Zadranin malonogometni prvak Njemačke: 'Iz zadarskih dana najviše pamtim sezone u Raštanima'

Weilimdorf je treći put osvojio titulu prvaka Njemačke u futsalu. Nakon 2019. i 2021. ova je momčad iz Stuttgarta ponovo otišla do kraja. Ne bi to iz zadarske perspektive bila posebno zanimljiva vijest da član tog sastava još od 2016. nije Josip Čačić (1989.), koji je u Njemačkoj punih deset godina.

– Otišao sam iz Zadra igrati nogomet u Njemačkoj, ali sam završio u futsalu – kaže Čačić, čija je momčad u ovogodišnjoj finalnoj seriji s ukupnih 2-1 svladala HOT 05 futsal, iskoristivši prednost domaćeg terena, koju je imala zbog prvog mjesta osvojenog u ligaškom dijelu natjecanja. U njemačkoj ligi je deset klubova, koji igraju dvokružno. Potom ih osam ide u četvrtfinale, u kojem je Weilimdorf je 2-0 bio bolji od Fortune iz Düsseldorfa, a u polufinalu je, također s 2-0, pobijedio Liriju. Ove godine Čačić, koji je i kapetan momčadi, pobjednički pehar za prvaka države podigao je upravo na svoj 35. rođendan.

– Poseban osjećaj. Osvojiti titulu prvaka i tako proslaviti rođendan. Može li bolje?

Futsal je u Njemačkoj zadnjih godina brzo napredovao.

– Kada sam počeo igrati za Weilimdorf, natjecanje se održavalo u četiri regionalne lige, iz kojih su pobjednici igrali završnicu za prvaka države. Od sezone 2021./22. liga je jedinstvena i sve je jača. Ima momčadi, poput Fortune ili HSV-a, koji su zapravo dio tih poznatih nogometnih klubova. Pojavljuju se i jaki sponzori i općenito stuacija je sve bolja. Puno je kvalitetnih igrača, dolaze Brazilci, Ukrajinci, što podiže razinu cijelog natjecanja. To prepoznaje i publika. Dvorane nisu velike, ali su uvijek pune i stvori se odlična atmosfera.

Napredak futsala

I u Hrvatskoj futsal napreduje velikom brzinom.

– Ovogodišnja finalna serija u Hrvatskoj, između Futsal Dinama i Olmissuma, je bila vrhunska i potvrdila je ono što smo znali i prije, a to je da futsal grabi naprijed. Velika je stvar i što se reprezentacija plasirala na Svjetsko prvenstvo. Kvaliteta njemačke lige nije na razini Hrvatske, ali moja je procjena da bi Weilimdorf bio među pet, šest najboljih hrvatskih klubova. Budući da smo ove sezone najbolji u ligi očekuje nas prvi krug Lige prvaka. Nadam se da ćemo taj dio proći, a onda u drugom dijelu pokazati da se možemo nositi s predstavnicima najjačih europskih liga. Možda u tom dijelu naletimo i na Futsal Dinamo.

Čačićev sportski put je počeo u NK-u Zadar, u kojem je prošao sve mlađe uzraste. Budući da po završetku juniorskog staža nije imao mjesto u prvoj momčadi, tražio je druga rješenja kako ostati u nogometu.

– Bila je to generacija Šime Marune, Marija Kruneša, Marka Raše, Antonija Ježine, Šime Gregova… U juniorima nas je trenirao Zoran Erlić. Kao mladi igrač bio sam četiri godine u Raštanima gdje su juniori Zadra često znali završiti. Momčad je bila odlična, dva puta smo bili prvaci Treće lige, a dva puta drugi. To najbolje potvrđuje koliko smo bili dobri. Šteta što se nije moglo ići u viši rang jer Raštane su tada bile pojam nogometa u Dalmaciji.

Bio je Čačić blizu Prve HNL.

– Na pripremama Osijeka, koje je vodio Stanko Mršić, proveo sam mjesec i pol dana. Iako sam bio siguran da ću ostati, a sve je upućivalo na to, rekli su mi da ne računaju na mene. Tada sam pola sezone, u proljeće 2013., odigrao za Neretvu iz Metkovića, u koju me pozvao Renato Srna. Vratio sam kući i dogovorio se s Primorcem iz Biograda, za koji sam igrao Treću HNL.

Podrška obitelji

U to vrijeme počeo se Čačić sve više nalaziti i u malom nogometu.

– Osim za Primorac usporedno sam, s još nekoliko Zadrana, nastupao i za Murter u Prvoj malonogometnog ligi. Igrao sam i prije toga mali nogomet, ali u Murteru sam prvi put imao priliku vidjeti kako je nastupati na najvišoj razini u državi. Ubrzo nakon toga stigao je poziv za Njemačku, za nogometni klub koji je igrao u jednoj od nižih liga. Bio je to grčki klub. Naravno, nisam došao profesionalno igrati nego sam uz nogomet i radio.

I danas Čačić ne »živi« samo od futsala.

– Otvorio sam malu tvrtku koja se bavi preseljenjima, održavanjem kuća i slično. Rad kombiniram s futsalom i jako sam zadovoljan.

Iako su mu mnoge stvari u Stuttgartu, od posla do futsala, »prva liga« Čačić u prvi plan stavlja obitelj.

– Supruga Kristina, sin Lovre i kći Zara su mi najveća podrška. Bez njih ništa ovo ne bi bilo moguće. Uskoro svi stižemo na odmor u naš Zadar. Jedva čekamo…

Hrvatski potpis u Weilimdorfu

Dugo se Weilimdorf smatrao »hrvatskim« klubom.

– Naš čovjek Mario Pehar je bio direktor u uvijek je bilo Hrvata u klubu, i u upravi i na terenu. Jedno vrijeme je Ljubo Primorac bio sportski direktor. Danas osim mene igra Josip Božinović, koji je u svojoj karijeri osvajao i Kutiju šibica, a od Hrvata tu je i Ante Ljubić. Kad je riječ o ostatku momčadi, javnost je sigurno čula za Miodraga Aksentijevića iz Srbije, koji je igrao s Portugalcem Ricardinhom u Parizu. A Ricardinho je najbolji malonogometaš u povijesti.

Pozdrav Smiljevcu

Čačić je sa Smiljevca i ovih dana sa zanimanjem prati turnir Sv. Ante.

– To je turnir s dugom tradicijom i sigurno je među najboljima u Zadarskoj županiji. Posebno mi je ostala u sjećanju 2013. godina, kada sam tamo s Tinom osvojio prvo mjesto i dobio nagradu za najboljeg igrača. Čujem se redovno s Antom Dundovićem, koji igra za Smiljevac i u organizaciji je turnira. Drago mi je da se tradicija turnira nije prekinula.