U ovo vrime od 20. lipnja do početka srpnja nekada je u Škabrnji bila prava "ludnica". Berbu maraške pratio je neviđeni šušur, užurbanost.. A danas – ništa od toga. Ono što se još „koprca“ to su zadnji izdisaji. Kako je krenulo za dvi, tri godine marašku ćemo moći još vidjeti samo na dalekovidnici, u dokumentarcima, kaže Marko Ivković iz Škabrnje. Nekada je bio direktor tamošnje PZ Škabrnja koja je sada u stečaju, a još je jedan od rijetkih koji uzgaja maraške.
– Ode oko mene nije bilo kuće koja nije imala nasade, a sada samo ja imam 100-tinjak stabala. Ostalo mi, onako više da je imam, ža mi je maraške, govori Marko s primjetnom dozom tuge u glasu.
Neisplativa otkupna cijena
Osim njega u mjestu, ima još nekoliko proizvođača, ali ni oni neće zadugo. Ljudi odustaju, krče… Ostave po 10 do 50-ak stabala za sebe, nešto prodaju što ručno uberu. Imati veće nasade se ne isplati, tvrdi Marko. Otkupna cijena ispod 4 kune nije isplativa, a sada više nema ni otkupa. Otkad je Maraska prestala otkupljivati počeli su problemi. Probali smo sa Austrijancima, pa Slavoncima, ali nije išlo, govori Marko.
Sve je naglo krenulo nizbrdo prije pet godina kad je otkupna cijena pala na 3,80 kuna. Danas je i manja, a nema ni otkupa. Protiv višnje maraške urotio se i cijeli niz drugih, nepovoljnih okolnosti. Poznato je da ručna berba nosi gotovo 2/3 troškova, a da bi se prešlo na strojnu berbu nužan je i odgovarajući uzgojni oblik.
– Stroj ne možeš puno prilagoditi stablu, ali stablo stroju možeš. Samo naši ljudi nisu bili spremni prihvatiti novosti, kaže Marko i podsjeća da je on osobno za zadrugu prvi stroj za berbu nabavio prije 10 godina.
Umjesto vaze, na koji su naši ljudi navikli, trebalo je prijeći na uzgojni oblik vretena. To je gušći uzgojni sklop pa bi na jedan hektar stalo i 500 stabala. Time bi se povećao prirod po hektaru, a strojna berba bi bila jednostavnija, pojašnjava Marko.
Za male količnine maraške još se nađu kupci, svatko ima nekog svog pa i on. – Kod mene dolaze ljudi čak iz Župe Dubrovačke. Uglavnom ugostitelji. Njih dvojica su se najavila da će doći po 300 kila, sami odvesti i, kako rekoše, platit će i marendu, otkriva Ivković dodajući da ljudi od Imotskog, Sinja, Makarske i sve do krajnjeg hrvatskog juga više cijene kakvoću ravnokotarske maraške nego mi sami. Upravo od naše maraške prave likere i sokove zato što je dokazano da ima najviše suhe tvari, te najbolji omjer sladora i kiselina. Plod maraške iz našeg kraja odlikuje se i većom koncentracijom antioksidansa antocijana i melatonina, nego što ih ima u drugim sortama višnje. Zato je dobra i za sprečavanje krvožilnih bolesti i dijabetesa.
Kažem, veli Marko, male količine ručno ubrane nije problem prodati, ali od toga se ne može živjeti.
Maraski koperanti najeftiniji
Male količine odu. Za ozbiljnu proizvodnju najidealnija je bila Maraska. Ona tehnologiju i preradu, a mi proizvodnju sirovine. Da se vežemo jedni za druge, ponavlja Ivković.
Maraska se, kaže, sa vlastitim nasadima na Vlačinama nije baš usrećila, berba ih košta više nego što su prije plaćali kooperantima. Tvrdim, da su zadržali kooperante nikad jeftiniju marašku nebi imali. Iako imaju strojeve za berbu im treba 50 ljudi. Gdje ih naći? O ostalim troškovima proizvodnje, održavanju i njegovanju nasada, gnojidbi, rezidbi, zaštiti i drugim agrotehničkim mjerama da se i ne govori.
-Samo u posljednjih pet godina troškovi gnojidbe, zaštite i goriva porasli su za 30 posto. A u istom razdoblju otkupna cijena je pala za više od 30 posto. Porasli su i troškovi berbe s jedne na 1,5 kuna po kg, kaže Marko i podsjeća kako je prije Domovinskog rata na području Škabrnje prirod maraške iznosio 110 vagona. U ratu su nasadi devastirani, ali su potom i obnavljani, da bi prije pet godina dostigli 72 vagona. Tada su uslijedili problemi s otkupom, proizvodnja je rapidno opadala da bi se srozala na niti 10 vagona koliko je iznosila lani. Berba ove godine bit će još slabija, zaključuje Marko Ivković.
Znatno slabiju berbu od lanjske očekuju i na plantažama višnje maraške u Tinju.
U Tinju urod ispoprosječan
– Urod je ispodprosječan, kaže Milenko Vrkić, upravitelj Poljoprivredne zadruge Maruška. Procijenjuje da će na 23 hektara ubrati 90 tona, a možda i manje, kaže Vrkić. Maraške je u cvatnji omela kiša nošena vjetrom. Nevrijeme. Inače, na plantažama ove zadruge prijašnjih godina znali su ubrati i po 160 tona, dakle gotovo dvostruko više nego ove godine.
Urod je slab, ali barem nemaju problema s otkupom. Sve što uberu otkupit će im Maraska i to po cijeni od 3,60 kuna. Na pitanje da li je isplativo Vrkić se samo nasmijao.
– Teško, ali da nemamo vlastite strojeve za berbu bilo bi još teže. Neisplativije. Uz traktorski imamo i 10-ak ručnih tresača pa dnevno uberemo od 15 do 20 tona. Toliko da svaki dan napunimo po jedan šleper koji ubrane plodove isti dan vozi na preradu, kaže Vrkić i otkriva da se plodovi prerađuju u susjednoj BiH, zapravo u Republici Sprskoj, u Laktašima kod Banja Luke odakle, kaže Vrkić, Maraska preuzima prah zapravo koncentrat koji se koristi za pravljenje sokova.
– Nažalost, propašću Done u Hrvatskoj nema nijedan prerađivačvoća, dodaje Vrkić.
Posreduju u otkupu
Dok smo razgovarali „gorilo“ mu je pod petama, jer trebalo je sve pripremiti za berbu koja je započela upravo jutros. A kako Maraska otkupljuje jedino od PZ „Maruška“, svakodnevno ga salijeću, mole i kume preostali proizvođači višnje maraške da u šleper ukracaju i njihov urod.
– Maraska ne želi imati posla s fizičkim osobama pa te ljude šalje k nama, a mi koliko možemo izlazimo im ususret, kaže Vrkić.
Naime, zadrugari obično ne uberu 20 tona dnevno, a razliku dodaju od proizvođača kojima je to jedni način da pošto- poto plasiraju svoj urod.
– Ne, nismo preprodavači. Samo posredujemo u otkupu, kaže upravitelj PZ Maruška.
Kad Maraska uplati na njihov račun za predane količine, oni odmah proslijeđuju odgovarajući iznos proizvođačima koji nisu članovi zadruge, a predali su svoj urod na otkup. Pravimo ljudima uslugu, govori Vrkić, kojemu je s molbom da preuzmu njegov ovogodišnji upravo urod došao čovjek iz Prkosa.
– On je četvrti od jutros, a tko zna koliko je još propuštenih poziva. Jadni ljudi ne znaju kud bi s višnjama. Traže moju pomoć, a ja im izlazim ususret koliko mogu, govori Miljenko. Otkup se odvija na način da zadrugari od Maraske preuzmu ambalažu, bačve odnosno balone od 120, 160 i 220 litara i kad ih napune, dođe šleper ukrca i – vozi. Situacija je takva, nema druge. Ili tako il nikako, zaključuje Milenko Vrkić koji zabrinutost za sudbinu višnje maraške dijeli sa svima kojima je ta voćka na srcu.
Sedam godina bez ijednog nasada
Dobro upućeni podsjećaju na gospodarsku važnost maraske koja se najbolje ogleda u činjenici da je u pojedinim mikroregijama, kako ističe dr.sc. Marin Čagalj sa Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, bila zastupljenija od vinove loze i maslina, za koje je dobro poznato da su bili „hranitelji“ stanovništva tog kraja.
Marko Ivković dodaje da je maraska u Škabrnji i Ravnim kotarima zapravo bila i svojevrsna valuta, jer tko je imao maraške znalo se da će od čega imati platiti, primjerice, zidarske i druge radove.
A danas? Višnji maraški ili maruški, koja je proslavila Zadar i zadarski kraj pogotovo likerima kao što je bio Maraskino, ne piše se dobro. U posljednjih sedam godina, ističu naši sugovornici, u Ravnim kotarima iskrčeni su mnogi nasadi, a nije posađen ni jedan novi.
Pa, ako se ovako nastavi, kako rekoše Ivković i Vrkić, lako se može dogoditi da se proizvodnja umjesto u tonama počne mjeriti šakama. Kao, ono, pošto šaka marušaka?!
Rješenje za spas maraške
Višnja maraska ili Maruška posebno je vrijedna kultura. U Dalmaciji, na potezu od zaleđa Zadra do Makarske udomaćila se od 13 stoljeća i odlikuje se posebnom kakvoćom, kakve nema nigdje drugdje.
Na pitanje kako je zaštititi od propadanja svoje mišljenje imaju Marko Ivković i Milenko Vrkić.
– Plod maraške najprije treba zemljopisno zaštititi na razini Ministarstva poljoprivrede RH, a potom i na razini EU, kaže Ivković. – Sadašnja situacija koja proizvođače dovodi do toga da je napuštaju može se promijeniti na način da se potpore isplaćuju na prodane količine, a ne na hektare, kako je sada, dodaje Vrkić. Potpore po hektaru iznose oko 4.000 kuna, potiče se, primjerice i živica, suhozid, zatravljenost, brojanje kukaca, lovke i druge manje bitne stvari, a proizvod ne potiče. Situacija je, blago rečeno, paradoksalna jer poticaje jednako dobivaju oni koji marljivo rade i proizvode, kao i oni koji zapuštaju svoje voćnjake.
Vrkić i Ivković predlažu da država proglasi marašku stateškim proizvodom i da odredi odgovarajuću zaštitnu cijenu. Razliku od tržišne cijene pokriva država. Recimo, država propiše cijenu od 5,5 kuna, a ako otkupljivač plaća 3,50 kuna, država subvencionira razliku u korist proizvođača. To bi ujedno bio i najbolja potpora. Zapravo drugih potpora i nebi trebalo, smatraju Ivković i Vrkić, a budućnost višnje maraške bi bila zajamčena.
IZ MARASKE Nisu se oglasili
Pripremajući ovaj tekst namjeravali smo uvrstiti i Maraskinu priču. Vjekoslav Crnjac, voditelj Maraskine plantaže na Vlačinama, uputio nas je na Karla Selaka, voditelja marketinga Maraske, koji je, reče Crnjac, zadužen za odnose s javnostima.
Nazvali smo marketing, javila se ljubazna ženska osoba i rekla da Selaka trenutno nema, neka ostavimo broj mobitelja, da će se javiti.
Do zaključenja ovog priloga nitko iz Maraske se nije javio. Vjerojatno su, pretpostavljam, svi dodatno angažirani oko berbe jer u slijedećih 15-ak dana sa 100.000 stabala na 200 hektara treba pobrati dozrele plodove. Doduše, berba se, kako je objavljeno ovih dana, obavlja strojno pomoću kombajna s ticalima, elevatorima i pokretnim trakama te tresačima, koji na cerade tresu plodove, slično kao i kod maslina. Sa cerada plodove treba prikupiti i istresti u ogovarajuću ambalažu, bačve odnosno balone. Za taj posao treba dodatnih 50 sezonskih radnika, što je bitno manje od 400 koliko ih je nekada autobusima stizalo u berbu.
Pad otkupnih cijena
Otkupna cijena 2006. godine za kilogram višnje maraske iznosila je 5,50 kuna. Dvije godine poslije pala je na 5 kuna, a 2014. na 4,40 kuna. Daljnji pad nastavio se 2014. godine kada je otkupna cijena pala na 3,80, da bi 2016. godine iznosila 3,75, a lani i ove godine samo 3, 60 kuna.
CIJENE
U oglasnicima višnja maraška s plantaža nudi se po 5 kuna „na veliko“, na tržnicama drži cijenu od 10 do 12 kuna, a u Zagrebu se na početku sezone prodavala i po 30 kuna za kilogram
Otkud maraski aromatičnost ?
Proizvodnja višnje maraske vezana je uz proizvodnju njenog glavnog proizvoda – likera Maraschina. Prema Ožaniću, industrijska prerada voća u Dalmaciji uopće nije postojala, a izuzetak su predstavljale tvornice Maraschina u Zadru, od kojih je najstarija osnovana još davne 1721. godine. Ožanić još navodi da zahvaljujući posebnim svojstvima dalmatinske višnje maraske, liker Maraschino je postao poznat po čitavom svijetu, te su obzirom na popularnost i Talijani pokušali prenijeti marasku u Italiju kako bi osigurali sirovinu za proizvodnju likera, ali nisu uspjeli obzirom da je aromatičnost maraske uzrokovana agroklimatskim i pedološkim karakteristikama dalmatinskog krša i podneblja, jer prirodne značajke tla i klime pridonose koncentraciji suhe tvari i specifičnoj aromi ploda.
Najveći nasadi u Zadarskoj županiji
Sedamdesetih godina 20. stoljeća proizvodnja maraske iznosila je 12.150 tona, a broj stabala dosegnuo je 1.000.000. Prije domovinskog rata u Hrvatskoj je prosječna proizvodnja maraske iznosila do 6.000 tona, a više od 90 posto proizvodnje se izvozilo. Početkom devedesetih godina, za vrijeme Domovinskog rata nasadi maraske na području zaleđa Zadra, u potpunosti su devastirani, posječeni i na kraju iskrčeni.
Na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije zasađeno je između 500 i 600 ha pod višnjom maraskom, odnosno između 250.000 i 300.000 stabala od čega najviše otpada na Zadarsku županiju. Prema podacima iz ARKOD sustava i Upisnika voćnjaka pri Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, 2016. godine u Zadarskoj županiji su bili najveći nasadi pod maraskom. Gotovo dvije trećine proizvodnje u Zadarskoj županiji odvija se na površinama tvrtke Maraska d.d. koja ima zasađenih 94.225 stabala na 188,44 ha. Ukupna proizvodnja se odvija na 296,71 ha.
Zlatne godine uzgoja
Zlatne godine uzgoja višnje marske u Hrvatskoj su 70-e godine 20. stoljeća (1971.;12.150 tona), što je rekordna godina proizvodnje. Nažalost, nakon tog razdoblja, najteže razdoblje proizvodnje višnje maraske bilo je vrijeme Domovinskog rata, u kojem su tisuće nasada maraske spaljeni i uništeni, a najviše njih na području Škabrnje. U razdoblju nakon Domovinskog rata počinje oporavak u proizvodnji i preradi višnje maraske, ali ona nikad više nije došla na razinu „zlatnih godina“ proizvodnje.
U novije vrijeme od 2005. do danas bio je trend povećanja proizvodnje višnje maraske, ali u malom postotku, jer su proizvođaći u problemima zbog manjeg izbora otkupljivača, ali puno više problema uzrokovalo je snižavanje otkupne cijene ploda po kg, koji se spustio ispod 4,00 kn/kg.
Uzevši u obzir sve navedeno u tekstu, unatoč malim otkupnim cijenama za višnju marasku, proizvođači bi se trebali organizirati u zadruge, minimizirajući troškkove, a povećavajući konkurentnost količinama i ujednačenom tehnologijom, te količinama koje jamče i otkupnu cijenu, obzirom da je maraska prepoznati brend i van granica Republike Hrvatske.
Dr.sc. Marin ČAGALJ
Institut za jadranske kulture i
melioraciju krša u Splitu
najnovije
najčitanije
Scena
hrvatski predstavnik
Baby Lasagna ide u finale Eurosonga!
Nogomet
Nogomet
Borussia Dortmund izbacila PSG i prošla u finale Lige prvaka!
Scena
dijete na putu
Grašo progovorio o drugoj Haninoj trudnoći: ‘Trudimo se ne maltretirati ljude našim privatnim životima’
Ostali sportovi
'Mario Zebić'
Zadar ukupno četvrti na Međunarodnog memorijalnom judo turniru
Svijet
američki predsjednik
Biden usporedio Hamasov napad s holokaustom: “Mržnja prema Židovima ostaje u srcima previše ljudi”
Nogomet
LIVI KOD KNJAZA
Livaković o nogometnim počecima u Zadru: ‘Budući da je mama kasnila po mene na treninge…’
Zadar
GODIŠNJICA TRAGEDIJE
NIKADA ZABORAVLJEN: Mnogi se prisjećaju preminulog pilota Marka Novkovića: ‘U mom srcu ne mogu umrit’
Zadar & Županija
Problem - ideologija
Načelnik Jasenica se ogradio od Facebook čestitke njegove liste nagrađenom novinaru Novosti
Zadar
GRADILIŠTE
ZAUSTAVLJENI RADOVI Inspekcija zapečatila gradilište zgrade uz Ulicu Nikole Tesle
Hrvatska
POZNATA KNJIŽEVNICA