“ČESTIT” I BLAGOSLOVLJEN VAM “KEVIN”

TREĆI PROGRAM HRVATSKE TELEVIZIJE – NAJLJEPŠI BLAGDANSKI POKLON
Prošle sam godine nekoliko puta napominjao koliko je kvalitetan taj treći program, ali ove su me blagdane uistinu oduševili. Nije toliko stvar u dobrim filmovima koliko u fantastičnoj ideji da se između svakog filma emitira po jedna epizoda crtanog filma za odrasle “Gustav”. Neko se nakon više od dvadeset godina konačno sjetio da je ovaj mađarski crtić nekada bio vrlo popularan kod intelektualnijeg sloga gledateljstva i da bi ga bilo dobro reprizirati. A jako smo ga voljeli, jer je bio skroz blesav. Osobito je smiješno bilo pročitati naslov npr. “Gusztav feltekeny”, a što je na tom, nama nepoznatom, susjednom jeziku značilo “Gustav je ljubomoran i gradi vikendicu na jezeru”. Bogat jezik, nema što. A na kraju je obavezno išlo ono “Vege”. Nije trebalo biti puno pametan i poliglotski nadaren da bi shvatili da je ta riječ označavala kraj ili svršetak, kako vam drago. Sve u svemu, veliki korak za HRT, a još veći za gledatelje s dobrim ukusom.
JOŠ JEDAN BISER
 Što se događa kada se 1963. godine udruže Carlo Ponti, njegova supruga Sophia Loren, te Vittorio de Sica i Marcello Mastroianni (njih dvojica nisu bili supružnici)? Što se događa? Snimi se fantastičan film, tj. “Jučer, danas, sutra”. Ne treba ni napominjati da je ovaj omnibus emitirala HRT, doduše, ne na trećem nego na prvom programu, a važno je da su ga stavili u normalnom terminu u predvečerje, a ne po ružnom običaju, tamo negdje pred zoru. U svakom slučaju, još jedno ugodno iznenađenje Hrvatske televizije, na kojoj, za razliku od komercijalnih televizija, izgleda još ima ljudi koji shvaćaju da u ovoj napaćenoj zemlji ipak ima gledatelja sa nešto kulture i inteligencije koji vole pogledati i nešto normalno.
VELIKA GOŠĆA – I GLASOM I STASOM
 Moram priznati da volim ovakve emisije poput “Daminog gambita” u kojima gostuju zanimljive osobe. Gledao sam doduše samo onu epizodu u kojoj je gostovala Jadranka Stojaković (svaka čast Gojanici što se sjetila ove velike, zaboravljene umjetnice), a ova božićna je bila posebno dobra zbog posebne gošće, a Radojka Šverko to i jest. Čuli smo zanimljivih stvari o njoj i njenoj karijeri, a najbolje je bilo kada je na kraju i zapjevala. Cijela ta priča je u isto vrijeme i vrlo uznemirujuća i znakovita, jer nam još jednom skreće pažnju na to da se u današnje vrijeme artistički talent slabo cijeni, a da je važno u kojem je butiku “umjetnica” kupila cipele za vjenčanje s nekim “poduzetnikom”.
SAME OLD STORY
 Prije nekoliko tjedana otvorio sam internu kladionicu gdje ste se mogli kladiti hoće li ove godine na programu opet (po milionti put) biti serijal “Sam u kući”. Nudio sam sljedeće: Ja ulažem svu svoju ušteđevinu, dvorac na otoku, ogroman luksuzni stan u centru grada, hacijendu na selu, svoj cd (na kojem ja pjevam) i cijeli vozni park, u zamjenu za jednu jedinu večeru u restoranu, ako ove godine taj film izostane. I naravno… Nitko nije htio prihvatiti ovako suludu ponudu. Razlog je jednostavan. “Sam u kući” jednostavno MORA biti na programu svakog Božića! Mora i gotovo! Božić bez ponoćke, okićenog bora, jaslica, Djeda Mraza i ostalog može biti, ali bez vrištećeg Kevina NE MOŽE!!! Čekam dan kada će se pokrenuti inicijativa da se umjesto malog Isusa u jaslice stavlja mali Kevin, da umjesto djeda Mraza poklone djeci donosi “Djed Kevin”, a bilo bi zgodno da onu božićnu čestitku iz Vatikana više ne govori sveti otac Papa, nego sveti Kevin. On je već postao pravo božanstvo… Bar za urednike s televizije.
P.S. A sada vam moram nešto priznati. Ovaj kraj današnje kolumne, o serijalu “Sam u kući”, je u stvari napisan za prošlogodišnju blagdansku kolumnu, što znači da je ove godine opet u dlaku ista priča. To je samo još jedan prilog u korist moje inicijative da se raspiše referendum, da se potroši još pedesetak milijuna kuna (kada se već troši na razne bedastoće) i da građani masovno izađu na birališta i konačno za svagda ukinu antipatičnog Kevina.