Zadranin u reprezentativnoj kapici: 'Prezadovoljan sam svojim nastupima na velikoj sceni'

Sedmo mjesto na Svjetskom prvenstvu na Malti osvojila je hrvatska vaterpolska reprezentacija do 16 godina. Rezultat je to koji ne ide bok uz bok s očekivanjima s kojima su izbornik Bruno Sabioni i njegovi puleni otišli na Maltu, no nije ni neuspjeh. Među 15 izabranih za odlazak na svjetsku smotru bio je i 16-godišnji Viranin Toni Galušić. Mladom centru juniora Zadra 1952 bilo je ovo prvo veliko natjecanje s ovom reprezentacijom, jer je do ove godine bio član selekcije U-15.

– Jako dobro iskustvo. Osjećam veliki napredak na sebi i svojoj igri. Da, imali smo velika očekivanja, pogotovo poslije pripremnog turnira u Ateni, ali tako je, kako je. Otišli smo na Maltu bez stožernog igrača, Narda Skejića. On je vrlo važna karika u reprezentaciji, ali imao je tešku upalu pluća. Stigao nam je na kraju, ali nije bio zdrav, nije bio na 100 posto tako da nije se uspjelo postići ono što smo željeli. Skupinu smo prošli lagano, stvarno nije bilo nikakvih izazova. Osmina finala protiv Egipta isto bez problema i onda je stigla Italija. Znamo ih jako dobro, igrali smo dosta puta s njima, redovno ih pobjeđujemo, ali eto. Mislim da smo se slabije pripremili za taj susret i to nas je koštalo. Nakon toga i poraz od Grčke, još smo bili ljuti, isfrustrirani sami na sebe od Italije, onda i nekoliko sudačkih odluka i sve je otišlo u vjetar. Ali opet, imali smo 21 isključenje u tom susret, zvuči suludo – ispričao je Galušić dodajući kako je vrlo zadovoljan sobom.

Poseban žar

– Jako sam zadovoljan svojim nastupima na Prvenstvu. Ne žalim niti za jednim trenutkom u bazenu. Da sad trebam ponoviti ovo natjecanje, svaki detalj bih učinio isto. Sve osim prve utakmice sam startao, izbornik je vjerovao da to što radim u bazenu radim dobro. I ja tvrdim da sam igrao dobro cijelo vrijeme. Na kraju sam zabio osam golova, praktički u svakoj utakmici sam barem jednog zabio. Poseban je žar igrati za reprezentaciju. Naravno, volim igrati i za Zadar, ali reprezentacija je reprezentacija. Nastojim, ipak, svaku utakmicu, nevezano uz to gdje i za koga igram, igrati istom mjerom i gledati na utakmicu kao i svaku drugu.

Tijekom karijere, Galušić je promijenio sve pozicije u bazenu osim vratara…

– I to bih htio probati. Sad je kasno za početi ozbiljnije baviti se golmanskim dijelom posla, ali sviđa mi se i ta pozicija. Kao mali, kad sam tek krenuo u vaterpolo, počeo sam na krilu. Zatim sam postao vanjski, pa kako sam rastao bio sam i bek. Nastavio sam rasti i na kraju došao do centra. Ulogu glede toga imao je trener Goran Jovančević koji je vidio nešto u meni i rekao jedan dan da ću igrati centra. Po prirodi sam srčan i živahan, tako da mi nije bio problem uhvatiti se u koštac s centarskom pozicijom na kojoj ima svega i svačega. Guranja, štipanja, ma nema čega nema. U napadu, to je »ubijanje«. Vrlo je naporno i zato kada se gleda, recimo, na televiziji, centri nakon dvije-tri minute izlaze. S druge strane, bilo je teško napredovati. Igrao sam na vanjskim pozicijama i onda sam stavljen na centra, što je drugačija uloga u suštini. Morate naučiti drugačije se postavljati, razmišljati. Krećete od nule i igrate protiv dečki koji već dugo vremena igraju na toj poziciji. Samo treba čekati, pustiti vrijeme da prođe, da napravi svoje i počneš napredovati – kaže Galušić tvrdeći kako je poanta samo »glavu« držati na mjestu.

Seniorska reprezentacija

– Psihološka priprema i stabilnost igraju veću ulogu od fizičke. Možete se utrenirati do maksimuma, biti jako fizički spremni, ali baš morate biti stabilni u glavi. Imate očekivanja, što u klubu, što u reprezentaciji, imate želje, nosi sve to i jedan pritisak. Imate školu, gdje isto nastojite pokazati svoj maksimum. Tako da, kada se sve zbroji, najteže je posložiti stvari u glavi. Kad se to uspije, onda uz zdravlje sve je moguće.

Nakon U-15 i sada U-16 reprezentacije, Galušić se ističe kao kandidat za seniorsku reprezentaciju kroz nekoliko godina. Zanimljivo je kako Zadar još do sada nikada nije imao seniorskog vaterpolskog reprezentativca.

– Ima još do toga, polako. Da, nastojim ostati u vaterpolu i da, seniorska reprezentacija je neki ultimativni cilj. Ali, polako. Kratkoročni cilj mi je gledati prema U-17 reprezentaciji, pokušati ući u nju iako sam mlađe godište. Pa onda dalje stepenicu po stepenicu – zaključio je Galušić.

Najbolje godine

Izvan bazena Galušić je »obični« 16-godišnjak koji pohađa Medicinsku školu Ante Kuzmanić.

– Živim u Domu, tako da onda vikendima putujem na Vir. Puno puta sam umoran nakon škole pa onda još trening navečer. Međutim, trudim se maksimalno. Krajem školske godine išao sam na pripreme s reprezentacijom pa sam morao imati posebne ispite u školi, ali eto, hvala Bogu, riješio sam i to sve na vrijeme. Ovo sad su najbolje godine. Puno puta je naporno, ali ništa nije teško.