Zadranin varaždinski stup obrane: "Unatoč odlascima uvijek smo spremni »zapapriti« najvećima"

Prošla je točno 401 godina otkako je svjetlo dana ugledala jedna od najpoznatijih tragedija u povijesti – »Hamlet«. William Shakespeare tada sigurno nije mogao znati kako će se neke od njegovih uzrečica u famoznom djelu i dan danas koristiti, a jedna među inima svakako je »Slabosti, ime ti je žena«. Parafrazirajući ovaj citat, stavljajući ga paralelno u kontekst HNL-a, može se reći »Remiju, ime ti je Varaždin«. Varaždinci su u novu sezonu, nakon 12 prošlogodišnjih, krenuli s dva remija, pritom ne primivši niti jedan pogodak, ali niti ne zabivši nijedan. Ozbiljne promjene dogodile su se u klubu iz Baroknog grada tijekom ljeta, a iz svega uvelike je profitirao 23-godišnji Zadranin Ivan Nekić koji je postao nezamjenjivi stup obrane.

– Samo neka zdravlje služi… – ističe Nekić te nastavlja. – Krenuli smo solidno, rezultati su u redu, u klubu su zadovoljni. Jedino što mi malo problem stvaraju ove vrućine koje su katastrofalne ovdje, baš je težak zrak. Još smo imali prijateljsku utakmicu ovdje u jednom mjestu blizu Varaždina poslijepodne, baš je bilo teško za igrati. Nisam dugo bio kod kuće, tako da ne znam kako je dolje, ali samo neka prođu vrućine da možemo normalno živjeti.

Smisleno vođenje kluba

Stigao je na hrvatski sjever Nekić prošle sezone i dobivao uglavnom prilike s klupe, međutim krajem sezone igrao je i cijele utakmice, a onda odlaskom Luke Jelenića u Osijek, otvorila su se »vrata«.

– Takav je plan bio otpočetka. Jako mi se sviđa filozofija kluba, igrači se dovode smisleno. Varaždin je jedna jako dobra odskočna stepenica za karijeru i planski se radi koga dovesti, jer se zna da bi se nekog moglo prodati. Tako sam ja stigao i od prvog dana sam znao na čemu sam. Ispred mene su bili Pellumbi i Jelenić, ja sam igrao kada i koliko je bilo potrebno i čekao priliku. Sad je stigla i pokušat ću najbolje što mogu iskoristiti sezonu kako bi i ja imao dobru odskočnu dasku za karijeru, a za to se treba poklopiti dosta toga. Prvo zdravlje, zatim moram se pokazati i dokazati da sam i dobroj formi, igrati kvalitetno i na kraju ukupni rezultat momčadi – objašnjava Zadranin koji obrambenu liniju drži s Maurtinacem Laminom Ba.

– Lamine je super, bitno je da smo se skužili, da znamo tko što radi, tko je gdje, kako stajati treba. To je samo stvar uigravanja. Odigrali smo nekoliko pripremnih utakmica zajedno u posljednjoj liniji, uhvatili kontinuitet kojeg smo pretočili na ligaške utakmice. Općenito, cijela momčad više pazi na obranu i odgovornija je. To pokazuje i činjenica da još nemamo primljeni pogodak. S druge strane, imamo dobre napadače, ali mora se poraditi na tome da počnemo zabijati i prelamati utakmice na našu stranu.

Iako je sezone tek počela, Varaždinci su bacili »prstohvat« zanimljivosti jer su »oduzeli« bodove Rijeci, jednom od favorita za titulu na kraju sezone.

– Gorica nam je bila prva utakmica, tu nismo znali što očekivati, međutim vidjeli smo da izgledamo dobro na terenu. Za Rijeku smo se više pripremili. Cilj nam je bio da nas ne iskontriraju jer imaju kvalitetne napadače. Većinu drugog poluvremena smo se i povukli jer je to jedna od onih utakmica u kojima si zadovoljan i bodom. Na kraju smo pokazali zrelost, nismo gubili glavu i nagradilo nas je. Imali smo i mi šanse i polušanse koje su mogle ući u gol – sumira Nekić.

Brojni odlasci

Varaždin, kao jedan od manjih klubova u HNL-u, suočen je s odlascima svojih najjačih karika. Tako su samo u proteklih godinu dana iz Baroknog grada otišli Tonio Teklić, Fran Brodić, Igor Postonjski, Luka Jelenić, Domagoj Drožđek i još mnogi, no Varaždinci uvijek na kraju »isplivaju« s glavom iznad površine.

– Ovog ljeta iz kluba nam je otišao po jedan važan igrač iz svake linije. Kada se sve stavi na papir koliko igrača i kakvi igrači su nam otišli, očekuje se da ćemo se raspasti, ali se uvijek pronađe nadopuna za nekoga. To je ona jako dobra filozofija kluba o kojoj sam pričao. Trenutačno nakon dvije utakmice se ne čini da ti momci nedostaju. Naravno, ljepše bi bilo imati nekog Drožđeka da lako pobjegne ili Postonjskog u momčadi, međutim mislim da funkcioniramo jako dobro bez njih. Stiglo je dosta mladih dečkiju koji se moraju nametnu i pokazat – kaže obrambena stijena Varaždinaca dodajući kakav je cilj za sezonu.

– Što prije osigurati sigurnu zonu. Čak bih rekao da nije nerealno boriti se za peto, pa čak i četvrto mjesto. Osijek je prošle sezone bio uvjerljivo četvrti, međutim ove sezone nisam dobio dojam da su toliko opasni i dominantni da bi mogli u kontinuitetu iz vikenda u vikend grabiti bodova. Mi smo se već ranije pokazali kao jako teški protivnicu »Velikoj četvorki«. To je zato što nemamo ogromna očekivanja od takvih utakmica, dok primjerice kada igramo protiv Slaven Belupa ili Šibenika, moramo igrati na pobjedu. Protiv najvećih možemo igrati defenzivno, ako postignemo gol sjajno, ako izvučemo bod jako dobro, tako da nama paše kada možemo neke kočnice, koje imamo kad smo favoriti, opustiti i uživati u igri. Jedino je poanta da što redovitije »ubiremo« bodove protiv momčadi našeg ranga i vjerujem da onda možemo biti jako visoko – zaključuje Nekić.

Možemo pobijediti Hajduk

U nedjelju Varaždin odlazi na Poljud kod Hajduka koji je ozbiljno uzdrman ispadanjem iz Konferencijske lige.

– Očekujemo sličnu utakmicu kao i protiv Rijeke, dakle da ćemo više stajati u defenzivi. Međutim, idemo probati iskoristiti mane Hajduka, koje su stvarno vidljive ove sezone za sada. Imamo šanse, pokazali smo da znamo s Hajdukom i u Kupu, iako smo izgubili 5:0, tko je gledao zna da je utakmica komotno mogla otići na našu stranu. Dva mjeseca nakon smo ih i pobijedili na Poljudu. Hajduk je takav, može nas »ubiti«, a može i popustiti pod pritiskom zvižduka publike jer ne igraju možda najkvalitetniji nogomet. Bod na Poljudu bi svatko prije utakmice uvijek potpisao, ali vjerujem da možemo i do tri.

Uspješna Kovačevićeva borba

U studenom prošle godine hrvatski nogometni svijet šokirala je objava Varaždina kako je treneru Mariju Kovačeviću dijagnosticiran karcinom na plućnom krilu. Srećom, sve je dobro prošlo te se »Kova« uspješno oporavlja.

– Vidimo ga po klubu, odluka da neće biti trener seniorske momčadi je bila njegova. Živi blizu mene u gradu tako da se znamo viđati i popričati. Dobro je, hvala Bogu. Čini mi se da trenutačno čeka novi angažman i daj Bože da ga što prije pronađe, da nastavi gdje je stao. Najvažnije je da je bolest iza njega.