Ljepota je postala klasna privilegija

Fotografije glumica i glumaca, nogometaša i poduzetnika snimljene prije i nakon njihovog osobnog ekonomskog procvata tjeraju nas na razmišljanje. Postaje li ljepota preskupa? Čini da je već postalo obavezno biti lijep ili lijepa i to bi mogao biti problem.

Najnoviji trend što se tiče estetskih zahvata je promjena boje očiju, prilično  skupa operacija – od 8.990 eura naviše – koja traje 15 minuta po oku.

Neke zvijezde Tiktoka su se već podvrgle tom zahvatu – što znači da se ova procedura, očito ekskluzivna zbog cijene, počinje prezentirati kao “normalna”, odnosno pristupačna, uobičajena, na koju se reagira riječima “zašto ne” kao i na mnoge druge,  javlja portal Alfemminile.it.

Ljepota prerušena u imperativ za svakoga

Dakle, očekuje se da morate izgledati dobro (jer ljepota otvara društvena i poslovna vrata te isključuje diskriminaciju), ali bez vidljivog napora: umjesto vidljivog make-upa preferira se šminka koja čini da koža izgleda “prirodno zdrava i svježa”, a zapravo se taj izgled kože postiže botoksom, vitaminskim injekcijama ili metodičnom i skupom njegom kože.

S obzirom na to da botox i razne injekcije za uljepšavanje također imaju određenu cijenu, ovdje leži srž problema: vanjska ljepota postaje privilegija bogatih ljudi.

Iz silnih usporedbi fotografija slavnih snimljenih “prije i poslije” i objavljenih na mrežama uz parolu “niste ružni: samo ste siromašni” vidljivo je da  siromašniji ljudi neće biti u stanju podvrgnuti se zahvatima koji se u današnjem društvu smatraju potrebnima za postizanje dobrog izgleda, koji se također smatra obaveznim, piše Alfemminile.it.

Najnovija ideja na polju uljepšavanja je promjena boje očiju. Zašto imati šarenicu banalne boje kestena kada možete odabrati boju lješnjaka prošaranu zelenom ili pak plavo-sivu boju?

Međutim, nema smisla kritizirati one koji svoj novac troše na kozmetičke ili kirurške estetske zahvate – svatko radi što želi vlastitim novcem i svojim tijelom te licem. Međutim, trebali  bismo se zapitati kako je “lijepa” vanjština (koja je u našem društvu poželjna) sada postala neizbježno povezana s društvenom klasom. Ili će to postati uskoro, a uz zahvate su povezani određeni zdravstveni rizici.

Društvo ne oprašta onima koji barem malo ne njeguju svoju vanjsku ljepotu

Hoće li ljudi koji nemaju novaca za vrhunske klinike biti prisiljeni okrenuti se improviziranim centrima i tako riskirati svoje zdravlje? Ideali su uvijek postavljeni na takav način da ih može postići samo mali broj ljudi. Štoviše, to smo već vidjeli: kada si većina ljudi može priuštiti nešto što je u početku bilo nedostupno, to nešto zamjenjuje se nečim drugim što si malo tko može priuštiti.

Jedini način da pobijedite u igri bio bi da uopće ne igrate i prestanete brinuti o svom vanjskom izgledu. Ali dobro znamo da naše društvo, barem za sada, ne oprašta onima koji barem malo ne njeguju svoju vanjsku ljepotu.

Jer izgled ne samo da ima društvene implikacije, već ima i izravan utjecaj na prihode ljudi. Ekonomist Daniel Hamermesh skovao je izraz “pulchronomics” (engleski naziv za ekonomiju povezanu s privlačnošću ljudi).

U svom istraživanju otkrio je da atraktivni ljudi imaju bolja radna mjesta i stoga zarađuju više novca kroz manje naporne poslove koji izazivaju manje nervoze. Što ste privlačniji, imate tim više više akademskih i profesionalnih prilika i tim više ćete biti uspješniji.

Ljepota se može kupiti

Dok je distribucija “prirodne” ljepote demokratski genetski proces, standard ljepote je upravo suprotan. Vanjski izgled bitan je od prapovijesti u izboru partnera radi “zdravog” potomstva, a danas ljepota i dalje jamči niz privilegija uključujući ljubaznost i percipiranu “društvenu vrijednost”.

Kao rezultat toga, ljepota već sama po sebi odražava klasnu pripadnost, ali otkako su izumljeni estetski tretmani i zahvati (od najskupljih do svakodnevnih za njegu kože), ljepota se pretvorila u nešto što oni s dovoljno novca mogu na neki način kupiti. Dok neki ljudi imaju ekonomsku slobodu i klasni položaj da mogu njegovati svoju ljepotu, drugi trpe stigmu “ružnoće”.

Budući da kozmetički tretmani i njega kože postaju predmet razgovora čak i među osmogodišnjim djevojčicama, standard ljepote postao je ne samo nešto čemu treba težiti, već i nešto za što se treba boriti. Uobičajenim tretmanima “održavanja” (kosa, nokti, obrve, trepavice, izbjeljivanje zubi) sada se pridodaju hiperinvazivna “dotjerivanja”: implantiranje novih zubiju radi ljepote, promjena boje očiju, promjena oblika jagodica, usana…

A problem je upravo u tome: proglasiti normalnim ili uobičajenim invazivne zahvate do te mjere da oni koji im se ne podvrgnu riskiraju društvenu osudu. Stigma je to  povezana s “ružnoćom”, ali i ekonomskim statusom.

Objava fotografija na mrežama pod geslom “Niste ružni, samo ste siromašni” izravan je odraz ove promjene: korištenje fotografija “prije” i “poslije” raznih slavnih osoba jasno pokazuje kako novac čini razliku, a ne više genetika.

Je li ljudima srednje klase suđeno da ostanu “ružni”?

Jesu li ljudi koji si ne mogu priuštiti estetski kirurški zahvat predodređeni da ostanu ružni ili barem da ne budu konvencionalno lijepi? Izbor će biti – ili možda već jest – ostaviti stvari kakve jesu ili otići na skup, ali siguran zahvat ili pak na jeftin, ali rizičan zahvat. A to je novi klasni sustav određen ljepotom u kojem se ljudi dijele na one koji si mogu priuštiti sudjelovanje u utrci i one koji to ne mogu.

Ali ako je dobro izveden estetski zahvat također pokazatelj visoke društvene klase, loše izveden zahvat ima suprotni učinak: sam po sebi postaje znak  društvene inferiornosti, potičući izoliranost.

Pridržavanje standarda ljepote uvijek znači privilegiju i osigurava nove privilegije, stvarajući začarani krug u kojem su oni koji nemaju ekonomsku moć da se drže standarda društveno kažnjeni. Već danas “loše sređene” žene zarađuju 40 posto manje od svojih kolegica koje se po konvencionalnim mjerilima smatraju lijepima.

Osim toga, članak portala Refinery29 detaljno opisuje kako brojne žene u zapadnim zemljama gomilaju dugove kako bi se podvrgnule botoksu i filerima: tretmanima ljepote koji se sada smatraju neophodnim, koje su slavne osobe i influenceri proglasili normalnima odnosno uobičajenima i gotovo obveznima.

Trebamo dakle razmisliti o smjeru u kojem smo krenuli, kao društvo, na području održavanja ljepote kao klasne privilegije koja bi mogla stvoriti nove oblike diskriminacije. Ili to već čini?, zaključuje portal Alfemminile.it.