"Dokazali smo da možemo, dok god postoje šanse, mi se ne predajemo"

RIJEKA Toliko čekana i najavljivana bura konačno je zapuhala, taman toliko da je malo rastjerala oblake i razvedrila obzor pa su ljudi jučer bili raspoloženiji dok im je bio omogućen neometan pogled k vrhovima Učke. U dalekom švedskom Malmöu je pak stiglo toliko najavljivano »razvedravanje« u igri hrvatske reprezentacije na Svjetskome prvenstvu, nadmetanju koje iz dana u dan ide prema točki ključanja dok se zahuktava borba u drugoj fazi tog velikog natjecanja. Izabranici izbornika Hrvoja Horvata su s toliko hvaljenim Dancima, aktualnim dvostrukim uzastopnim svjetskim prvacima, bili prežaljeni već prije utakmice, prognozeri su im davali gotovo pa nikakve izglede u duelu s ubojitim Hansenovim društvom, pogotovo jer su čekali utakmicu nakon stidljivih prezentacija, a sve nakon nesretnog prvog krivog koraka na otvaranju izlaska na svjetsku scenu, odnosno poraza od Egipta. Hrvatski rukometaši su, međutim, sve vrijeme duela velikana dokazivali da i oni s pravom spadaju u visoko rukometno društvo, toliko da su apsolutne favorite doslovno do posljednje sekunde držali u šahu i to s prijetnjom da ih na kraju i matiraju.

Petak 13.

Ljubitelji lijepe igre i nadigravanja, efikasnog, efektnog i duhovitog napada su pritom došli na svoje, gledajući brojne hrvatske napade koji su često priređivali neslane šale danskoj obrani koja do samoga kraja nije nalazila adekvatne odgovore na raznovrsne hrvatske prijetnje u utakmici okončanoj remijem poslije vatrometa golova (32:32). Bez obzira što hrvatska paljba nije bila dovoljna za hvatanje bodova koji bi dali nešto realnije izglede za plasman u četvrtfinale od ovih sadašnjih, za koje je teško očekivati da će biti ostvareni, toliko su opravdane pohvale za hrvatski sat rukometa koji je pokazao da »u svići još ima ulja«, da ova obnovljena momčad ipak ima zavidnu međunarodnu kvalitetu.

I riječki se rukomet pritom može pohvaliti svojim protagonistom u ovoj reviji pogodaka, ljevorukim desnim krilom Filipom Glavašem. Nekadašnje ubojito krilo Zameta bilo je među hrvatskim matadorima, autor je čak četvrtine hrvatskih golova, svojih osam pogodaka je ostvario bez ijednoga promašaja. Možda je pritom iznenadio tek neupućene, ali ne i one koja ga znaju već godinama, jer su se toliko puta imali prilike uvjeriti u mirnoću i preciznost njegove ubojite ljevice.

– Osjećaji su miješani, zadovoljan sam što smo pokazali da možemo i što smo javnost uvjerili da smo zdrava ekipa. S druge strane, sada mi je još više žao zbog utakmice s Egiptom. Da smo tada bolje prošli, sada bismo imali puno realnije izglede za plasman u četvrtfinale – rekao je Filip Glavaš, popularni Glava, koji je nakon buđenja u Malmöu poslije uzbudljive predstave i uobičajene jutarnje masaže mogao biti zadovoljan prikazanim. Koliko god i on i suigrači žalili zbog poraza s Egipćanima, ne smiju pritom zanemariti činjenicu da su im suparnici iz redova afričkoga prvaka igrači zavidne kvalitete, Egipat se stalno potvrđuje kao itekako kvalitetna momčad.

– Istina je da je Egipat uistinu kvalitetna reprezentacija, ali to definitivno nije bio naš dan. Nisam nimalo praznovjeran, ali ipak se igralo na petak 13. Uglavnom, nije nam išlo, dok je s druge strane njima sve išlo prema planu. U takvoj igri smo poraženi, no to je sport.

I tijekom ovog Svjetskoga prvenstva u domaćoj javnosti se mijenjaju ocjene o kvaliteti hrvatske momčadi, u ovom slučaju bila je meta kritika, a prije duela s Danskom već »unaprijed pokopana«. Poslije pobjede je pak dizana u zvijezde te se čovjek samo može upitati koja je realna slika ove momčadi koja je na Svjetskom prvenstvu dosad oscilirala ne samo iz utakmice u utakmicu, nego i tijekom samog susreta, izuzev ovoga posljednjeg sa svjetskim prvacima.

Teorija

– Realna slika ove momčadi je igra koju smo prikazali protiv Danaca, još ljepša i bolja u idućim utakmicama. Kada bih pak govorio o našim odlikama, svakako je definitivno najveća naše zajedništvo. Isto tako i naše srce, borbenost. Kada je pak riječ o nadmetanjima, zaštitni znak bi nam trebala biti obrana. Sve, naime, nekako kreće od obrane.

I Filip je, kao i cijela momčad, svjestan da je prolaz u četvrtfinale uzak kao »ušica igle«. Uz obavezne hrvatske pobjede večeras protiv Belgije te u ponedjeljak protiv Bahreina, Danci bi trebali posijati bodove, a osim bodovnog minusa bi trebalo anulirati i onaj veliki minus od dvadesetak pogodaka u gol razlici.

– Ne predajemo se. Može se svašta dogoditi, uostalom, i događa se. U prvom redu moramo dobiti i Belgiju i Bahrein s velikim brojem golova razlike i onda se poslije možda nešto otvori ako Egipat pobijedi Dansku. To je sve na teorijskoj razini, sada rasplet ne ovisi o nama. Mora se poklopiti puno toga, a što se tiče Belgije i Bahreina, definitivno moramo ponoviti igru s Danskom i, naravno, pobijediti te uhvatiti kvalifikacije za Olimpijske igre. Mi ćemo napraviti svoj dio posla bez obzira na druge, dok god postoje šanse, mi se ne predajemo.