Naša novinarka je u listopadu bila u Parizu: Evo kako je izgledalo putovanje između stjenica i lažnih bombi

Dugo planirani godišnji odmor i odlazak u Pariz nije mogao doći u nezgodnije vrijeme. Bezbrojni medijski natpisi o najezdi stjenica, masovni prosvjedi, neredi i lažne dojave o bombama, obilježile su listopad u Francuskoj. Rat na Bliskom istoku između Palestinaca i Izraela kao i svaki rat na tom prostoru, najveći odjek ima u Europi. Posebice u zemljama s velikim udjelom muslimana i Židova. A jedna od takvih država je naravno Francuska.

Prema istraživanju, od ove godine prvi put u Francuskoj veći je udio praktičnih muslimana nego praktičnih katolika. Iako je katolička religija i dalje najbrojnija, u velikom je padu, a druga najbrojnija religija, islam, u brzom je rastu. I s obzirom na to da neredi i ratovi oduvijek imaju utjecaja na Francusku, tako je 13. listopada učitelja u gradiću Arrasu ubio napadač koji se zakleo na vjernost ekstremističkoj skupini Islamske države. Tada je nastao još veći kaos te je stupanj pripravnosti u Francuskoj podignut na najveću moguću razinu.

Nesretna slučajnost

Putovanje u Pariz isplanirano još u travnju, »idealno« se poklopilo s neizvjesnom situacijom u Francuskoj. Dan uoči dolaska u Pariz, 14. listopada, zbog dojava o bombama evakuirani su najposjećeniji svjetski muzej Louvre te dvorac Versailles. No, evakuacije nisu stale samo na tome. Oba mjesta su zbog dojava bila ispražnjena te zatvorena do kraja toga dana te ponovo otvorena sljedeći dan. Odlazak u Louvre je bio planiran za ponedjeljak, dva dana nakon evakuacije. Srećom, razgledavanje je prošlo bez ikakvih problema i evakuacija.

Odlazak u Versailles bio je planiran za dan kasnije. Ispostavilo se kako se i taj plan »odlično« poklopio jer je to bila prva od dvije evakuacije tijekom godišnjeg odmora. Nakon tri sata razgledavanja raskošne povijesne palače te nestvarno velikog i prekrasnog vrta, srećom pri odlasku, u Versaillesu se oglasio alarm te je vojska dozivala posjetitelje i navodila ih prema izlazu. Odjednom se na izlazu stvorila horda ljudi koja je užurbano odlazila i trčala. Dio radnika dvorca u narančastim prslucima dobrom je dijelu posjetitelja vikala da se požure jer je ipak u tijeku evakuacija. Nakon izlaza, moglo se vidjeti more ljudi na cestama koje okružuju palaču, ali i veliki broj vojnika i policije. Pogledom na društvene mreže, ubrzo se vidjelo kako je i očekivano, razlog i ovoj evakuaciji još jedna dojava o bombi. Ispostavilo se da je to druga od šest lažnih dojava koje će zadesiti Versailles u 10-dnevnom periodu. More posjetitelja koji su napustili Versailles, uputilo se prema željezničko stanici kako bi se vratilo u Pariz.

Brojne evakuacije

Tijekom petodnevnog putovanja, Versailles je evakuiran čak pet puta, aerodrom Beauvais dva puta, stanica Lyon jedanput te brojne škole i bolnice. Diljem Francuske evakuirano je gotovo 20 aerodroma te kao posljedica toga otkazano više od 130 letova. Za sve to, do sada je uhićeno 18 osoba, od kojih su većina maloljetnici. Kazna za dojavu o lažnoj bombi u Francuskoj se može popeti do tri godine zatvora te iznosa od 45 tisuća eura. No, francuskoj policiji i vojsci veći »problem« su zadavali prosvjedi potpore Palestincima. Tijekom mog petodnevnog boravka, svaki se dan prosvjedovalo na velikom pariškom trgu, Place de Chatelet. I to unatoč činjenici da su prosvjedi podrške Palestini bili zabranjeni. Nekoliko dana nakon te odluke, ona je poništena od Pariškog upravnog suda. Sljedeći prosvjed podrške brojio je gotovo 15 tisuća ljudi, a prosvjedovalo se na Trgu Republike.

Kako bi se uopće moglo ući u vlak TGV-a za Pariz, potrebno je imati kartu koja se skenira te se nakon toga otvore klizna vrata. Ta stanica imala je samo dva automata na kojem su se karte mogle kupiti, a ako je netko već imao kartu, do mjesta za skeniranje je zbog gužve bilo nemoguće doći. Nakon desetak minuta komešanja, vojnici su otvorili vrata te samo pustili sve ljude u brzi vlak. Kaos koji je tamo nastao bio je puno veći nego tijekom evakuacije u Versaillesu. Još jedan pomalo bizaran problem nastaje po dolasku u Pariz. Naime, kako bi se napustila bilo koja stanica gdje se ukrca i iskrcava s TGV-a, potrebno je ponovno skenirati kartu koja se skenirala na ulazu. Mi te karte zbog okolnosti ukrcaja naravno nismo imali. Nekom pukom srećom, u džepu sam imala neiskorištenu jednokratnu kartu za prijevoz po Parizu – ista karta vrijedi za metro, TGV, gradske autobuse i tramvaje – te sam nakon nekoliko minuta uspjela izaći.

Ostatak razgledavanja prošao je normalno i bez ikakvih problema. Očekivano, na ulazu svih turističkih atrakcija osiguranje je bilo pojačano te su se svima torbe pregledavale detaljnije nego inače, to jest puno temeljitije nego tijekom mog prvog posjeta Parizu 2018. Kada se uzme u obzir broj ljudi i čekanje za ulaz na Eiffel ili u Muzej Orsay te gužva koju smo doživjeli u Louvreu, ne bi se moglo reći kako je postojala ikakva zabrinutost ljudi za trenutna događanja u Parizu, ili Francuskoj općenito.

Ni traga stjenicama

Strah zbog stjenica u potpunosti je pao u drugi plan zbog brojnih evakuacija. Naime, pošast stjenica krajem rujna pogodila je Pariz i druge francuske gradove, izazivajući val insektofobije i straha od putovanja u francusku prijestolnicu, ali i postavljajući pitanja o zdravlju i sigurnosti tijekom Olimpijskih igara sljedeće godine. Dramatične videosnimke, slike, medijski natpisi, objave po društvenim mrežama, prikazale su situaciju puno gorom nego što ona zapravo jest. Stjenice su uglavnom nestale 1950-ih, a ponovo su se pojavile posljednjih desetljeća i postale su sve otpornije na kemijske tretmane. Mogu biti prisutne u madracima, ali i u odjeći i prtljazi. Izlaze noću, a hrane se ljudskom krvi te mogu prouzročiti psihološki stres, probleme sa spavanjem, tjeskobu i depresiju. Mediji ih nazivaju »kućnim teroristima«, a francusko nacionalno zdravstveno i sanitarno tijelo Anses, otkrilo je kako je u periodu između 2017. i 2022. godine 11 posto francuskih domova bilo zaraženo. Što znači da se stjenice u Parizu ipak nisu stvorile odjednom te da je cijela da situacija ipak malo prenapuhana.

S obzirom na to da je ovo bio moj četvrti posjet Parizu, znala sam što me očekuje po pitanju (ne)čistoće javnog prijevoza, štakora, smeća po ulicama, ali i nekakvog generalnog osjećaja sigurnosti. Ono što me dočekalo je nikad čišći pariški metro, nikad manje smeća po gradu, izostanak štakora i manji broj beskućnika. Toliko spominjane stjenice srećom nisu nigdje bile na vidiku. A kako nam je smještaj (isto srećom bez stjenica) bio na rubu Zone 1, odnosno centralnog dijela Pariza, svakodnevno smo proveli barem dva sata u metrou. Naravno, razlog toj čistoći vjerojatno je češće čišćenje vlakova i samog metroa kako ne bi došlo do još većeg širenja nezgodnog parazita.

Nova doza kaosa

Evakuacija iz Versaillesa bila je samo jedna od dvije situacije u kojoj nam je lažna dojava o bombi pomrsila planove. Zašto bi bilo lagano kad bi moglo biti komplicirano, prva je stvar koja mi je pala na pamet kada je policija zaustavila autobus pred ulaz na aerodrom Beauvais, odakle smo trebali letjeti kući nakon pet dana. Sav promet prema cesti za aerodrom bio je zaustavljen. Naravno, u pitanju je bila lažna dojava o bombi. Tek nakon što nas je policija zaustavila, na društvenim mrežama sam pročitala kako je Beauvais bio evakuiran i dan ranije zbog istog razloga. U tih nekoliko dana kada su se odvijale evakuacije Versaillesa i Louvrea, ovaj put su bila evakuirana mjesta diljem Francuske, a ne samo Pariza. Točnije, evakuirane su bile zračne luke u Montpellieru, Nantesu, Bordeauxu, Biarritzu, Brestu, Nici, Toulouseu i Lilleu. Naravno, jedina od četiri pariške zračne luke koja je bila evakuirana je bila ona iz koje smo mi letjeli. Dok je naš autobus neizvjesno čekao rasplet situacije, svi avioni su preusmjereni na briselski Charleroi. Nakon što nas je zaustavila policija, autobus je kružio sat vremena. Nakon toga, policajci su sve shuttle autobuse preusmjerili na cestu nedaleko od aerodroma na kojoj smo čekali još sat vremena. Zatim su napokon autobus po autobus pustili prema aerodromu. Shuttle autobusi su imali prioritet te su oni koji su došli osobnim automobilom ili taksijem morali pričekati još neko vrijeme.

Bez potrošenog centa

I dalje je većina turističkih atrakcija za stanovnike država Europske unije do 26 godina besplatna te smo tako u Versailles, Slavoluk pobjede, Muzej Orsay, Palaču Conciergerie, Saint Chapelle i Louvre ušli bez potrošenog centa. Vrtovi Versaillesa posebno se plaćaju 10 eura, neovisno o tome platili ulaz u palaču ili ne, te za penjanje na Eiffel trebate izdvojiti gotovo 30 eura ako ćete dizalom do samoga vrha.

Uz ljude koji su bili evakuirani s aerodroma, s dolaskom nekoliko punih shuttle autobusa, nakon ponovnog otvaranja stvorila se ogromna gužva. More ljudi odjednom se stvorilo pred ulazom. Neizvjesnost je bila na vrhuncu jer nitko nije znao što slijedi, hoće li se letovi odgoditi, otkazati, moraju li tražiti smještaj za prenoćiti u slučaju otkazivanja… Nakon nekog vremena, zaposlenici aerodroma ipak su počeli objavljivati destinacije i pozivati ljude na standardnu proceduru prije leta. Prozivanje putnika letova za Gironu, Vilnius, Milano i Porto trajalo je sat vremena prije nego je došao red na Zagreb. No, nitko i dalje nije znao kad će poletiti. Po ulasku na aerodrom nakon višesatnog čekanja, ostatak procedure išao je standardnom brzinom. No, i dalje nismo znali kad krećemo nazad za Hrvatsku. Sigurnosni proces bio je vrlo detaljan, polovina prtljage je samo bila skenirana, dok je druga polovina bila i skenirana, i ručno pregledana, što je samo dodatno usporavalo već i onako dugotrajan proces. Tek nakon što smo prošli dio pregledavanja prtljage i došli do izlaza, vidjeli smo kad je let za Zagreb na rasporedu. Kad se uzmu u obzir sve komplikacije, let je na kraju kasnio »samo« sat i pol. Sam aerodrom je zbog evakuacije bio privremeno zatvoren na tri sata, te je otkazan bio samo jedan let.

Ugodno iznenađenje

Odlična hrana, pristojne cijene, iznenađujuće čist javni prijevoz, bile su također vrlo ugodno iznenađenje. Unatoč evakuacijama i netrpeljivosti između muslimana i Židova, prosvjednika i policajaca, grad je i dalje izrazito siguran za posjet, čak i u ovakvim nesigurnim vremenima. U ovakvim situacijama potrebno je samo puno strpljenja jer nažalost ne znamo kad se ovakve neizvjesne situacije mogu dogoditi. Stoga, ako ste planirali put u Pariz te ste osoba koja želi što bezbrižnije i lagodnije razgledavanje, možda je najbolje da ga odgodite ili pak promijenite destinaciju.