Šime Eškinja osvaja modne naslovnice: "Seksipil dolazi iz pogleda, više nego iz nagog tijela"

Jedan od najboljih modnih fotografa u Hrvatskoj, Šime Eškinja, prepoznao je ljubav prema fotoaparatu još od najranijih dana.

Njegovo je zanimanje slikar, pa Šime i danas slika, doduše ne kistom, već fotoaparatom, seksipilnu glamuroznu modnu fotografiju nabijenu energijom i atmosferom. Trenutačno živi na amsterdamskoj adresi, ali živio je i u Parizu, a izlagao po cijelom svijetu – od Londona do Los Angelesa…

Eškinja je prve modne fotografije napravio s Mijom Kovačić

Prve modne fotografije napravio je slučajno, s prijateljicom Mijom Kovačić. Od onda do danas svaki je njegov fotografski korak poznat i zabilježen. Nakon desetogodišnjeg rada u Hrvatskoj Šime se odlučio okušati i na svjetskoj sceni. Prije nekoliko godina uzeo je ušteđevinu dovoljnu za nekoliko mjeseci života i objektiv usmjerio prema snovima.

Tanja Dragović u Eškinjinom objektivu

Spomenimo kako su pred njegovim objektivom stajale i sve poznate hrvatske zvijezde: Severina, Nina Badrić, Danijela, Jelena Rozga, Tanja Dragović, Ljupka Gojić… Izoštrenim okom osvojio je i nebrojene naslovnice svjetskih modnih časopisa. Ono što nas je posebno zaintrigiralo je njegova suradnja s riječkom dizajnericom Jadrankom Šegotom, s čijim je modelima napravio sjajan editorijal.

Crno-bijela fotografija

Snimili ste sjajan editorijal s odjećom Jadranke Šegote, kako je došlo do te suradnje? Tko su modeli koji tako odvažno nose modele riječke dizajnerice?
– Kao i većina stvari u životu, najbolje se dogodi slučajno. Tako se dogodila i suradnja s fenomenalnom Jadrankom Šegotom – slučajnim susretom u concept storeu Bura u Rijeci. Jadranka je izlagala novu kolekciju, a ja sam već imao viziju fotografija u glavi, jednostavno smo krenuli razgovarati i kliknuli na prvu, a rezultat ste već vidjeli i sami.

Ideja se rodila tamo, pa je bilo jednostavno organizirati snimanje i uklopiti fenomenalnu Antoniju Gogić i Jovicu Šuljagića u projekt koji je snimljen nakon nekoliko dana u Sv. Filipu i Jakovu. Ovo je tek početak nekih novih bajki koje ćemo vam Jadranka i ja rado ispričati.

Fotografije ste izdradili u boji i crno-bijeloj varijanti, ipak prepoznatljivi ste po svojoj B&W fotografiji, zašto preferirate takvu fotografiju?
– Fotografije su snimljene i u boji, i u crno-bijeloj varijanti, iako ja preferiram black and white fotografiju. Kada snimam odjevne predmete, ipak zadržavam boju kao dokument, a crno-bijele kao izričaj vizualnog dijela, jer osobno doživljavam crno-bijelu fotografiju kao puno snažniju i upečatljiviju.

Ljupka Gojić kako je vidi Šime Eškinja

Kad birate posao, što vam je važno kod klijenta?
– Mislim da posao više bira mene, a kod klijenta mi je najvažnije da doživi moju viziju cijelog projekta.

Inspiriraju me ljudi

Modeli na vašim fotografijama su visoko estetizirani. Privlače li vas manje estetizirani projekti, modeli? Primjerice, nešto što je ogoljeno i nesavršeno, ali kroz vaš objektiv može biti lijepo, baš onakvo kakvo jest?
– Pa mislim da nitko nije savršen i da je svatko izražajan ponaosob, pogotovo ako netko ima neke nepravilnosti koje određenom licu daju karakter i posebnost. Projekti, klijenti i modeli s kojima radim su sasvim različiti jedan od drugog i jednostavno ne postoji način kako usporediti sve osim da ih povezuje kreativan proces. Manje zahtjevno snimanje za book modela može izroditi fenomenalne fotografije svojom jednostavnošću, isto koliko visoka produkcija i raskoš haljina ne moraju.

Fotkografija Šime Eškinje za modele Jadranke Šegota

Slikate uglavnom ljude, rekli ste da vas oni zanimaju, što konkretno u njima ili na njima?
– Inspiriraju me ljudi. Volim ih proučavati s aspekta promatrača. Iako pričamo o modnoj fotografiji, gdje je moda najbitnija, mene ipak više inspirira osoba koja to nosi i na koji način nosi zadanu formu.

Što je trenutačno u trendu u modnoj fotografiji? S obzirom na vaše fotografije, čini se kako volite žene s oblinama, strukom i dugačkim nogama, no danas obline podrazumijevaju oversize modele ili ekstremne mršavice, kako vam se to čini ispred fotoobjektiva?
– Trendovi se konstantno mijenjaju, kako u modelingu tako i u modnoj fotografiji. Osobno volim promjene i zanimljivo je raditi nove stvari s novim ljudima, bez obzira na prolaznost trendova. Zlatna era top modela 90-ih najdraže mi je razdoblje u modnoj industriji. Imam nadu da će se opet vratiti barem nakratko.

Od Pariza do Amsterdama

Već petnaestak godina radite izvan Hrvatske, što biste izdvojili kao ono najvažnije što ste naučili u inozemnoj karijeri?
– Stvarno ne znam točan broj godina rada u inozemstvu, ali najbitnije što sam možda naučio je biti svoj i računati samo na sebe, na kraju dana biti zadovoljan i sretan poslom i životom.

Živjeli ste deset godina u Parizu, što je presudilo kad ste se preselili u Amsterdam?
– Moja ‘seoba naroda’ je sasvim slučajna, kako za Pariz tako i za Amsterdam. U nekom sam neobaveznom druženju nakon snimanja rekao kako bih se možda preselio iz Pariza negdje drugdje, jer mi je trebala promjena. Nakon tjedan, dva dobio sam poziv iz Amsterdama i polako preselio. U Parizu i dalje imam klijente i dalje odlazim odrađivati poslove i družiti se s prijateljima.

Izjavili ste kako Parižanke nisu osobito lijepe, ali su intrigantne, dok ste Parižane opisali kao niske i bezobrazne, jeste li uvijek tako izravni?
– Otkad znam za sebe, vrijedi izreka ‘što na umu to na drumu’, možda ću prvi reći kako to nije uvijek najbolja taktika, ali kod mene je tako. Parižanke su jako intrigantne, stylish i slobodne, ali ih ne bih nazvao pretjerano lijepim, ako govorimo izvan modne industrije.

Kakvi su Nizozemci?!
– Nizozemci kao narod su jako visoki i svijetli te drže naslov tvornica ljepote u modelingu isto kao i Brazil. Svakako su opušteniji i uviđavniji od Francuza.

Energija i trenutak

Fotografije su vam pune atmosfere, seksipila, kako to postižete? Pretpostavljam da možda i nije lako nagovoriti sve modele na razodijevanje?
– Seksipil za mene dolazi iz očiju i pogleda možda više nego iz nagog tijela, iako volim aktove, i to je jako zanimljiva forma. No, uvijek me više zanimao pogled osobe koju fotografiram. Sasvim razodjeven model ne garantira seksipil, dok sasvim odjeven model može iskazati seksipil samo jednim pogledom, nema pravila.

Fotografija Šime Eškinje za modele Jadranke Šegota

Za dobru fotografiju morate biti i dobar psiholog, rekli ste kako ne čekate trenutak, već ga sami režirate. Možete li navesti neki konkretan primjer?
– Kad te ljudi inspiriraju, onda uvijek znaš što želiš prikazati na svojoj fotografiji. Puno je lakše izrežirati svjetlo, pozu ili pokret nego čekati da ga subjekt napravi. Kod fotografiranja je uvijek najbitnija energija i moment, što nije uvijek lak zadatak. Subjekt se brže opusti kad ima zadatke o kojima razmišlja: pogled tu, glava prema svjetlu i gledaj u kameru, naravno. Nije svatko isti, ali način moga rada jest, bez obzira na to s kim radim.

I sami ste radili kao model, je li to kasnije pomoglo?
– Imao sam kratki pokušaj modelinga u mladim danima, što mi je svakako pomoglo da vidim kako stvari funkcioniraju i kako taj poseban svijet radi. Upoznao sam ljude, način rada kroz drugu stranu leće, što mi je dosta pomoglo, pogotovo u radu s ljudima.

Slikarstvo, ljubav odmalena

Surađujete s klijentima po čitavom svijetu, ali i s hrvatskim brendovima, ima li razlike?
– Razlike su samo u visini produkcije koja je možda veća kod inozemnih klijenata. Naši su klijenti puno kreativniji i snalažljiviji jer iza sebe nemaju velike kotače mode koji ih pokreću.

Po zanimanju ste slikar i uvijek naglašavate kako ste priučeni fotograf, ipak, vaše su fotografije nenadmašne. Što biste izdvojili kao ključ dobre fotografije?
– Slikarstvo je bilo ljubav mladih dana, koju je kasnije zamijenila fotografija. Za mene je najbolja fotografija koja izaziva emociju, intrigu ili želju, nešto što priča priču. Tehnička strana fotografije (oštro neoštro) za mene uvijek pada u drugi plan, dok svjetlost i subjekt uvijek drže prvo mjesto.

Rekli ste kako biste željeli jednog dana napraviti film, imate li već neku konkretnu ideju?
– Ideju za film imam i jednog dana bih želio napraviti film i jednu ozbiljnu priču kroz prizmu fotografije. Film u kojem će vizualna komunikacija, kadar i svjetlo imati glavnu, a tekst sporednu ulogu. Još uvijek vjerujem kako slika govori tisuću riječi.

Što trenutačno radite, imate li neke želje?
– Pa ne mogu reći da imam previše želja, jer se one nekako same od sebe ispune. Radim, živim, putujem i uživam, kako u poslu tako i u životu.