Vladimir Mihailović: 'U ozbiljnim sam igračkim godinama, ali doček kao u Zadru još nisam doživio'

Svaka velika bitka ima svog junaka, a tako je i košarkaška između Zadra i Splita imala svog junaka, ili bolje kazati junačinu, bez kojeg grad košarke sigurni smo ne bi slavio treći titulu prvaka u nizu. Ne treba puno pokušaja kako bi i oni malo slabiji pratitelji zbivanja u finalnoj seriji za prvaka Hrvatske shvatili da se radi o 34-godišnjem crnogorskom reprezentativcu Vladimiru Mihailoviću koji je praktički cijelu sezonu nosio na svojim leđima napad Jusupove momčadi, a o kakvom se egzekutoru radi potvrdila je najbolje finalna serija kontra Žutih u kojoj je i proglašen MVP-jom, s naglaskom na završni čin odigran u subotu na Gripama, koji je zaključio s 27 ubačaja, s tim da su neki od njih bili uistinu krucijalni u pobjedi koja je izborena nakon velike drame i dodatnih pet minuta igre.

Neopisiv osjećaj

Crnogorski snajper je tako doživio u svojim poznijim igračkim godinama da bude slavljen na entu od navijača koji su ga jako brzo primili prošle jeseni po dolasku u Krešin dom kao svog, a ta ljubav na prvi pogled doživjela je svoj ekstatični procvat u završnici sezone jer se Mihailović pokazao upravo čovjekom za ono što je najteže u košarci, a to je biti onaj koji odlučuje u trenucima kada se lomi utakmica. Ti zadaci za njega su pak nešto sasvim normalno, veći dio karijere bio je u sličnim situacijama, pa je time i uloga u završnim minutama osnovnog dijela i produžetka na uzavrelim Gripama njemu došla kao ribi kada se baci u vodu. Zato je za razliku od parketa gdje pliva kao riba u vodi, ostao malo zbunjen i zatečen s onim što je doživio na tradicionalnom mjestu gdje završe svi šampioni u dresu Zadra, na balkonu Gradske vijećnice. Kazat će i sam da je prošao mnogo klubova u karijeri, Zadar mu je jubilarni deseti, osvajao je naslove i u svojoj Crnoj Gori i u Belgiji, ali nigdje se ne slavi kao u gradu košarke.

– Sve ovo mi pružilo neopisiv osjećaj, kao što mi je velika čast i zadovoljstvo osvajanje titule sa Zadrom. Govorili su mi o ovome kada sam došao, ali eto dok se to i ne doživi iz prve ruke, nije to to. Već sam iskusan igrač u ozbiljnim igračkim godinama, no ovo još nisam doživio. Ovi ljudi uistinu žive za ovaj klub, žive za košarku, i iskreno mi je velika čast ukazana što sam mogao biti dijelom svega ovoga – emotivan je bio Mihailović po dolasku na Narodni trg gdje se natiskalo navijačko mnoštvo s upaljenim bakljama i pjesmom koja je parala vrelu ljetnu subotnju noć. Slavili su zadarski navijači svoje junake koji su u teškoj situaciji četvrte utakmice na Gripama pokazali pravi karakter, izvukavši gotovo izgubljenu utakmicu i na kraju dočekali s peharom u rukama. Ta posljednja ovosezonska predstava zapravo je bila preslika cijele iznimno teške sezone u kojoj se natiskalo čak 73 utakmice, od čega ih je 41 otpalo na domaće prvenstvo, ali sav trud i muka su se na kraju stostruko isplatili.

– Sezona je bila naporna, finalna serija isto tako naporna i zahtjevna, pogotovo fizički, ali kada se ostvari cilj koji smo zacrtali možemo sebi dati pravo uživanja u proslavi naslova. Sveukupno gledano, uz ozljede i situacije koje su nam se dogodile, sezona je bila jako uspješna, bili smo jednu pobjedu udaljeni od doigravanja ABA lige, a sve smo začinili ovim trofejom za kraj.

Sada kada je sve gotovo i kada je pehar u vitrini, u zaborav je pao onaj nesretan kraj treće utakmice koji je Mihailović imao u svojim rukama, no šut za pobjedu sa zvukom sirene je ostao na prvom obruču. Tuga je u tim trenucima bila neopisiva, no četvrta utakmica je sve to izbrisala.

– To je normalna stvar u košarci, mene je momčad izabrala kao lidera i u svakoj situaciji sam bio spreman preuzeti odgovornost, a hoće li to biti pozitivno ili negativno teško je znati unaprijed. No, to je košarka. Međutim, sve se nekako naplatilo u tom produžetku u kojem smo na parket izašli na pravi način, bilo smo jako spremni za pobijediti i završiti finalnu priču.

Jupin poziv

Mihailović je pristigao na Višnjik među posljednjima, skoro pred kraj priprema za novu sezonu i mnogi su se ugodno iznenadili kada su vidjeli da je Zadar uspio taman pred početak natjecateljskih izazova dovesti u svoje redove tako iskusnog i prekaljenog igrača. Mali upitnik lebdio je nad njegovim mogućnostima zbog činjenice da je prethodnu sezonu bio pretežito ozlijeđen, no ubrzo se pokazalo da je Jusup imao nos kada ga je pozvao da se pridruži njegovoj svlačionici.

– U mnogobrojnim intervjuima sam rekao da se u toj situaciji u kojoj sam se našao pred početak sezone kada sam tražio klub pojavio Zadar i iskreno nisam mnogo razmišljao. Sada s ove točke gledišta mislim da je to bio jedan od boljih mojih poteza u karijeri – prisjetio se Mihailović Jusupovog poziva pred početak sezone, pa onda i dao svoj komentar dojma rada s trenerom koji je u subotu podebljao nisku trofeja sa Zadrom do brojke osam.

– Mislim da je Jusup pokazao zadnjih godina da radi izvrstan posao sa Zadrom. I prethodne dvije sezone je ostvario odličan rezultat, ima veliko iskustvo i za mene je to bio još jedan izazov i prilika da naučim nešto novo.

Split je u ovom dijelu finala na svom terenu pokazao zube i poprilično dao muke Zadranima kao što je muku predstavljao bolan poraz sredinom veljače u Zaboku na završnici Kupa Krešimir Ćosić. Taj poraz koliko god je bio traumatičan podigao je budnost svlačionice na Višnjiku u bitki za naslov prvaka države.

– Kup je ostavio veliki žal, mislim da smo imali kontrolu u većem dijelu utakmice, no nismo se snašli u određenim trenucima, mogu kazati zaglavili smo se i Split je tada preuzeo inicijativu i odnio pobjedu. Ali, mislim da smo tijekom sezone pokazali da smo bolja momčad od Splita – poentirao je crnogorski snajper koji pak nije bio jasan o nastavku svoje karijere.

– Ne znam iskreno hoću li ostati u Zadru ili ću završiti negdje drugdje. Trudio sam se da ne razmišljam o tome u ovom razdoblju, bio sam maksimalno fokusiran na završnicu sezone i sada sam jako sretan onim što smo ostvarili i u ovom momentu se ne opterećujem još s tim pitanjem – zaključio je Mihailović.