Vlatko Blažević: "Trenirali smo kako bismo postali seniori Zadra..."

O ponosnim danima zadarskog nogometa i zadarske nogometne škole polako ali sigurno počinje se pričati u pluskvamperfektu. Seniorska momčad je tu gdje je, dok mlađe kategorije pokazuju znakove života nakon ispadanja u dalmatinske okvire pred nekoliko godina. Igranje drugog razreda hrvatskog nogometa u kadetskom i juniorskom uzrastu svakako je korak unaprijed, ali i dalje to nije na nekadašnjoj razini. Jedan od mnogih koji su na tom nekadašnjem valu rasli i razvili se bio je i Vlatko Blažević. Lijevo krilo ili po potrebi »desetka«, Blažević je potencijalno ozbiljnu karijeru najavio kroz kadetske i juniorske dane, gdje je svlačionicu dijelio s Dominikom Livakovićem, Stipom Pericom, Franom Čirjakom te mnogima drugima, da bi mu seniorsku karijeru obilježio upravo Zadar i povratci u Donatov grad kao i dvosezonske avanture u zaprešićkom Interu te kasnije u Novalji.

– Daleko najbolji period života i karijere, stekao sam baš puno prijatelja za cijeli život. Bilo je jako puno prilično talentiranih nogometaša koji su u tim neuvjetima sazrijevali. Ne mogu nazvati ono u čemu smo trenirali da su to bili uvjeti. Da smo imali ono što danas dječaci imaju u klubu, od tehnologije do terena, još više bi igrača tada uspjelo napraviti velike nogometne karijere. Znate, svi do jednog smo nekada trenirali kako bi jednog dana bili seniori Zadra. Nama je to bio san, sve u život. Danas pak, nažalost zbog cjelokupne situacije s klubom i rangom u kojem igra, to nije tako. Koliko mi je poznato oni kvalitetniji već s 14-15 odlaze u druge, veće sredine i tamo igraju. Bilo je odlazaka i kod nas, ali puno manje i to je baš netko morao biti iznimna kvaliteta – započinje Blažević.

Štimac, Toplak…

Nakon jedne juniorske sezone stigao je poziv Ferde Milina na pridruživanje u seniorsku momčad Zadra. San se počeo ostvarivati, a debi upravo kao iz snova – hat-trick Plitvici iz Gojanca u prvom kolu Kupa. Tri dana kasnije stigao je i ligaški debi protiv Slaven Belupa. Uslijedili su povremeni nastupi tijekom sezone, a onda je u sljedećoj na klupu zasjeo Igor Štimac te kratkotrajna posudba u Šibenik.

– Vidiš sjetili ste me na debi, znam da sam zabio tri gola, ali ne bih se mogao sjetiti kome. Dolaskom Igora osjetio smo taj pravi profesionalizam. On je vrhunski trener po meni, iznimno stručan i jako puno samo mogao od njega naučiti. Pripreme su bile jače, posebno kondicijski treninzi, masaže, saune… Meni je to sve bila novost. S Igorom su došli neki novi igrači, velika imena poput Ivana Krstanovića, a tu su još bili Jakov Surać, Jure Jerbić… Ja sam bio jednu polusezonu u Šibeniku i onda se vratio u Zadar. Kad imate takve igrače u svlačionici, a vi ste mlad igrač, sve što možete je upijati od njih.

Smiljevac posebna ljubav

Osim na travnatim terenima, Blaževića se redovno može vidjeti i na parketu Mocira, gdje nastupa za Smiljevac u 2. Futsal ligi.

– Uvijek i zauvijek za Smiljevac. To je posebna jedna ljubav. Posložili smo se ove sezone, problem je uvijek bio posao, nemogućnost dolaska i onda nas je 5-6 dolazilo na utakmicu. Sada nas je 12, tako da nas je na utakmicama po 7-8 i već to dobro izgleda. Svima je mali nogomet igra iz gušta, ali jako ozbiljno se shvaća. Dignuo se jako ovaj sport što mi je drago i sad više nemate na turnirima da netko nekoga »nakanta« 10:0. Svako mjesto, svaki kvart ima svoj turnir i svoju momčad i sve se prilično izjednačilo.

No, sve zajedno nije završilo sve dobro i Zadar je ispao. Prvu u drugu ligu, a onda sezonu nakon i u treću…

– Svi su otišli, tj. svi vanjski. Ostali smo manje-više samo mi domaći igrači, došli su juniori i to nije izgledalo dobro. Jednu godinu smo bili bez plaće, nismo imali struje i vode, iz tjedna u tjedan smo slušali priče kako će se klub sljedeći tjedan ugasiti. Nažalost, ne možete tako funkcionirati i raditi – objašnjava nekadašnji nogometaš Zadra koji je u cijelom tom kaosu prošao fenomenalno jer se pojavio zaprešićki Inter i nogometna vrata su se širom otvorila.

– Želimir Terkeš je imao neka poznanstva pa su dolazili ljudi iz Intera gledati nas i dogodilo se da sam ja ukupno dao četiri pogotka kad nas je baš direktor kluba gledao. Stigla je odmah i ponuda, ja potpisao, krenuo polako s dokazivanjem i uspio sam.

S dva gola Cibaliji, Blažević je službeno debitirao u dresu Intera u HNL-u, a sve pod budnim okom Samira Toplaka.

– Veliko ime. Jedan vrlo iskusan trener i nogometaš. Prošao je njemačku Bundesligu kao igrač, što jako puno govori o njegovoj kvaliteti. Na kraju dana, jedan je od najdugovječnijih trenera u jednom klubu u HNL-u. Nikad nije napravio značajniji iskorak, ali nije do njega nego je do kluba. Inter je kao i većina manjih prvoligaških klubova patio od toga da na kraju sezone ode desetak igrača i novih desetak dođe. Treba vremena da se ponovno sve uigra i da profunkcionira, tako da je Inter u konačnici uvijek bio u nekoj sredini poretka.

Povratak

Nakon dvije sezone uslijedio je povratak kući u završnoj sezoni NK-a Zadar.

– Pojavile su se neke trzavice oko kluba iz Zaprešića i mog menadžera, tako da sam zadnji dan prijelaznog roka stigao natrag u Zadar. Borili smo se kratko s Varaždinom za prvo mjesto, međutim pojavile su se one stare boljke. Opet smo bili bez plaće itd. Kako sam rekao, ne možete tako funkcionirati, a iskreno vjerujem da smo po kvaliteti bili za vrh. Međutim, u konačnici je sve odvelo do toga da se klub ugasio – kratko će Blažević koji je zaigrao i za HNK Zadar u prve dvije sezone postojanja, a onda je sreću pronašao u Novalji s ostatkom zadarske kolonije tamo.

– Uvjeti su nebo i zemlja u odnosu na ovdje, samo što je daleko od svega. Moramo svi znati da je Novalja kao općina prilično bogata, tako da je i klub bogat te ako zažele, siguran sam da mogu do druge lige doći. Jer, novaca ima, uvjeti postoje, samo je stvar htijenja. Mi smo tamo imali jedan trening tjedno, a rezultati su išli dobro. To je nemoguće kada povučemo paralelu za Zadrom, gdje se trenira svaki dan. Novalja je za igrače odlična sredina jer nema tolikog pritiska. Ja u Zadru za 3. NL-Jug nisam spreman trenirati toliko, jednostavno zbog posla i svega sa strane ne mogu odvojiti toliko vremena. Smatram da je onda bolje da uopće nisam u toj priči, ako već ne mogu biti 100 posto unutra. Ovako igram radi gušta u Sabunjaru, treniram koliko mogu, odigram kad stignem i to je to.

Upravo za Zadar srce i najviše kuca, ali zato i najviše boli kad se pogleda trenutačno stanje.

– Nažalost nije se ništa puno pomaklo od one priče prije desetak godina kad se iz tjedna u tjedan pričalo da ćemo se ugasiti. Sve te priče oko kluba, evo sad zadnjih dana sa sjedalicama, semaforom, sve ono što nemaju svlačionice, katastrofalan travnjak, to utječe na rezultat i na momčad. Htjeli to vi ili ne. Teško će biti ove sezone, na nesreću Zadru sad je tu i Šibenik koji također ima svojih problema, ali ima i odličnog trenera. Jako mi je krivo što Marin Oršulić prije koju sezonu sa Zadrom nije prošao Segestu. To je trener koji voli mlade igrače i očito je da ima recept za uspjeh, a istovremeno ga i igrači slijede. Da se prošla Segesta, sigurno bi i danas stanje generalno bilo drugačije. Isto tako, nema velike razlike između 3. NL i 2. NL, čak je ovo, po meni, i teža liga. Lakše je igrati u višem rangu na boljim terenima i upravo tamo bi individualna kvaliteta koju Zadar ima došla na vidjelo, ovako je to teško – podvlači Blažević.