Pupillam poliklinika osnovala je Multidisciplinarni centar za demenciju

Demencija je jedna od bolesti o kojoj se sve više govori kako svjedočimo sve većem broju starijih ljudi u društvu. O uzrocima, simptomima i liječenju demencije smo razgovarali s Ivanom Miletićem doktorom medicine i specijalistom neurologije iz Pupillam poliklinike.

Što je demencija?

“Demencija” je opći izraz za stanje kada osoba ima poteškoća s rasuđivanjem i pamćenjem. Ljudi koji imaju demenciju obično imaju određeni gubitak pamćenja kao i poteškoće u barem jednom drugom području kao što je: smisleni govor i pisanje (ili razumijevanje onoga što je rečeno ili napisano); prepoznavanje poznatog okruženja i planiranje i izvođenje složenih zadataka ili zadataka koji se sastoje od više koraka. Da bi se nešto smatrali demencijom, ti problemi moraju biti dovoljno ozbiljni da ometaju neovisnost osobe i njene dnevne aktivnosti.

Što uzrokuje demenciju?

Najčešći uzrok je Alzheimerova bolest koja je prisutna u otprilike 60 do 80 posto svih slučajeva demencije. Znanstvenici još nisu točno utvrdili zašto i kako se razvija, ali se zna da se kod Alzheimerove bolesti nalaze specifične promjene u mozgu u obliku naslaga proteina zvanog “beta amiloid”, zatim gubitak živčanih stanica (neurona) u važnim dijelovima mozga i neorganizirane mase proteinskih vlakana unutar moždanih stanica (poznate su kao “neurofibrilarni čvorovi”).

Osim Alzheimerove bolesti ima li i drugih oblika i uzroka demencija?

Postoje i druge rjeđe vrste demencija a nakon Alzheimerove najčešća je tzv. vaskularna demencija koja nastaje zbog trajnih oštećenja dijelova mozga zbog smanjenog protoka krvi. To se može dogoditi kada se krvne žile u mozgu začepe krvnim ugrušcima ili masnim naslagama. Ovaj oblik demencije češći je među osobama koje su imale moždani udar ili su u riziku od moždanog udara, osobito kod onih s dugotrajnim visokim krvnim tlakom i
dijabetesom.

Koji su poznati čimbenici rizika ili štetne navike za nastanak demencije?

Najveći čimbenik rizika za demenciju je dob. Na primjer, demencija pogađa otprilike jednu od šest osoba između 80 i 85 godina, jednu od tri iznad 85 godina, a gotovo polovica osoba starijih od 90 godina. Studije pokazuju da visoki krvni tlak, pušenje i dijabetes mogu biti čimbenici rizika za demenciju. Također, dokazano je da ljudi koji su fizički aktivni, društveno povezani i mentalno angažirani rjeđe obolijevaju od demencije. Ove aktivnosti mogu
proizvesti veću kognitivnu (mentalnu) rezervu ili otpornost, odgađajući pojavu simptoma do starije dobi.

Da li neke ozlijede mozga mogu biti rizični za nastanak demencije?

Da, demencija može biti uzrokovana kumulativnim oštećenjem mozga tijekom vremena. To se može dogoditi kod kroničnih alkoholičara ili kod opetovanih ozljeda glave (npr. kod profesionalnih sportaša).

Ima li nasljeđe utjecaja na razvoj demencije?

Neki oblici demencije imaju genetsku komponentu, što znači da ako imate bliskog člana obitelji s Alzheimerovom bolešću povećavaju se šanse da ćete je i vi razviti, osobito ako se radi o srodniku u prvom koljenu (roditelj ili brat ili sestra). Rizik je vjerojatno najveći ako je član obitelji obolio od Alzheimerove bolesti u mlađoj dobi (ispod 70 godina), a niži je ako je obolio tek u kasnoj dobi. Međutim, rijetke su obitelji koje imaju vrlo jaku genetsku sklonost prema Alzheimerovoj bolesti. Znanstvenici su otkrili i specifični gen, nazvan APOE epsilon 4, koji poveća rizik od razvoja Alzheimerove bolesti.

Kakvi su tipični simptomi demencije?

Svaki oblik demencije može uzrokovati poteškoće s pamćenjem, jezikom, rasuđivanjem i prosuđivanjem, ali simptomi su često vrlo različiti od osobe do osobe. Simptomi se također mijenjaju tijekom vremena. Najraniji simptomi Alzheimerove bolesti postupni su i često suptilni. Mnogi ljudi i njihove obitelji prvo primijete poteškoće pri prisjećanju nedavnih događaja ili informacija. To se često pojavljuje kao sklonost ponavljanju priča ili pitanja ili traženju ili zahtijevanju ponavljanja materijala kako bi se mogli sjetiti. Ako se uhvatite da starijem članu obitelji ili prijatelju kažete “To sam ti već rekao” ili “To si mi rekao više puta”, mogli biste početi sumnjati na Alzheimerovu bolest.

Osim problema s pamćenjem koji su još simptomi tj. znakovi kod demencije?

Ostale promjene mogu uključivati ​​poteškoće s jezikom (npr. nemogućnost pronalaženja pravih riječi za stvari) te poteškoće s koncentracijom i rasuđivanjem (npr. problemi sa složenim zadacima kao što su plaćanje računa, kuhanje ili sl.). Kasne promjene uz pogoršanje postojećih mogu uključivati pojavu povećanog bijesa ili agresivnog ponašanja, ili depresije, bezvoljnosti, apatije. Osim toga javljaju se i problemi sa spavanjem, halucinacije,
dezorijentacija, inkontinencija (poteškoće u kontroli mjehura i/ili crijeva), itd.

Koliko brzo se razvija demencija tj. pogoršanje simptoma?

Simptomi i funkcije koje su oštećene i brzina kojom simptomi napreduju mogu uvelike varirati od osobe do osobe. Kod nekih ljudi teška demencija se javlja unutar pet godina od dijagnoze; kod drugih, napredovanje može trajati više od 10 godina. Većina ljudi s Alzheimerovom bolešću ne umire od same bolesti, već od sekundarne bolesti kao što je upala pluća, infekcija mjehura ili komplikacija pada.

Kako doktori potvrđuju dijagnozu demencije?

Da bi dijagnosticirali vrstu demencije, doktori se obično oslanjaju na informacije koje mogu prikupiti u interakciji i s pacijentom i u razgovorom s članovima njegove obitelji. Zatim se izvode različiti testovi za kvalitetu pamćenja i drugih kognitivnih funkcija, kako bi se procijenio stupanj poteškoće u svladavanju različitih vrsta problema. Rezultati ovih testova mogu se pratiti tijekom vremena kako bi se uočilo ostaje li funkcioniranje isto ili opada. Osim toga potrebno je napraviti analizu krvi i hormonskog i vitaminskog statusa da bi se isključila bolest ili stanje koje može uzrokovati ili pogoršati demenciju. Nakon toga, najvažnije je napraviti magnetsku rezonanciju mozga da se pobliže mogu precizirati dijelovi mozga koji su zahvaćeni atrofijom i degenerativnim promjenama kao i da se isključe drugi mogući uzroci (krvarenje, tumor, hidrocefalus…). Istovremeno se može učiniti i pregled krvnih žila mozga.

Kako se nositi sa problemom sigurnosti za osobe koje imaju uznapredovalu demenciju?

Glavni problem za njegovatelje tj. članove obitelji je osigurati da osoba s demencijom ostane sigurna. Budući da mnoge osobe s demencijom ne shvaćaju da je njihovo mentalno funkcioniranje oslabljeno, one pokušavaju nastaviti svoje svakodnevne aktivnosti kao i inače. To može dovesti do opasnosti za njih same ali i za okolinu. Potrebno je npr. voditi računa o načinu uzimanja lijekova za kronične bolesti koje često uzimaju takvi pacijenti. Zatim, ograničiti ili ukinuti mogućnost vožnje automobila i kuhanja. Kako demencija napreduje, neki ljudi s Alzheimerovom bolešću počinju lutati, a danas postoje mnoge aplikacije tzv. “lokatora” koje omogućuju osobi s demencijom da nosi GPS uređaj kojeg članovi obitelji mogu pratiti na svom mobitelu. Kako bi se smanjio rizik od pada i lomova kostiju redovita tjelovježba, osobito u ranoj fazi demencije, kao i korištenje pomagala poput štapa, također mogu pomoći.

Kako se liječi demencija tipa Alzheimer? Da li uopće ima učinkovitog lijeka za nju?

Trenutno ne postoji učinkoviti lijek za Alzheimerovu bolest. Međutim, znanstvenici svakog dana sve više napreduju u razumijevanju te bolesti i proučavaju različite lijekove u nadi da će pronaći način za usporavanje napredovanja bolesti kao i za sprečavanje ili odgodu njenog početaka. 2021. godine, nakon godina pokušaja da se pronađu lijekovi koji smanjuju amiloidni protein povezan s Alzheimerovom bolešću, lijek pod nazivom aducanumab odobren je u SAD-u za liječenje osoba s blagom Alzheimerovom bolešću. Djeluje tako što smanjuje količinu amiloidnih naslaga (plakova) u mozgu. U 2023.g. FDA je također odobrila još jedan lijek iz iste skupine lekanemab Kod nekih ljudi ovi lijekovi mogu pomoći u usporavanju napredovanja bolesti, iako ne mogu poništiti gubitak pamćenja koji se već dogodio. Iako se ovi rezultati smatraju revolucionarnim nakon godina neuspjelih ispitivanja, sva tri lijeka imaju samo male, “skromne” korisne učinke koji ne moraju biti vidljivi pacijentu, a svi imaju nedostatke: skupi su, zahtijevaju intenzivno praćenje i imaju nuspojave.

Postoje li neki lijekovi koji učinkovito smanjuju simptome?

Trenutno postoji nekoliko lijekova za liječenje problema s pamćenjem povezanih s Alzheimerovom bolešću a koriste se i kod osoba s drugim oblicima demencije. Simptomi promjene ponašanja kod Alzheimerove bolesti često su više zabrinjavajući od kognitivnih (mentalnih) simptoma. Čak i u blagim slučajevima može doći do uznemirenosti, tjeskobe i razdražljivosti, te depresije s druge strane, što se općenito pogoršava kako Alzheimerova bolest napreduje. To može biti stresno za pacijenta, kao i za njegov obitelj i njegovatelje. Kombinacija lijekova i bihevioralne terapije tu može biti korisna.

Što je po Vama najvažnije za pacijenta s Alzheimerovom demencijom?

Za osobe s ranom demencijom važno je brinuti o svom fizičkom i mentalnom zdravlju. To znači ići na redovite preglede, uzimati lijekove ako je potrebno, zdravo se hraniti, redovito vježbati, dovoljno spavati i izbjegavati aktivnosti koje mogu biti rizične. Često je korisno razgovarati s drugima putem grupa za podršku ili sa savjetnikom ili socijalnim radnikom. Također može pomoći razgovor s drugim ljudima koji prolaze kroz slično iskustvo.

Ima li nade za takve pacijente i njihove obitelji?

Zahvaljujući sve boljim uvjetima života i medicini, čovjek živi sve duže a demencija je u pravilu bolest starijih što znači da se sve više i više susrećemo s njom. Bolest na sreću relativno sporo napreduje i to se mjeri u godinama i desetljećima. Obitelj podnosi najveći teret skrbi o takvom pacijentu ali sve više medicinskih i institucija za socijalnu skrb pomažu tom procesu. Ipak, zbog preopterećenosti obiteljskih liječnika, neurologa i psihijatara, često
je pacijentu i njegovoj obitelji teško doći na vrijeme do točne dijagnoze. I zato smo mi u Pupillam poliklinici  prepoznali to kao veliki i rastući problem kod nas u Zadru i šire, te smo osnovali Multidisciplinarni centar za demenciju. U njemu se sveobuhvatno bavi s demencijama tim u kojem se nalazi: neurolog, psihijatar, psiholog, internist, klinički farmakolog i nutricionist. Što ranije se uspostavi dijagnoza to su veće šanse za bolje rezultate pri liječenju i sporije napredovanje bolesti, a možda jednog dana i do izlječenja.