Poznati klaundoktor o svim tajnama svojeg posla: 'Kad nekoga uspiješ nasmijati, onda je to svakako dobar dan'

Crveni nosovi klaunovidoktori, uz pomoć umjetnosti profesionalnog klauniranja, humora i smijeha, već 13 godina vraćaju ljudima u teškim i kriznim situacijama osjećaj radosti, sreće i optimizma.

Klaunovidoktori, iako nose riječ ‘doktor’ u svojem imenu, nisu klasični liječnici, već umjetnici posebno educirani za rad s bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama te s djecom i mladima s teškoćama u razvoju.

Donijeti osmijeh na lice tamo gdje su prisutni strah, bol i tuga glavna je misija ove udruge, pružajući psihosocijalnu podršku djeci i ljudima koji su bolesni, nemoćni i pate. Osim umjetničkih vještina i poznavanja bolničkih procedura, neprestano se educiraju o temama iz područja psihologije, sociologije, pedagogije, komunikologije…

Udruga organizira redovne posjete klaunovadoktora djeci u bolnicama te starijim i nemoćnim osobama u domovima. Velika su podrška i pomoć u prihvaćanju situacije, nošenju sa strahovima, nesigurnostima i dosadom.

Mario Perković, osim što je dugogodišnji certificirani klaundoktor i lokalni koordinator za Slavoniju i Baranju, po struci je odgojitelj predškolske djece koji je donio puno osmijeha djeci u bolnicama i starijima u domovima. U njegovoj klaundoktorskoj biografiji nalaze se i inozemne te domaće misije pružanja psihosocijalne podrške ljudima u krizom i ratom zahvaćenim područjima.

Mario Perković aka doktor Darko Žbunj, Foto: Suzana Bota

Poznat je i kao doktor Darko Žbunj, a priključio se Crvenim nosovima 2010. godine nakon što je dugi niz godina volonterski radio s djecom u bolnici. Za svoj volonterski rad s djecom i djecom u bolnici dobio je državnu nagradu za najboljeg volontera godine u Hrvatskoj 2009. godine te je i dobitnik Državne nagrade za promicanje prava djece 2015. godine, baš na prijedlog svojih kolega klaunovadoktora.

Dr. Žbunj pomogao nam je shvatiti važnost uloge klaunovadoktora, koliko je zahtjevna i učinkovita, a možda vas baš ovim razgovorom motiviramo da u sebi probudite klauna koji će uveseljavati one kojima je to najpotrebnije.

»Ono nešto«

Za početak, otkrijte nam – kako se postaje klaundoktorom i koje su kvalifikacije potrebne?

“Prvi korak je prijaviti se na audiciju Crvenih nosova klaunovadoktora. Riječ je o dvodnevnoj radionici kroz koju pronalazimo ljude koji imaju »ono nešto« što svaki klaundoktor treba imati, a svakako je dobro imati iskustva u izvedbenoj umjetnosti.

Ako se sve to spoji u jednu cjelinu, postajete dio prekrasne misije donošenja radosti, osmijeha i veselja onima kojima su najpotrebniji. S ljudima predanim crvenonosnoj misiji, započeti ćete svoj klaundoktorski put kroz edukaciju i profesionalni razvoj, ali i svoj osobni razvoj jer kroz klauna rastete i kao osoba”.

Kako ste se odlučili postati klaundoktor i koliko vremena ulažete u tu vrstu posla?

“Prije više od 20 godina pogledao sam film ‘Patch Adams’ s Robinom Wiliamsom u glavnoj ulozi, po istinitoj priči o liječniku koji se počeo klaunirati u bolnici. Oduševio me njegov pristup pacijentima i početkom 2000. godine počeo sam volontirati na jednom drugom projektu za djecu u bolnici.

Mario Perković aka doktor Darko Žbunj, Foto: Suzana Bota

Vodio sam kreativne radionice, oslikavao bolničke sobe i odjele za djecu. Kolegica mi je 2010. godine rekla da se osnivaju Crveni nosovi klaunovidoktori i odmah sam se prijavio na raspisanu audiciju. Prošao sam i započeo je kontinuirani proces moje edukacije kao klaundoktora, koji traje sve do danas.

Budući da udruga postoji gotovo 13 godina, možete li se prisjetiti samih početaka Crvenih nosova? S kojom idejom je sve počelo i kako se razvijala vaša misija?

“Začetnik ideje klaunovadoktora je američki klaun Michael Christensen, koji je bio jednom bio pozvan da nastupi u jednoj dječjoj klinici za transplantaciju organa. Rekao je da mu je to bilo najbolji nastup u životu i u dogovoru s ravnateljem klinike kontinuirano nastavio posjećivati djecu u bolnici.

Ideja se proširila i na Europu i sve do Hrvatske. Kod nas je sve započelo zahvaljujući osnivaču Crvenih nosova, Zoranu Vukiću, koji je prvi krenuo s profesionalnim klauniranjem u bolnici te je njegovo djelovanje prepoznato i osnovan je prvi klaundoktorski tim u Hrvatskoj 2010“.

Ponos Hrvatske

Koliko članova ima vaš tim i gdje ste sve »raspodijeljeni«?

“Nakon 12 godina djelovanja u Hrvatskoj, sretni smo što osmijeh redovito donosimo na 65 dječjih odjela bolnica i u 11 domova za starije i nemoćne diljem Hrvatske. Brojimo preko 30 klaunovadoktora koji djeluju unutar timova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku”.

Kako izgleda jedan prosječan radni dan u životu klaundoktora?

“Naš posjet počinje i prije nego dođemo na odjel u bolnici. Uvijek nosimo naše kostime i rekvizite te često već tada privučemo pažnju sa svim tim stvarima te dolazimo u paru. Nakon dolaska na odjel i presvlačenja, razgovaramo s glavnom medicinskom sestrom o trenutnoj situaciji i specifičnostima na koje moramo pripaziti.

Ništa bez glazbe, Foto: Suzana Bota

Posjet najčešće započinjemo glazbom te poželimo svima dobar dan. Kucamo na vrata, od sobe do sobe i krene klaunovska igra. Prilagođavamo se svakom djetetu ponaosob jer dob i zdravstveno stanje djeteta, zahtijeva različit pristup. Svaki posjet završi pjesmom i velikom željom da što prije odu kući”.

Koji su najveći uspjesi koje je organizacija ostvarila u dosadašnjem radu, a što biste još željeli ostvariti u budućnosti?

“Već na samom početku djelovanja, dobili smo nagradu Ponos Hrvatske za humano djelo. No, svakako najveći uspjeh Crvenih nosova klaunovadoktora je taj što smo u ovih 12 godina djelovanja donijeli osmijeh na lica više od 300.000 djece i ljudi u teškim životnim situacijama.

Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške naših donatora te je ovo rezultat svih nas. Svatko nas može podržati i donirati na našoj web stranici  i pomoći nam da još više proširimo misiju jer želimo da klaun bude prisutan u svakoj bolnici za svako dijete”.

Kako djeca reagiraju kada vide klaunovedoktore? Što vam pričaju?

“Djeca se raduju i smiju našim klaunovskim nespretnostima, čak i ona koji se na početku sakrivaju iza roditeljskog ramena i potajno gledaju našu klaunovsku igru. Klaunovi ostaju u bolnici i kad fizički odu iz nje. Nedavno smo kolegica i ja, nakon što smo završili posjet i skinuli kostime, prolazili pokraj sobe u kojoj smo posjetili jednog dječaka te smo ga čuli kako ushićeno priča mami o dolasku klaunova i što su radili”.

Intenzivan osmijeh

Kako izgleda kada dolazite u bolnice?

“Osim redovitih posjeta u koje idemo u klaunovskim parovima djeci u bolnice i starijima u domove, imamo i posebne programe. Jedan od njih je Intenzivan osmijeh, kada jedan klaundoktor nekoliko sati dežura na odjelu bolnice i po potrebi i pozivu, intervenira smirujući dijete koje se priprema za operaciju ili neki bolni i zahtjevni medicinski postupak.

Imamo i program Karavan orkestar, a riječ je o posebno prilagođenoj interaktivnoj glazbenoj predstavi za djecu s teškoćama, koju izvodimo u rehabilitacijskim centrima.

Cirkus Pacijentus, program za djecu koja su duže u bolnici gdje ih kroz tjedan učimo raznim cirkuskim vještinama, a oni na kraju predstavom pokažu medicinskom osoblju i roditeljima ono što su naučili.

Cirkus Varijete je namijenjen korisnicima domova za starije i nemoćne gdje oni, osim onoga što ih mi naučimo, mogu predstaviti neki svoj talent (poeziju, glazbu i sl.).

Razvijamo i neke nove programe kroz projekt ClowNexus kojem je cilj iznjedriti posebne programe za starije oboljele od demencije i djecu iz autističnog spektra”.

Koliko je ovakva vrsta posla psihički zahtjevna? Bude li vam nekada teško ostati veseo i nasmijan?

“Iako netko misli da se klaun samo šali i izvodi razne nespretnosti jer to je njegova igra, iza crvenog nosa, najmanje maske na svijetu, nalazi se, kako ga mi zovemo ‘pilot’, koji upravlja svojim klaunom (npr. iza dr. Žbunja nalazim se ja, Mario) koji je itekako svjestan svega što se događa i na kakve teške životne priče nailazi i nije imun na to.

Zato imamo supervizije na kojima pričamo o teškim trenucima koji nas pogode i to nam pomaže da nastavimo prenositi svoju misiju. Uvijek vidimo osobu, a ne njezinu bolest i to je ono što svatko želi, da ga se gleda ljudskim očima čak i u najtežim životnim situacijama”.

Osim s djecom, radite i sa starijima i nemoćnima pa ste tako osmislili i Crvenonosne novine koje dostavljate svakog petnaestog u mjesecu u Dom za starije i nemoćne Kantrida u Rijeci, a novine se trenutno distribuiraju u 14 domova diljem Hrvatske.

“Kad pokušate na prvu povezati osobu starije životne dobi i klauna, izgleda nemogućim, međutim ako vam kažem da smo im nerijetko jedini posjet nekoj osobi, onda možete zamisliti koliko im to znači. Kao i u bolnicama, u redovitim posjetama domovima za starije i nemoćne idemo od sobe do sobe i svakoj osobi pristupamo individualno.

Iz domova izlazimo puni blagoslova, jer životne priče koje s nama dijele ljudi s toliko životnog iskustva su kao scenarij za film. Crvenonosne novine osmislili smo s ciljem da, čak i kad klaun nije fizički prisutan, ipak je tu s njima. Danas naše novine čitaju korisnici 14 domova za starije i nemoćne diljem Hrvatske”.

Razlikuju li se njihove reakcije od dječjih?

“Uvijek se rado prisjećam jedne anegdote kada smo kolegica klaunesa i ja pokucali na vrata sobe jedne starije gospođe. Ona nas je potjerala van jer joj nije bilo ni do čega, njoj su preminuli i kćer i sin, dugo je sama bez muža….

To su trenuci kada klaundoktor mora zastati i biti prisutan u trenutku te procijeniti hoće li nastaviti ili se povući. Ima situacija u kojima se povučemo, nastavno na iskustvo i edukaciju koju imamo. No, ja sam vidio dezodorans i jabuku na noćnom ormariću gospođe i odlučio sam brzinski ući.

Klaundoktori na zadatku, Foto: Suzana Bota

Rekao sam: »Dobro…. Onda Vam ne treba dezodorans ni jabuka. Hvala!« Uzeo sam ih i pozdravio se te krenuo van iz sobe. Ona je ostala bez teksta sva začuđena i nakon nekoliko sekundi počela se smijati od srca. Sada, svaki put kad se vidimo, ona se sjeti tog trenutka i počne se smijati te smo danas pravi prijatelji“.

Čaroban krug

Možete li podijeliti još neku simpatičnu anegdotu koja vam je ostala u pamćenju?

“Bili smo u posjeti obiteljima koje su sve izgubile u poplavama u Posavini. Tamo je bila jedna djevojčica, tužna i suznih je očiju gledala oca koji plače jer je izgubio sve. Dijete uvijek može razveseliti roditelja, ali ovaj put ona je bila neutješna jer ne može oraspoložiti oca.

Uspjeli smo dobiti njezinu pažnju te se počela smijati našim klaundoktorskim nespretnostima. Otac je vidio da mu se kći smije i onda se i on počeo smijati, zatim je djevojčica vidjela da se tata smije, i njezino raspoloženje se u potpunosti promijenilo. To je jedan čaroban krug osmijeha koji donose klaunovidoktori”.

S kojim ste se sve izazovima susretali, općenito, ali i u vrijeme potresa i pandemije?

“Najveći izazov u dosadašnjem radu sigurno je kao i svima, vrijeme pandemije, kad je cijeli svijet stao. Nama je bilo izuzetno teško, jer klaun bez ‘publike’ uživo ne postoji. Uspješno smo se organizirali i pokrenuli niz online programa. Prisutnost klauna uspjeli smo proširi na sve jer u to vrijeme svima je bila potrebna podrška”.

Što vam daje snagu i što vam je sve motivacija u ovom poslu?

“Motivacija je povratna informacija i emocija koju dobijemo odmah i sada, pogotovo jer je ona iskrena i dolazi od djece i ljudi u teškim životnim situacijama. Kako kaže izreka: Ako si uspio nekoga nasmijati danas, onda je to svakako bio dobar dan“.

Međunarodne misije

Osim na području Hrvatske, udruga je kroz neke programe sudjelovala i izvan granica Lijepe Naše. Između ostalog, bili ste u Ukrajini i u Grčkoj. Kakva su vam bila ta iskustva?

“Riječ je o programu Emergency Smile gdje neki od naših klaunovadoktora sudjeluju u međunarodnim misijama naše krovne organizacije Red Noses International.

S klaunovimadoktorima iz ostalih partnerskih zemalja, odlazimo u krizna područja. Do sada smo bili prisutni u Ukrajini gdje smo radili s djecom izbjeglicama iz rusko-ukrajinskog sukoba te u Grčkoj gdje smo radili s djecom migrantima u Ateni i Lesbosu.

Kako je, na žalost, Hrvatska posljednjih godina bila izložena raznim stanjim katastrofe od poplava, izbjegličkog vala pa sve do potresa i pandemije, pokrenuli smo i Local Emergency Smile, s kojim smo obilazili djecu i odrasle u potresom i poplavom pogođenim područjima naše domovine i pružali im psihosocijalnu pomoć”.

Humor u zdravstvu

Udruga Crveni nosovi dio je međunarodne organizacije Red Noses Clowndoctors, a certificirani klaunovidoktori svoje umijeće za izvedbene umjetnosti u bolnicama i socijalnim ustanovama usavršavaju na radionicama u Hrvatskoj te na Međunarodnoj školi humora u Beču. Uz sve navedeno, nedavno su predstavili i program »Humor u zdravstvu«.

“Ovim programom osvještavamo vrijednost humora kao važnog komunikacijskog alata, inspiriramo medicinsko osoblje o mogućnostima integriranja humora u svakodnevnom radu. Sudionici na radionici se upoznaju s raznim tehnikama kojima humor pomaže u izgradnji odnosa s pacijentom, smanjuje napetost, pomaže izraziti osjećaje, služi kao predah u određenim situacijama.

Pohađanjem predavanja i radionice, medicinske sestre i liječnici sada ostvaruju bodove od strane Hrvatske liječničke komore i Hrvatske komore medicinskih sestara, koje su priznale ovaj program. Cilj Humora u zdravstvu je osnažiti medicinsko osoblje dodatnim vještinama te stvoriti pozitivno ozračje i podići kvalitetu rada u zdravstvenim ustanovama, na dobrobit svih uključenih u proces liječenja.

Kroz ovaj program u 2023. godini proći će svi medicinski djelatnici KBC-a Zagreb s kojim Crveni nosovi klaunovidoktori imaju dugogodišnju uspješnu suradnju. To je prva bolnica u koju su ušetale klaunovske cipele 2010. godine, a od tada se priča proširila diljem Hrvatske.