se da će ga u nekom trenutku okriviti i za Sanaderove satove, a on je cijelo vrijeme bio pomalo plah ili, recimo to tako, pretjerano fin i politički korektan. Naravno, nije Erlićeva stranka bez grijeha, daleko od toga, no ni u redovima SDP-a nisu bezgrešni, a sigurno ni u DOMiNO-u.

Idemo dalje. Dr. Ivica Žuvela imao je zanimljiva razmišljanja o primjerice turizmu, iako mu je Radeta dobacio kako liječnici to baš i ne razumiju, no kazao je kako smatra da se politika ne bi trebala baviti malim obrtima zbog puste papirologije.

Tvrdi da treba podržati mlade putem poduzetničkih inkubatora, ali više od toga ne. Prilično sam sigurna da bi, kada bi provjerio iskustva iz prve ruke, od mladih poduzetnika, promijenio mišljenje i shvatio kako je za uspjeh i “probijanje” ipak potreban puno jači vjetar u leđa, a da načina zasigurno ima.

Stručnjaci i sadržaji

Radeta je opet pričao više o Erliću i HDZ-u nego o svom programu, ali je ipak pokazao socijalnu osjetljivost kada je primjerice riječ o stanogradnji i pomoći Grada po tom pitanju. Kada je kazao kako bi okupio sposobne ljude, Ninčević mu je odgovorio da gradonačelnik treba biti lider.

Međutim, Radeta se oslanja na suradnju pa bi tako osnovao Ured za sadržaje s ciljem produljenja sezone. Pored ovoliko kreativnih i agilnih ljudi i udruga u gradu, takav ured zvuči kao poligon za, ne mogu pronaći bolju riječ, poligon za uhljebljivanje.

Možemo imati sadržaje cijele godine, i to na visokom nivou, samo (a to nije sitnica) treba osigurati sredstva i infrastrukturu i najvažnije – udružiti i umjetničke i zabavne i sportske udruge i OPG-ove kojih zasigurno ne manjka.

Najmlađi kandidat, Lucian Perić Zadar vidi, najjednostavnije rečeno, kao Samobor na moru. Na velik broj pitanja odgovorio je povlačivši usporedbu s tim gradom, poznatim široj javnosti samo po ukusnim kremšnitama, pa i na upit o vrtićima odgovara s plaćanjem baka-servisa.

Ne vidim u tome nikakvu sigurnost jer to nije mogućnost koju imaju svi, a i teško je da bi naše dalmatinske bake pristajale na takvu trampu. Možda nam ipak mentalitet nije isti kao u drugim dijelovima Lijepe Naše. Samo možda.

Detekcija stanja

U svakom slučaju, kada ne bi govorio o Samoboru, Perić je imao i zaista dobrih prijedloga, kao što je primjerice povećavanje broja kružnih tokova radi rasterećenja prometa i razvoj IT industrije koja je svakako budućnost i prilika za brojne obrazovane Zadrane, a i čitavu društvenu zajednicu.

Na kraju, Ninčević je ukazivao na nedostatak infrastrukture za veće investicije i isticao kako je lider kojem preostaje samo da okupi ljude koji će provesti njegove ideje.

Kada je riječ o malim lokalnim poduzetnicima, spomenuo je bitnu stavku, a to je da se može odrediti koliko čega, npr. ugostiteljskih objekata, može biti na kojem mjestu.

Ako je riječ o gradskim prostorima, stvar je prilično jednostavna, u natječaju se odredi namjena i riješi se problem niza pizzerija ili suvenirnica. Takvo što odavno prakticirala, primjera radi, Pula. Ali, ako je riječ o privatnim prostorima, stvari su kudikamo teže.

Sve u svemu, naši su kandidati mahom “detektirali” stanje, nabrojali što treba, ali se nisu previše zamarali načinom provedbe ili pak financiranja. Ili za to nisu imali dovoljno vremena?