Vedran Ješe: 'Nezahvalno je prognozirati, ali Garciji još uvijek fali veliki skalp'

Još svega jedan dan dijeli nas od najvećeg hrvatskog nogometnog derbija, onog između sjevera i juga, između kontinenta i obale, unutrašnjosti i Dalmacije, odnosno Dinama i Hajduka. Derbi je ovo koji u konačnom raspletu snaga vrlo vjerojatno neće imati toliko velikog utjecaja, ali itekako bi mogao odgovoriti na pitanje koji će od dva najveća kluba u Hrvata 2025. godinu zaključiti kao najbolji u državi. Tijesnom pobjedom u Gorici nakon što je Hajduk remizirao s Varaždinom, Dinamo je preuzeo lidersku poziciju, međutim svima koji iole prate jasno je kako je sve to na klimavim nogama.

Loša forma

Prvi Vječni derbi ove sezone, onaj na Poljudu krajem rujna, riješili su Modri u svoju korist dvama fenomenalnim zgoditcima. Prvo je zabio Hoxha s 25 metara nakon slaloma kroz sredinu terena u stilu Zrinke Ljutić, da bi posao zaključio Monsef Bakrar bombetinom kojom je umalo polomio gredu Ivušićevog gola. O tome što se sutra od 15 sati može očekivati na Maksimiru popričali smo s Vedranom Ješom, nekadašnjim braničem Dinama, a danas nogometnim analitičarom. Ujedno, Ješe je i jedan od rijetkih spona između Zadra i Dinama.

– Nezahvalno je reći što nas očekuje jer niti jedni niti drugi nisu baš dobri. Nitko nije u nekoj ludoj formi pa da bi mogli reći tko je favorit. Jednostavno ne možemo se uhvatiti kod niti jedne momčadi za nešto. Dinamo je sigurno umoran i okrnjen od europskih utakmica, imaju problema s ozljedama. Vidimo sada i da Mario Kovačević neće moći računati na Lisicu. A s druge strane Hajduk nije sjajan,a odnedavno nedostaje i Pukštas koji je vrlo važan. U svakom slučaju vjerujem da neće biti dosadno ili negledljivo. Ipak, jako puno toga ovisi o sucu, odnosno hoće li sjeckati igru, što smo nažalost često viđali kroz povijest, ili se dobro prilagoditi situaciji.

Forma Hajduka ono je što brine sve navijače u Dalmaciji. Nakon reprezentativne pauze sredinom studenog Splićani su osvojili tek jedan od šest mogućih bodova.

– Ljudi ne shvaćaju da je Hajduku sedam-osam prvotimaca otišlo po reprezentacijama, tako da nije se puno moglo taktički napredovati u toj pauzi. Odrađivali su se fizički jači treninzi, možda koja prijateljska utakmica u kojima su igrali igrači s manjom minutažom ili mladi kako bi se dobila slika još šire klupe, ali u suštini prva momčad nije imala prilike za dodatno poboljšanje i krpanje stvari koje nisu funkcionirale. Ponekad te reprezentativne pauze naprave nešto dobro za momčad, jednostavno prekine se loša serija rezultata, napravi se reset, Hajduku je ona sad stigla u trenucima kad su igrali sjajno i očito im nije legla. Dinamo pak izgleda kvalitetnije od posljednjih utakmica prije pauze, ali i dalje nije to »to«.

Samo da ne pričamo
o sudačkim repovima

U srpnju 2004. godine Ješe je debitirao za Dinamo da bi 11. rujna te godine igrao svoj prvi Vječni derbi.

– Bio sam u Zagrebu, nisam preferirao niti Dinamo niti Hajduk u to vrijeme, no ponudila se prilika prijeći u Maksimir pa sam tako i otišao. Prvi derbi 3:0 za nas na Maksimiru, zabili su Dudu, Zahora i Karić, a onda na zimu smo izgubili na Poljudu. U zadnjim minutama nam je zabio Bušić. Sjećam se svega kao da je jučer bilo. Naigrao sam se derbija i mogu reći da je to baš najveća utakmica kod nas. Volio bih da ova sutra prođe u dobrom duhu, kako dolikuje ovim velikim klubovima pa da poslije utakmice pričamo o igri i uživanciji gledanja, a ne o sucu, sudačkim repovima ili ne daj Bože incidentima navijača i slično.

Duel stratega

Vrlo važan derbi bit će iz perspektive stratega Dinama i Hajduka. Povijest i rezultati su na strani Marija Kovačevića koji je već nadmudrio Gonzala Garciju, ali je i dva puta slavio protiv Rijeke. S druge strane, Urugvajac nikako pa nikako ne uspijeva pogoditi s pravom taktičkom i fizičkom izvedbom protiv najboljih. Protiv dva najljuća rivala u ukupno tri utakmice Garcia je osvojio jedan bod, ali i jedno golemo poniženje – 5:0 poraz na Rujevici.

– Kova je tu u prednosti i ako dobije i ovaj derbi onda je to »to«. Garciji još uvijek fali jedan veliki skalp koji bi mu, vjerujem, skinuo teret s leđa. Mislim da ćemo, ako Dinamo dobije, baš vidjeti koliko je Garcia ozbiljno uzdrman nakon novog poraza u velikoj utakmici. Ali opet, ako dođe do toga. On dobiva sve ove »male« utakmice, a primjerice Gennaro Gattuso prošle je sezone uspijevao nekako dobivati te »velike« susrete, a onda kiksati u »malima«.

Doima se kako su stolice jednog i drugog stratega istovremeno na čvrstim, ali i na klimavim nogama.

– Priča se puno previše, a realno nitko od nas ne zna pravu istinu. Garcia je bio u ludoj formi, svi su ga dizali u nebesa, sada lošiji rezultati i svi ga pljuju. Kova je bio u teškoj situaciji prije reprezentacije, no sad su rezultati početi stizati. Jednom i drugom ovo su najveći trenerski izazovi u karijerama do sada. Nisu se još susretali s ovakvim pritiskom i rezultata i medija. Nakon jedne-dvije loše utakmice priča se da Vučević nije za Garciju, da Boban traži novog trenera, spominju se sad i Kek i Bišćan, sve to ide u medije, sve to dolazi do njih. Vjerojatno da 95 posto toga nije točno, ali htjeli ili ne živi u podsvijesti – govori Ješe pa se dotiče prošlosezonskog Dinamovog lutanja s trenerskim kadrom.

– I ja kad sam bio u Dinamu promijenilo se nekoliko trenera tijekom sezone tako da odgovorno tvrdim ono što je Dinamo napravio prošle sezone je teška glupost. Treba biti dosljedan sebi, svojim uvjerenjima i ljudima u koje si položio nadu. Svi veliki rezultati stižu nakon što je trener u klubu barem pet-šest godina. Pogledajte sada u Ligi prvaka jedan Bodo/Glimt ili Pafos, koji su vjerovali u trenerov projekt, dočekali su generaciju i sada su tu gdje jesu. Imamo i primjer Gorice i Varaždina, tj. Marija Carevića i Nikole Šafarić. Za te momčadi bi bilo pogubno mijenjati trenera jer bi posloženi sustav koji funkcionira bolje ili lošije išli mijenjati nekim potpuno novim sustavom i filozofijom. To se dogodilo Dinamu pa se nadam da su naučili iz toga nešto, ali i da je Hajduk uvidio u tome što ne treba raditi – zaključuje Ješe.